Menu

Zašto se historičari bave Poslanikovom biografijom? Poslanik Muhammed stvarao je bogatstvo društva, a ne pojedinaca

hira epaNema ličnosti u svjetskoj historiji čiji je život do najsitnijih detalja osvijetljen kao što je život poslanika Muhammeda.

 

Piše: Hatidža Dedović

 

Trenutak rađanja islama u današnjem vidu započeo je s poslanikom Muhammedom, koji je jedan u jedan u nizu Božijih poslanika.

 

Zašto se historičari bave Poslanikovom biografijom?

 

Nema ličnosti u svjetskoj historiji čiji je život do najsitnijih detalja osvijetljen kao što je život poslanika Muhammeda. Osim istinite knjige, Allahovog govora, Plemenitog Kur'ana a. š., drugi prvorazredni izvor jesu hadisi, u kojima Poslanik s. a. v. s. rječito govori o pojedinim aspektima šireg muslimanskog života, a treći prvorazredni izvor jest sira (biografija), u kojoj nalazimo i najsitnije detalje iz života Muhammeda, s. a. v. s.

 

Mnoge su se civilizacije kroz historijske epohe pitale, a i danas se većina svijeta čudi zbog čega tolika briga za zapisivanjem života. Razlog ovolike brige među generacijama historičara da se i danas toliko bave biografijom Poslanika i svega onoga što se u vezi s njime desilo jest da je to bavljenje svojevrstan ibadet (pokornost). Svaki pedantni historičar za taj će posao imati nagradu koja će ga približiti Bogu, podići na društvenoj ljestvici i donijeti mu poštovanje i bezgraničnu ljubav među ljudima.

 

Poslanikova sira

 

Poslanikova sira najjasnija je i najpreciznija biografija za koju čovjek zna na zemaljskoj kugli. Muhammed ibn Abdullah, s nadimkom Ebu-Kasim, osnivač islama u sadašnjem vidu, rođen je u Mekki 20. 4. 570. po Isau alejhisselamu. Pripadao je rodu Hašim, arabiziranog jevrejskog plemena Kurejš.

 

Svako ko usporedi život Muhammeda i Isusa uvidjet će razlike zato što su njihovi životi posve drugačiji. On nije došao iz tako jednostavnih prilika kao Isus. Njegov otac Abdullah bio je trgovac. Umro je prije rođenja svog sina. Iako je Muhammed ostao siroče, majka Amina imala je podršku rodbine. Nažalost, sudbina je nekad čudna i okrutna; to se vidi i iz Poslanikovog djetinjstva, jer je s pet godina izgubio i majku. O njemu se brinuo djed Abdul-Muttalib, a poslije amidža Ebu-Talib. On je u svom okruženju, još u mladosti, putujući s amidžama, počeo stjecati trgovačko iskustvo.

 

Cijelog života bio je nepismen, nije znao ni čitati ni pisati, ali to mu nije smetalo da se u Siriji i Mesopotamiji upozna s kršćanskim monasima i jevrejskim rabinima, koji su u startu u njemu vidjeli Božijeg poslanika. Muhammed je bio poslušno dijete koje je za ljubav svojih staratelja čak i prinijelo žrtvu mekanskom božanstvu Lātu, no to nikako ne znači da je bio idolopoklonik. Kao dijete boravio je, prema tadašnjim običajima, i kod beduinskog plemena Sad ibn Bekr.

 

U periodu punoljetnosti pomaže kao vođa karavana i glavni trgovac bogatu i otmjenu udovicu Hatidžu (Hadidža, Khadijah). Tokom službovanja stekao je povjerenje ove bogate udovice; bez njega ni ona ne bi mogla voditi svoj dućan. Za nju je Muhammed poduzimao trgovačka putovanja čak i do Sirije. Nije nikako za čuđenje što mu je ona ponudila brak. U 26. godini Muhammed se oženio 16 godina starijom Hatidžom.

 

S njom je dobio četiri kćeri i nekoliko sinova, koji su umrli kao mala djeca. Četrdeset godina živio je među svojim sunarodnjacima i oni su ga nazivali Es-Sādik, El-Emīn ("iskreni", "povjerljivi"), jer mu ni neprijatelji nisu mogli pronaći nijednu laž po kojoj bi bio poznat. Ko bi to danas bio iskren? Pitam se kako bi reagirao Poslanik da živi u ovim vremenima u kojima samo caruju laž, dvoličnost, izgovori i licemjerje. I ne samo on nego i bilo koji mesija.

 

Po ulasku u četrdesete godine počinje se osamljivati, meditirati po obližnjim pećinama. Tek u 43. godini u pećini Hira čuo je mnoštvo glasova koji su se stopili u jedan. Mislio je da je riječ o džinima, zato je i pokušao pobjeći. Sila ga je zgrabila i naredila mu da čita Božiju objavu. Tek kasnije u njoj je prepoznao velikog Allahovog meleka Džibrila (Džebrail; arhanđeo Gabrijel).

 

U Meku se vratio uplašen i zatražio od Hatidže i ukućana da ga pokriju. Noć iza tog dana u kasnija vremena nazvana je Noć snage / određenja (Lejletul-kadr) i pala je kao 27. noć ramazana 610. po Isau alejhisselamu i tada je zvanično objavljeno prvih pet ajeta 96. sure, El-Alek, poznatih kao "El-Kalem", jer govore o peru. Iza njih slijedi 74. sura, El-Muddessir, koja govori o čovjeku poslaniku umotanom u pokrivač. To je prva objavljena cjelokupna sura. Tek na trećem mjestu, po redoslijedu objave, nalazi se 1. sura, El-Fātiha ("Ona koja otvara"), poznata kao temeljni pristup Kur'anu.

 

Život muslimanske zajednice u Mekki

 

Muslimanska zajednica u Mekki nije dobro primljena. Dolazilo je do otvorenog sukoba s plemenom Kurejš, koji u mladoj muslimanskoj zajednici vide ne samo duhovnog već i socijalno-ekonomskog protivnika. Bilo je to doba i mekanskog džahilijeta (neznanja). U više navrata muslimani se sele iz Mekke ka Etiopiji. Pritisak mekanske aristokratije nije bio toliko represivan koliko kočēćī.

 

A zbog čega se ona plašila bilo kojeg monoteističkog vjerovanja? I zašto i politički to odbija? Razlog je jednostavan: gubitak privilegija. Valjalo je sačuvati blagostanje Mekke kao trgovačkog središta. I to blagostanje konstantno je visilo u zraku, zaviseći od neutralnosti u sukobu između Perzije i Bizantije. A nijedan aristokrat nije htio preko noći zbog monoteizma izgubiti povlašteni ekonomski položaj.

 

Muhammed je itekako bio svjestan da njegova zajednica vjernih ne može opstati, a kamoli se razvijati u takvoj Mekki. To je i bio razlog znamenite Hidžre (preseljenja) Poslanika i njegovog najboljeg prijatelja Ebu-Bekra 20. juna 622. u grad u oazi, Jasrib, kasnije poznat kao Medina. Po tom događaju islamski svijet računa godine nove ere i hidžretske godine zamjenjuju godine po Isau alejhisselamu, odnosno po gregorijanskom kalendaru.

 

Muhammed a. s. u Medini ima posve drugačiju misiju: on tu formira vjersku zajednicu novog tipa i upravlja njome. Zajednica neporočnih, koja u jednom danu odlučuje prekinuti sa svim ovisnostima i grijesima: od alkoholizma i opojnih droga do seksualne anarhije. Zar to nije jedinstven primjer u svjetskoj historiji?

 

Principi upravljanja medinskom zajednicom bili su jednostavni: 1) na ekonomskom planu: samo je Bog posjednik; 2) na političkom planu: samo Bog (ne Poslanik) zapovijeda; 3) na kulturnom planu: samo Bog zna i upućuje u istinite vrijednosti. A shvatanje Božijeg posjedništva na nebesima i Zemlji izraženo u surama El-Bekare (116. i 284. ajet) i Ālī Imrān (109. ajet) direktno su suprotstavljeni rimskom pravu, koje su prihvatile judaističke i kršćanske zajednice. Tako je pravni i ustavni sukob između tri abrahamske monoteističke zajednice, nažalost, postao neizbježan.

 

U Kur'anu je jasno izraženo šta biva sa socijalnim sistemom kad novac formira političko-društvenu hijerarhiju: "Kada hoćemo uništiti neki grad (državu)... mi njegove bogataše dovodimo na vlast" (El-Isra, 16. ajet). Poslanik je formirao zajednicu koja se nije zasnivala na krvnoj i rasnoj ni na narodnosnoj i teritorijalnoj pripadnosti, ni na ekonomskim odnosima ni na zajedničkoj kulturi ili historiji. Muslimanska zajednica bila je fluid koji se prelijevao preko teritorije na kojoj muslimani žive. Bilo bi još bolje da taj fluid živne ili, bolje reći, uskrsne i u ovom turbulentnom svijetu.

 

Strah paganske Mekke

 

Muhammed je od starta znao da cilj islamu treba biti bogatstvo društva, nikako sam pojedinac. Napredak medinske zajednice bio je više nego očit. Ali, ipak je imao problema s tvrdokornim judaističkim i kršćanskim zajednicama. To je rezultiralo i Allahovom naredbom za promjenu kible od El-Kudsa (Jerusalema) i njegovog Mesdžidul-akse ka Ka'bi u Mekki.

 

Medinski period jest period borbe, političkih trzavica, kao i unutrašnjeg heroizma prvih muslimana. Bitke na Bedru, Uhudu i Hendeku od januara 624. do februara 627. pokazale su da je mlada medinska zajednica itekako bila sposobna ne samo za samoodbranu nego se znala i ravnopravno boriti s moćnijim protivnikom. Hudejbijskim mirom u martu 628. regulirani su odnosi između zaraćenih vjerskih zajednica, a poništenjem ovog mira od strane plemena Kurejš predodređen je i slom mekanskih paganskih reakcija.

 

Godina 630. ključna je i ona neće nikad biti zaboravljena. Prvog januara te godine Poslanik je na čelu pobjedonosnih muslimanskih trupa ušao u Mekku. Kakav zanimljiv dramaturški preokret sudbine... Snagom svog duha, vjere i blaženog sabura (strpljenja) Poslanik pobjeđuje svoje neprijatelje. Proglasio je opću amnestiju i konačno uklonio idole mekanskih božanstava, naročito Lāta, Uzzāa i Menāta. Muhammed je preselio u vječnost 8. juna 632. po Isau alejhisselamu.

 

I ubuduće će se obilježavati dan rođenja Muhammeda a. s. I svaki put čovječanstvo će se iznova prisjetiti trenutka rađanja islama. Bilo bi dobro, zdravo i razumno da se otrijezne ne samo muslimani nego i ostatak svijeta, koji se odavno guši u pohlepi utrke za novcem i nemilosrdnoj globalizaciji. Umjesto gladi za novcem bolje je za promjenu da svijet smrtnika već jednom posluša i "Glas Božiji".

 

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

 

Izvor: Al Jazeera

Copyright (c) 2006-2016 portal InfoBrcko.com Sva prava zadržana. Sadržaji objavljeni na portalu InfoBrcko.com se mogu prenositi uz obavezno navođenje izvora i linka na orginalni tekst. info@infobrcko.com