Želite da laž zvuči istinito? Ponovite je opet. I opet. I opet... ^Istaknuto

Piše: Emily Dreyfuss

Ništa od ovoga nije tačno.

Ali činjenice zapravo nisu ni važne. Dovoljno je da nešto ponavljate često i da ljudi počnu vjerovati u to. Radi se o "efektu iluzorne istine", gdje greška u ljudskoj psihi dovodi do toga da ponavljanje izjednačavamo sa istinom. Marketinški stručnjaci i političari znalački koriste ovu našu sklonost.

Nedavno je Trump izdao tri izvršne uredbe, koje treba da zaustave "visok nivo nasilja protiv policije u Americi", kako on stalno ponavlja. Uprkos činjenici da je stopa tih slučajeva najniža u proteklih nekoliko decenija, kao i stopa nasilja u Americi.

"Predsjednik Trump namjerava da formira specijalne jedinice koje će istraživati i sprečavati trendove koje ne postoje, kaže Jeffery Robinson, iz American Civil Liberties Union, udruženja koje se bavi zaštitom građanskih sloboda. Međutim, iako ti trendovi nisu stvarni, određen broj ljudi i dalje vjeruje u to. Svaki put kada Trump tvituje ili kaže nešto neistinio, ljudi koji provjeravaju činjenice požure da ukažu na nestinitost – ali uzalud. Anketa koju je Pew Research proveo prošle jeseni otkriva da 57 odsto glasača vjeruje da je stopa kriminala u Americi porasla od 2008 . godine, iako podaci FBI-ja pokazuju da je pala za 20 odsto.

U čemu je stvar? "Ponavljanje čini stvari uvjerljivim," kaže Lynn Hasher, pisholog sa Univerziteta u Torontu, čiji istraživački tim jer prvi otkrio ove efekte 70-ih godina prošlog vijeka. "A efekat je snažniji kada su ljudi umorni ili kada im pažnju odvlače druge informacije."

Ponavljanje čini lažne vijesti prijemčivim, ističu istraživači sa Univerziteta u Vašingtonu, u studiji iz 2012. godine. To je sredstvo političke propagande. Zbog toga savjetnici za odnose s javnošću daju političarima i direktorima slogane koje će stalno ponavljati. Čak je i Adolf Hitler znao za tu tehniku. "Slogane treba uporno ponavljati dok i posljednji čovjek ne prihvati tu ideju," napisao je Hitler u Mein Kampf.

Efekat je uspješan zato što se ljudi, kada ocjenjuju da li je nešto istinito, oslanjaju na dvije stvari: da li se informacija podudara sa njihovim shvatanjem i da li im zvuči poznato. Prvi uslov je logičan: Ljudi porede nove informacije sa onim što već znaju da je istina i uzimaju u obzir kredibilitet oba izvora. Ali istraživači su otkrili da, kada vam je nešto poznato, ne razmišljate racionalno— tako da ako iznova slušate da je neka činjenica pogrešna, to može imati paradoksalan efekat. Zbog toga što vam to zvuči toliko poznato, imaćete osjećaj da je ispravno.

"Kada vidite neku činjenicu po drugi put, mnogo ju je lakše obraditi—brže je čitate, lakše je razumijete," kaže psiholog Lisa Fazio sa Univerziteta Vanderbilt. "Naš mozak tumači tu lakoću kao signal da je nešto istinito"—Bez obzira da li je istinito. Drugim riječima, racionalno razmišljanje može biti naporno. Zahtijeva više truda. Vašem zauzetom mozgu često je lakše da se vodi osjećajem.

Da se vratim na Trumpove najnovije uredbe, u kojima stoji da će vlada učiniti sve što je u njenoj moći da policajci budu bezbjedni. Zbog neodređenog jezika koji ove uredbe sadrže, borci za građanska prava brinu da bi one mogle dovesti do kriminalizacije protesta. Uredbe naglašavaju tezu da Amerika nije bezbjedna, da su policajci izloženi riziku i da je zemlji potreban čvrst predsjednik koji će zavesti red i zakon. Uprkos činjenicama.

Najbolji način da ne podlegnete "efektu iluzorne istine" jeste da znate da postoji. Ako čitate nešto što vam zvuči ispravno, ali ne znate zašto, zainteresujte se malo. Istražite. Provjerite podatke. Ako vam to zvuči kao previše posla, znajte da su činjenice zabavne. Činjenice su zabavne. Činjenice su zabavne. Činjenice su zabavne.

Izvor: wired.com

Prevod: Buka