Menu

Kako smo se potrudili da potragu za selektorom pretvorimo u nacionalistički vašar? Istaknuto

pros osNije više bitno koji će trener biti selektor nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine, Amar Osim ili Robert Prosinečki. Bitno je u čijoj je kući rođen novi selektor i odakle potiču oni koji su za njega digli ruku, dva prsta, zeleni karton. Koga briga ko je kakav trener, važno je da novoizabrani zna bolje "plivati u močvari" te ko je i kako "dirigirao žrijebom", jer javnost u BiH najviše o tome priča. A zar tako treba da bude?


Javnost u BiH se, dakle, uglavnom bavi svim onim što nije vezano za zeleni teren. Javnost na sve moguće napore pokušava kazati ko selektor ne smije biti, a ne ko je najbolje rješenje. Amar Osim je Ivicin sin, a Robert Prosinečki je dokaz da ne cijenimo svoje. O terenu skoro ništa. A tamo se bitke dobijaju ili gube.

 

Takvim načinom, mijenjajući kontekste, mijenjajući vrijednosti, sve greške koje je pravio Savez, koji je sistemom izbora selektora dopustio da se priča ovako piše, zajedno sa svim medijskim pokušajima da se jedan kandidat približi selektorskoj funkciji, a drugi udalji, cijela utrka za selektora pretvorena je u nacionalistički vašar.

 

Tako je Robert Prosinečki postao stranac, a usput i Hrvat sram ga nije bilo, koji kvari posao domaćim trenerima i koji pokazuje kako u ovoj zemlji, koju, nota bene, čine tri konstituciona naroda Bošnjaci, Hrvati i Srbi, niko ne zna cijeniti svoje.

 

Tako je i Amar Osim ostao samo sin od Ivice, sin koji ništa u životu ne bi napravio, da mu nije babe, ćaće, tate, oca.

 

I sad, ovi kojima ne smeta što je Amar Ivicin, a smeta im što je Robert Hrvat iz Hrvatske, podsjećaju da je Robert - Hrvat iz Hrvatske. I to je, kao, neki problem. Veliki.

 

A ovi kojima ne smeta što je Robert Hrvat iz Hrvatske, a smeta im što je Amar Ivicin, podsjećaju da je Amar - Ivicin. I to je, kao, neki problem. Veliki.

 

I kad tako tražimo novog selektora, onda se desi da nam se smiju mediji iz regije, kad vide kako računamo ko za koga glasa. Zapravo, odakle dolazi onaj koji glasa i odakle dolazi onaj za kojeg se glasalo.

 

Je li reprezentaciju pod vodstvom Safeta Sušića na Svjetsko prvenstvo odvelo to što je Safet i što su ga izabrali oni kojima u tom trenutku odgovara baš neki "safet" ili ga je odvelo to što je u 10 kvalifikacionih utakmica reprezentacija upisala osam pobjeda, remi i poraz uz gol-razliku 30:6?

 

Da li ga je sa Svjetskog prvenstva izbacila njegova trenerska greška ili greška što u Brazilu nije znao plivati u "bh. nogometnoj močvari"? Da li mu je neka "močvara" kriva što je u Zenici izgubio 2:1 od Kipra i u Izraelu 3:0 od Izraela?

 

Je li Mehmeda Baždarevića izabralo vijeće samo zato što je "mehmed" ili zato što su mislili da će nas odvesti na veliko takmičenje? Je li neko drugi za njega osvojio Kirin kup?

 

Da li je njega sa selektorske funkcije smijenilo to što ne poznaje dešavanja u bh. nogometu ili zato što nije mogao pobijediti Irsku, Grčku, Belgiju i što je izgubio od Kipra?

 

Sad, kad se bira između Osima i Prosinečkog, ispade da je najvažnije da li dolaze iz prave kuće, da li znaju kakva sve gamad hodi bh. nogometom i da li znaju spucati šamar Edinu Džeki ako bude potrebno.

 

Jer, pobogu, nijedan ni drugi nisu kandidati zato što su nešto u trenerskoj karijeri napravili, nego samo zato što je jedan sretan sin, a drugi sretan bivši nogometaš koji dolazi iz Hrvatske.

 

Ipak, ako to već nekako možemo "svariti", ako možemo prihvatiti da će nam jedan od tih sretnika biti selektor, onda on mora znati kako funkcionišu stvari u bh. nogometu, jer da su to Sušić i Baždarević znali, da je to znao Ćiro Blažević ili da je znao Baka Slišković, padale bi i Danska i Španija i sve verzije Portugala i Francuska i Belgija, ma sve bismo ih pobijedili, da su one "aždaje" iz bh. nogometa to dopustile. Svako veliko takmičenje bismo igrali i umjesto Edina, Emira i Zvjezdana, plakali bi Cristiano Ronaldo, Eden Hazard i Leo Messi. Sve mi imamo samo su "aždaje" viška. I onaj ko s njima zna, taj može sve.

 

A šamar Edinu Džeki? Pa da, naši igrači, koje treniraju Masimilliano Allegri, Arsene Wenger, Julian Nagelsman, Eddie Howe, Eusebio Di Francesco, a do jučer ih trenirali Luciano Spalletti, Jose Mourinho i Ronald Koeman, samo trebaju nekoga ko zna vrisnuti na njih, jer tako to rade svi od Allegrija do Koemana. Najveći autoritet nije znanje nego galama.

 

Možda u Savezu ne rade ljudi koji bi trebali, pisali smo o greškama koje je Savez napravio samo tokom ovog izbora za selektora, na kraju krajeva Savez i jeste doprinio svoj ovoj priči, ali možda ljudi u Savezu zaista glasaju za onoga koji je bolji, samo što mi to volimo drugačije nazvati.

 

Šta, baš, ako glasaju samo za onog ko je bolji trener? Šta ako zaista traže koji će trener biti selektor, umjesto da traže iz čije će kuće doći novi selektor?

 

Možda će u obzir uzeti pet titula prvaka BiH koje je kao trener osvojio Amar Osim. I četiri titule prvaka Kupa BiH. I titulu prvaka Kupa Japana s JEF Unitedom. Ali i posljednje četiri i po godne tokom kojih je radio manje od dvije godine, a jedini posao tokom tog perioda imao je u katarskom Al Kharaitiyatu s kojim se borio za opstanak i koji mu je uručio otkaz. Dakle, uzet će u obzir da je Osim tokom posljednje četiri i po godine, više od dvije i po godine bio bez posla. Uzet će u obzir da je sa Željezničarom u posljednjih šest evropskih mečeva upisao šest poraza od Maccabi Tel-Aviva, Maribora i Viktorije Plzen uz ukupnu gol-razliku 6:20.

 

Možda će uzeti u obzir da Robert Prosinečki ima osvojenu samo jednu titulu, onu u Kupu Srbije sa Crvenom zvezdom, ali će vjerovatno uzeti u obzir da je Azerbejdžan vodio do 90. mjesta na FIFA-inoj rang-listi, što je najbolji renking ove repezentacije u njenoj historiji. Obratit će možda pažnju i na to da u Hrvatskoj smatraju kako je Prosinečki bio vrlo važan kotač u stručnom štabu Slavena Bilića, da je s Kayserisporom osvojio peto mjesto u turskoj Super ligi u sezoni 2012/13. čime je izjednačio najbolji ligaški rezultat u historiji ovog kluba. Vjerovatno će se raspitati, kao što smo i mi, pa čuti da se radi o stručnjaku s jasnom strukturom igre, da su navijači Zvezde žalili što je uspjeh pravio, a onda i otišao u "crnom periodu" kluba koji se grcao u dugovima, da je preporodio nogomet u Azerbejdžanu, gdje je morao pratiti domaće takmičenje, jer Azerbejdžanci nisu uspješni u inostranim klubovima i da ga je za vrijeme boravka u Kayserisporu tražio i Bešiktaš. O svemu ovome govorili su nam Marko Prelević (Nedeljnik), Saša Čobanov (index.hr), Mihovil Topić (telesport.telegram.hr) i Halil Köktaş (kayseritempo.org).

 

Ali, ko će vjerovati da se trener bira po struci? I kako dokazati da je pravim mjerilima mjeren, a potom i izabran ako ne ostvari uspjeh? I kako mu priznati čak i uspjeh ako ga ostvari? Kad evo ni sada to ne znamo.

 


Piše: Omar Tipura/Klix.ba

Copyright (c) 2006-2016 portal InfoBrcko.com Sva prava zadržana. Sadržaji objavljeni na portalu InfoBrcko.com se mogu prenositi uz obavezno navođenje izvora i linka na orginalni tekst. info@infobrcko.com