Član Predsjedništva BiH Milorad Dodik i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić obratili su se medijima nakon sastanka u Beogradu. Jedna od tema bila je i korekcija Dejtonskog sporazuma, a Dodik je rekao da bh. entitet RS u tom slučaju neće ostati u sastavu BiH.

Konkretne aktivnosti na projektu izgradnje multifunkcionalne sportske dvorane sa zatvorenim bazenom u Brčkom, su započele sa odvajanjem inicijalnih budžetskih sredstava, te utvrđivanjem lokacije dvorane. Prošle sedmice zaključen je i konkurs za izradu idejnog arhitektonskog rješenja same dvorane.

Brčak Emin Cifrić i poznati YouTuber pokrenuo je na instagramu profil “ Za Kobru Brčko” kako bi se skupio novac i pomoglo Nedeljku Simić poznatijem kao “Kobra”.

U rijeci Bosni jutros je pronađeno beživotno tijelo. U toku je izvlačenje na obalu rijeke.

Mješoviti timovi Uprave policije Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) Zeničko-dobojskog kantona od jutros su pretraživali korito rijeke Bosne, sve s ciljem pronalaska Omera Travnjaka i Muhameda Šišića, Zeničana koji su nestali proteklih dana

Dok veliki broj stanovnika BiH čeka na vize u redovima pred ambasadama ili je već u nekom zapadnoevropskom gradu, Višegrađanin Kenan Tufekčić krenuo je u suprotnom pravcu. Nakon dvije decenije provedene u Salt Lake Cityu, Kenan je ponovo došao na Drinu. Konačno diše punim plućima, a stres, visok holesterol i krvni pritisak ostali su u SAD-u.

Bio je dijete kada je počeo njegov izbjeglički put iz grada u kojem je ostalo sve što je volio. Kao 15-togodišnjak je pješice, preko Međeđe, stigao do Goražda, a u Višegradu je zarobljen, a u KPD-u Foča ubijen njegov otac Izet. U zločinima u Višegradu ubijeno je 19 najbližih članova familije Tufekčić.

Kenan je jedno od četvero djece koje je njegova majka Ramiza, nakon progonstva iz grada "živih lomača", pokušala spasiti, vodeći ih dalje iz Goražda ka Sarajevu, iz jednog u drugi opkoljeni grad. Najviše je brinula o nepokretnoj kćerki, Kenanovoj sestri.

„Na žalost, na nepoznatom terenu ponovo uđemo u srpsku teritoriju. Na Grbavicu. Nismo znali. I tu smo bili u kućnom pritvoru par mjeseci dok nismo, preko nekih veza, uspjeli da nas puste da pređemo na Trg heroja, odnosno Trg Pere Kosorića tad se zvao. Dupla golgota, strahovi, najgori su strahovi noćni. Najgora je noć. Mama se bojala za sestre, za sebe, za mene kao budućeg vojno sposobnog mladića. Tu je najviše mama ispaštala“, sjeća se Kenan Tufekčić strašnih uspomena iz djetinjstva.

Trebao je studirati u SAD-u, ali je vizu dobio kao sin ratnog zarobljenika. 1998. godine iz luke Split isplovio je ka SAD-u, stigao u Salt Lake City gdje je ostao punih 20 godina. Najprije je radio u fabrikama, usput učio jezik i školovao se i kao menadžer ugostiteljstva dugo godina radio kao šef kuhinje u staračkom domu.

„Jes' dobar pos'o, ali duša prazna. Bosna je čudo jedno. Tamo imaš sve, ali nemaš zadovoljstva. Bosanac pripada Bosni. Meni treba Drina, ja sam odrastao na Drini. Svaka čast Americi, imaju dobre zakone, daju vam mnoge mogućnosti, ali dođete u situaciju kad malo i obolite, a i vuče vas tamo odakle ste došli. Dolaskom na Drinu nestao je holesterol, visok pritisak, zdravstveno stanje se popravilo", priča Kenan u razgovoru za Anadolu Agency (AA).

U SAD-u oženio se Bosankom, Ustikoljankom, s kojom ima dvoje predivne djece. Iako su na prvi pogled izgledali kao porodica koja će zbog „američkog sna“ pokidati veze sa domovinom, povratak kući im je svo vrijeme bio u mislima.

- Put od samoodrživog domaćinstva -

Teškim radom ušteđeni novac uložili su u kupovinu zemljišta i izgradnju male kuće u mjestu Cvilin u Ustikolini. Nakon povratka, supruga i djeca, zbog školovanja dvije kćerke, ostali su u Sarajevu, a Kenan produžio ka Drini, koja ga je dvije decenije dozivala. U Višegrad nema snage da se vrati, ali u Ustikolini mu je rodni grad, ipak, blizu.

„Na žalost, ovo je pusto i mi se moramo vraćati i oživljavati selo. Prvi je razlog Drina. Vidite, ovdje nema smoga, ja ne moram ići na Igman, na Bjelašnicu da bih malo prodis'o. Ovdje je Bog dao svaku mogućnost, samo je treba pokupiti i unovčiti. Kad sam došao na Cvilin, došao sam sa 17 koka, sad imam, hvala Bogu, dvije krave, koke, patke, ćurke, tovim piladi organski, a sad je, hvala Bogu, stigao i plastenik. Salata, luk, blitva, špinat na tržište, uz Božiju pomoć, u februaru. Sve radim ručno. Imam maline, kupine, jagode, krompir i luk. Najviše pravim sokove. Prvo počinjem u junu od malina, kupina i jagoda, nane, zove, a onda jabuke, grožđe i šljive", priča Kenan o teškom, ali uspješnom putu od obične livade do samoodrživog domaćinstva.

Njegova odluka najprije je izazivala čuđenje, a potom oduševljenje novih komšija i prijatelja, koji mu pomognu u obavljanju teških poslova. Prijatelji iz Sarajeva ostavili su svoje obaveze, kako bi mu pomogli, jer, kažu, to je njihova obaveza prema prijatelju, Bogu i domovini. Oni se ne slažu sa konstatacijama da je međusobna pomoć među ljudima skoro nestala.

„Mislim da je to dužnost svih nas, naročito u situacijama kad čovjek to zatraži, a on je naš prijatelj. Mislim da te priče nisu tako rijetke, ali nisu interesantne pa ih ne zamjećujemo tako često. U stvari, mislim da one prevladavaju“, kaže Safet Jusufbegović.

"Ja čitav dan govorim, otkako smo došli govorim Kenanu kako bih ja mogao živjeti ovdje. Ovo je savršeno. Priroda, životinje, ja sam s njim išao u štalu, kokošinjac. Savršeno. Čist zrak. Poslije juče onog dana u Sarajevu, magle smoga, nezdravo je, kad dođete ovdje osjetite prirodu čovjeka. Shvatite da priroda čovjeka jeste da radi, da se brine za sebe, a ne samo da sjedi i čeka da padne s neba nešto“, priča Dženan Nurudinović.

Teško je živjeti od poljoprivrede, pogotovo u situaciji kada je motika jedini alat i kada borba sa vremenskim prilikama traje uporedo sa borbom za traženje tržišta. Međutim, zdrava hrana sve je traženija, pa viškove svojih proizvoda Kenan Tufekčić bez problema proda u Sarajevu. Svjestan je da mnogi ne vjeruju u bolju budućnost u BiH i odlaze, ali vlastitim iskustvom svjedoči da su priče o državama u kojima je sve ljepše i unosnije, samo djelimično tačne.

- Ima hljeba i u Bosni -

„Otići će, prvo ponijeće ih euforija, širina, ljepota, sloboda... zakon je uređen. Ali će se brzo zasititi. Ovdje je život puno kvalitetniji i sa manje para bolje se živi nego tamo. Zasitiće se brzo i svi će se oni poželjeti da vrate, jer tamo postoji jedna vrsta stresa, straha i neizvjesnosti. I tamo se rade najgori poslovi. Evo, slučaj moj, supruga je radila, a ja sam radio dva posla. Ona dolazi kući, mimoilazimo se na vratima. Ostavlja mi poruke na frižideru, tipa - baci smeće, kupi mlijeko, plati račun, pa ćemo nekad popiti kahvu tamo u nedelju ako ja ne budem morao ići na posao da 'pokrivam' nekog ko nije došao. I, je li to život!? Dođem s jednog posla, malo se odmorim, operem, obavim dužnosti koje moram i ponovo na drugi posao. Šta se radi na drugim poslovima, noćnim? Čiste se restorani, kuhinje, toaleti, da bi se poplaćalo sve, malo i uštedilo“, objašnjava Kenan.

Bez obzira na to koliko je Bosna u lošoj situaciji, ima hljeba i ovdje, poručuje, pokazujući uglavnom zapušteno Cvilinsko polje koje može hraniti Sarajevski kanton. Često umoran od napornog posla, sretan je što zna šta jede i šta proizvodi svojoj djeci.

„Neko ne mora držati životinje, ja volim životinje, pa zato i imam. Na primjer, da čovjek samo sije krompir. Banalan primjer. Ili luk, papriku ... njemu je to dovoljno. Sa dva - tri dunuma. Novac dolazi, samo se treba sageti, malo uraditi i tu ste vi svoj šef. Nemate ograničeno radno vrijeme, radite koliko možete, lezite odmorite i sve se stigne. Ja obrađujem sam, što svoje što tuđe zemlje, skoro 17 dunuma. Oranica i svega je možda nepunih devet dunuma. Ljudi mi uzoru i isfrezaju, a ostalo sve ručno radim i sve se stigne. Familija dođe vikendom i raspustom, pomognu."

Nailazio je na nerazumijevanje, čuđenje, pa ga je jedino to povremeno dovodilo u dilemu da li da odustane.

„Međutim, ljudi su vidjeli da to napreduje, da ide, što bi naši ljudi rekli – popustili me. Neka radi ko šta voli, a Bog će pomoći. I može se. Ljudi koji odlaze vani vratiće se, to vam garantujem, kad prođe euforija blještavih gradova. I ja sam mislio kad sam otiš'o, imaću palmu ispred kuće, auto sa zatamnjenim staklima. Otiš'o sam k'o momak. Nije to ništa tako“, zaključuje vrijedni i uporni povratnik iz Amerike.

Povodom obilježavanja 20 godina uspješnog poslovanja, kompanija Atlantbh jučer je dodijelila 20 stipendija za studente IT studijskih programa širom BiH.
Edukacija i usavršavanje mladih je jedan od prioriteta za Atlantbh. Kroz podršku različitim studentskim asocijacijama, mladim snagama na svjetskim takmičenjima, te ABH praksu koju organizuju već 5 godina, kontinuirano nastoje da ulažu u mlade i uspješne buduće IT-ovce.

Pored svih ovih aktivnosti, već drugu godinu zaredom Atlantbh stipendira i IT studente iz različitih dijelova BiH, i to u dvije kategorije: studenti sa izvanrednim uspjehom i studenti iz socijalno ugroženih porodica. Nakon prošlogodišnjih 10 stipendista, kompanija Atlantbh je povodom svog 20. rođendana ove godine, te uspješnih rezultata ostvarenih suradnjom sa nekim od najvećih svjetskih kompanija, udvostručila navedeni broj i odabrala 20 stipendista kojima će u toku godine uplatiti novčana sredstva u ukupnoj vrijednosti od 55.000 KM, prenosi Klix.

"Softverska industrija ima ogroman potencijal u BiH, a mi svim svojim aktivnostima želimo zadržati mlade u BiH i pokazati da se i u BiH mogu usavršavati, te raditi za najbolje svjetske kompanije. Povodom našeg 20. rođendana ove godine, želimo nagraditi dvosturko veći broj studenata nego što smo to uradili prošle godine. Stipendiranjem studenata koji pohađaju studijske programe usko vezane za IT industriju, nastojimo doprinijeti njihovom daljem obrazovanju i razvoju u ovoj oblasti. Dobili smo, zaista, veliki broj prijava, i žao nam je što svi vrijedni studenti ne mogu dobiti stipendiju. Ipak, veoma smo ponosni na 20 top ranginranih studenata, koji su stigli iz različitih krajeva BiH. Čestitamo svima!", poručuje Milad Čerkić, CEO kompanije Atlantbh.

Azra Kapić, studentica iz Cazina kaže: "Studentica sam Elektrotehnike i informatike u Bihaću i jedna sam od tri sestre blizanke, pa će nam ova stipendija pomoći u školovanju, a uz to biti podsticaj da se još više trudim."

Jedna od studentica Softverskog inženjerstva na Politehničkom fakultetu u Zenici, Lejla Vardo, kaže da bi rado svoju budućnost gradila u BiH: "Stipendija će mi pokriti troškove studiranja, što mi mnogo znači. U budućnosti želim da budem developer, nadam se u Sarajevu, ali defininitivno van BiH ne bih išla. Smatram da se i ovdje može uspjeti i pozitivno utjecati na promjene."

"Trenutno studiram Kompjuterske nauke na SSST. Planiram raditi na svom usaršavanju, a stipendiju ću iskoristiti za kupovinu knjiga, i nekih drugih alata koji će mi omogućuti da postanem bolja u ovom polju. Definitivno se u budućnosti želim baviti programiranjem, a trenutno me zanima programiranje mobilnih aplikacija. Sa timom sam nedavno pobijedila na hackathonu, te želim da nastavim razvijati tu aplikaciju", kaže Dženita Đulović iz Živinica.

Atlantbh se nada da će dodijeljene stipendije studentima biti dodatna motivacija za uspjeh, te da će im pomoći u razvoju i usavršavanju u IT oblasti.

Policija je identifikovala dvije osobe koje su razbile prozorsko staklo i oštetile fasadu na objektu džamije u Bosanskoj Dubici.
U pitanju su M.B. i B.Š., oba iz Bosanske Dubice, koji se terete da su izvršili krivično djelo oštećenje i oduzimanje tuđe stvari, saopćeno je danas iz Policijske uprave Prijedor.

Oni su 13. januara, oko 3.30 sati, u Bosanskoj Dubici razbili prozorsko staklo i oštetili fasadu na vjerskom objektu Islamske vjerske zajednice.

Nakon kompletiranja i dokumentovanja predmeta, protiv osumnjičenih će Okružnom javnom tužilaštvu Prijedor biti dostavljen izvještaj za krivično djelo oštećenje i oduzimanje tuđe stvari.

Iz Policijske uprava Prijedor pozivaju predstavnike vjerskih zajednica, institucija i građane, da kroz zajedničku saradnju, uz međusobno uvažavanje i toleranciju održi povoljno stanje bezbjednosti za sve multietničke zajednice.

Nekada izbjeglička djevojčica, a danas prva ministarka u austrijskoj vladi koja nije rođena u Austriji. No, Alma Zadić se i danas suočava s pitanjem - "Odakle si stvarno?"

"Prva ministarka pravde iz reda Zelenih je istovremeno i najmlađa na toj funkciji. A prije svega, ona je prva članica austrijske vlade koja nije rođena u Austriji", piše list Cajt (Die Zeit). Cajt piše da je kao školsko dijete u rodnoj Tuzli doživjela početak rata. "Do danas je ovoj tada osmogodišnjakinji ostalo u sjećanju: 'U maju 1992. otac me je pokupio poslije škole, i trčali smo zato što smo čuli pucnje. Narednih nekoliko mjeseci smo proveli u podrumu.'

Porodica se odlučuje na bijeg. Njen otac, univerzitetski profesor na Elektrotehničkom fakultetu, uspio je da na vrijeme ode u Austriju kako bi pripremio teren za svoju četvoročlanu porodicu. (...) Alma je uspjela da u humanitarnom konvoju UN-a sa svojom majkom i četiri godine mlađim bratom napusti grad u kojem su se vodile borbe. Bio je to oproštaj od domovine - zauvijek. A na njenom novom životu je bila sjenka - sve do danas", piše list Cajt.

"Čušeni nemaju tamo šta da traže"

"Danas Alma putuje nekoliko dana godišnje u posjetu tetkama i rođacima. 'Za Bosnu me vežu sjećanja. Ali, moj društveni život i moji prijatelji su ovdje. To je kao kada posjetite staru domovinu i onda se vratite u svoj stvarni život ovdje u Beču.' Ovako odlučno i jasno slobodno govori tek u posljednjih nekoliko godina. 'I sad se sjećam kada sam tramvajdžiju pitala da li tramvaj ide ka sportskom centru, a on mi odgovorio 'Čušeni (austrijski pogrdan naziv za pripadnike slovenskih naroda prim. red.) tamo nemaju šta da traže'. To su bili trenuci u kojima mi je bilo jasno da nisam dio ovog društva, da mu ne pripadam.'

U svom razredu je bila jedina koja nije govorila njemački. Kada je nastavnicu pitala da joj objasni zadatak iz matematike, osorno joj je odgovorila: 'Zašto, ionako nećeš ništa postići.' Kada se prebacila u drugu školu u kojoj je bilo više djece migrantskog porijekla Alma je, zahvaljujući dopunskim časovima, brzo naučila njemački, maturirala je sa odličnim ocjenama, studirala pravo; apsolvirala jedan semestar u inostranstvu u Milanu, nakon toga provodi dvije godine na magistarskim studijama na Kolumbija univerzitetu u Njujorku. Vrijeme koje je provela sa različitim nacijama dovodi do proboja u pronalaženju same sebe. 'Ja sam uvijek iznova suočena s pitanjem - odakle si stvarno? Tek u Njujorku sam zaključila da se ne moram odlučiti da li sam sad Austrijanka ili Bosanka. U Njujorku sam uvidjela da se mogu imati različiti identiteti. Naučila sam da su i Austrija i Bosna, ali i Evropa dio mene'. Ona zbog toga smatra da pitanje - Za koga navijaš? - nije fer. Na primjer kada Austrija igra fudbalsku utakmicu protiv Bosne. To je isto kao pitanje majci čija djeca igraju tenis za koje dijete navija?'

"Visprena sa ogromnim i pravednim srcem"

Prvi dodir sa politikom imala je kada ju je prijateljica Štefani Koks zamolila da im pomogne u pravnom smislu prilikom osnivanja liste Pilc. Suosnivač liste, Alfred Nol ubjeđuje tada mladu advokatkinju da okači o klin svoj posao u Advokatskoj kancelariji Frešfilds i da se kandiduje kao poslanica. 'Ona je visprena, vrijedna i ima ogromno, pravedno srce', kazao je Nol. I sam Peter Pilc o Zadić ima samo riječi hvale. (...) 'Ne poznajem nikog ko je brzinom svjetlosti napravio takav uspon kao ona', kazala je njena mentorka Terezija Stoišić" piše njemački nedjeljnik Cajt.

"'Moji roditelji su uvijek pokušavali da nas drže dalje od rata i svih surovosti. Oni sa nama nikada nisu o tome razgovarali. Ali, u jednom trenutku počneš sebi da postavljaš pitanje kako je moglo da ode toliko daleko? Kako je moguće da u jednom društvu, koje je bilo tako homogeno, dođe do toga da komšije udare jedni na druge?', kaže Alma Zadić.

"'Politka je nahuškala ljude, podijelila i počela da dehumanizuje grupe ljudi. I čim krene proces dehumanizacije i jedna grupa ima osjećaj da ne pripada drugoj vrlo brzo može da dođe do eskalacije situacije. Tako se i u Bosni i Hercegovini dogodilo veoma brzo', kazala je Zadić. "Šta se iz toga može naučiti za politiku 2020? 'Osluškivati predznake podjele i huškanja koji vode ka ovakvoj dinamici. (...) Kada su 2017. parole i huškanja postali glasniji postavila sam sebi pitanje: želim li da dam doprinos kako se to nikada više ne bi ponovilo? Onda sam rekla DA, kako sebi ne bih predbacivala da nisam ništa uradila'", kazala je Alma Zadić listu Zeit.

Većina ljudi misli kako sve namirnice treba oprati prije kuhanja no to jednostavno nije tako. Naime, pranjem pojedinih namirnica nećete se riješiti bakterija već ćete uzrokovati njihovo širenje.
Prehrambeni stručnjaci savjetuju da ovih šest namirnica nikada ne perete prije kuhanja, piše Reader's Digest.

Piletina i riba

Ljudi obično operu piletinu u sudoperi prije nego je počnu kuhati. AKo je to i vaša navika vrijeme je da je napustite. Pranje piletine ne samo da ne uklanja bakterije ili patogene , već može povećati i rizik od kontaminacije.

"Pranjem sirove piletine u sudoperu vjerojatno ćete samo bakterije raširtiti po cijeloj kuhinji", kazao je prehrambeni stručnjak Eric Sieden.

Jedini doista učinkovit način da se riješite bakterija je kuhanje, a pravilo se odnosi i na sirovu ribu.

Crveno meso

Pranje crvenog mesa jednako je opasno kao i pranje piletine, u smislu širenja bakterija, ai dodajete mu dodatnu vlagu.

"Dodatna vlaga tokom pranja stvorit će paru koja će utjecati i na ukus", upozorava Sieden.

Ako se ne možete riješiti ove navike meso, nakon što meso operete obrišete ga ubrusom i očistite sudoperu i obližnje površine kuhinje. Ako planirate marinirati meso uvijek ga čuvajte u frižideru.

Gljive

Kao i meso, i gljive smogu promijeniti ukus ako su previše u vodi. Pranjeu vodi ih ne čini opasnim.

"Većina kuhara će vam reći da nikada ne perete gljive kako biste ih očistili, već da ih obrišite vlažnim ubrusom jer apsorbiraju vodu poput spužve", rekao je Sieden.

Salate

Proizvodi na kojima je označeno da su već oprani i salate jednostavno nema potrebe da ponovo perete. Uštedite i svoje vrijeme i vodu. Uz to ćete imati i više vremena za pripremu ostatka ručka.

Jaja

Iako većina ljudi ne pere jaja ipak ima onih koji to rade. Uostalim preko njih prelaze kokoške, često se nalaze na podu itd. No to vas ne bi trebalo brinuti, naime sva jaja koja možete kupiti u marketu su već očišćena. Postoji posebna supstanca koja se u industrijskoj proizvodnji i prodaji stavlja na jaja, a njena namjena je zaštita jaja od bakterija. Voda uništava tu zaštitu, pa se jaja ne bi trebalo prati već normalno kuhati i potom oguliti.

Tjestenina

Tek skuhanu tjesteninu nikada nemojte prati. Naime tjestenina je mnogo ukusnija ukoliko je ne operete pod mlazom vode. Ispiranje tjestenine služi samo za ispiranje škroba s nje, što otežava prianjanje umaka na tjesteninu. Žitarice poput riže ili kvinoje, međutim, uvijek treba oprati vodom prije nego što ih počnete kuhati, kako biste dobili pravi ukus i konzistenciju.

Danas u Hercegovini i zapadnim područjima Bosne pretežno vedro. U ostatku Bosne će preovladavati magla i niska naoblaka. Vjetar slab promenljivog smjera. Jutarnja temperatura od -5 do 2, na jugu od 1 do 6, a dnevna od 2 do 9, na jugu od 9 do 14 °C.

Sutra na sjeveru zemlje, kao i po kotlinama centralen i istočne Bosne sa maglom i niskom naoblakom. U ostalim područjima sunčano uz postepeno naoblačenje tokom dana. U večernjim satima ponegdje na sjeverozapadu Bosne je moguća slaba kiša ili susnježica. Jutarnja temperatura od -4 do 2, na jugu od 1 do 6, a dnevna od 3 do 9, na jugu od 8 do 12 °C.

U nedjelju u Bosni oblačno, a u Hercegovini umjereno do pretežno oblačno vrijeme. U Bosni povremeno sa slabom susnježicom ili snijegom. Jutarnja temperatura od -4 do 2, na jugu od 2 do 7, a dnevna od 0 do 5, na jugu od 6 do 11 °C, saopćeno je iz FHMZ.