Zagađenje zraka kojem su izloženi građani Bosne i Hercegovine, pored ostalih negativnih uticaja na zdravlje, predstavlja i dodatni faktor za nastanak svojevrsne epidemije manjka vitamina D među stanovništvom.
Vitamin D je izuzetno važan za naš organizam. On je, zapravo, mnogo više od vitamina. Nije bitan samo za naše kosti, već za cjelokupno zdravlje. Nizak nivo vitamina D dovodi se u vezu sa slabljenjem imuniteta što za posljedicu može imati nastanak, ne samo češćih infekcija disajnog sistema, nego i početak hroničnih oboljenja srca i krvnih sudova, nastanak šećerne bolesti, depresije i karcinoma, a okidač je za nastanak autoimunih oboljenja.

S obzirom da je sunce glavni izvor ovog vitamina, dugi boravci u zatvorenim prostorima tokom zime uz dodatak zagađenja zraka na našim prostorima, prepoznati su kao izvori očiglednog nedostatka vitamina D u velikom dijelu populacije.

Iako je vitamin D važan za sve, posebnu pažnju trebaju obratiti oni koji boluju od astme, osobe koje imaju različite oblike oboljenja pluća, depresije i tjeskobe. Stoga je izuzetno važno raditi na održivosti vitamina D u granicama koje su neophodne za očuvanje zdravlja i sprečavanje nastanka bolesti. Naročito osjetljive skupine stanovništva su djeca, starije osobe i trudnice.

Vitamin D direktno učestvuje u odbrani organizma od virusnih infekcija kakve su prehlada i gripa, zbog čega je jedan od tri nutrijenta tj. sastojka od koji zavisi snaga imuniteta našeg organizma u čijem razvoju učestvuje. Dnevne doze vitamina D (400 internacionalnih jedinica – IU) u sastavu dodataka prehrani kod odraslih pomažu u sprečavanju nastanka infekcija disajnog sistema poput prehlade i gripe.

Kod osoba kojima je vitamin D u manjku oporavak od obične prehlade traje dugo i može da se komplikuje bakterijskim upalama. Jednako kao kod odraslih, vitamin D pruža zaštitu i kod djece, te da suplementacija vitaminom D u dječijoj populaciji smanjuje rizik od nastanka infekcija gornjeg disajnog sistema kao i primjenu antibiotika kod superinfekcija, na taj način indirektno djelujući na smanjenje globalnog problema – otpornosti bakterija na antibiotike.

Nadopuna vitamina D u sastavu dodataka prehrani preporučuje se svim osobama, kako odraslim tako i djeci koji imaju niske vrijednosti vitamina D, a posebno se primjena preporučuje u zimskom periodu kada su pod rizikom za nastanak manjka vitamina D sve osobe, a naročito one koje inače imaju manjak ili nedostatak ovog vitamina.

Osim što je važno aktivno djelovati kako bi se nadoknadio manjak vitamina D jednako je važno i na koji način ga nadopunjavati, naročito kod djece. Naime, naučnici su utvrdili da kod direktne primjena dodataka vitamina D u usnu šupljinu, naročito u obliku spreja, njegovo iskorištavanje ne zavisi od zdravstvenog stanja probavnog sistema što omogućava veću iskorištenost dodataka koji se koriste, a time je značajno olakšana primjena kod novorođenčadi i male djece.

Alarmantno stanje zagađenosti u gradovima u Bosni i Hercegovini uzbuna je za povećanje nivoa naše osviještenosti i znanja o štetnim posljedicama koje zagađenje ostavlja na naše zdravlje. U takvim uslovima moramo se dodatno zaštititi, a unošenje dodatnog vitamina D jedna je od najboljih oblika te zaštite.

Zaposlenici Washington Posta su kritikovali novine nakon što je novinarka Felicia Sonmez suspendovana zbog tvitova o preminulom košarkašu Kobeu Bryantu.

Budžet Distrikta za 2020 godinu Vlada će ka brčanskoj Skupštini proslijediti najkasnije početkom naredne sedmice. Čelnici izvršne vlasti intenzivno usaglašavaju ovaj temeljni finansijski dokument i to imajući u vidu usvojeni novi Zakon o budžetu, čija primjena starta od ove godine.

Glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Srebrenica Damir ef. Peštalić kazao je za "Avaz" da su posljednji događaji u Srebrenici samo jedan u nizu incidenata koji se dešavaju u školama u Srebrenici i naglasio da se od samog početka bore s takvom diskriminacijom.

Reakcija je to na događaj u Srebrenici u kojem je nekolicina učenika na društvenim mrežama objavila fotografiju s četničkom ikonografijom.

- Zakoni u RS su protiv drugih i drugačijih i oni su jednonacionalni. Vrlo je teško biti neko drugi u ovom slučaju - Bošnjak, a živjeti u RS - kazao je ef. Peštalić.

Istaknuo je da su i ranije upozoravali na ovakve i slične događaje.

- Borili smo se, pokušavali da budemo uvažavani, ali teško to ide. Kada konačno nešto i dobijemo, onda se to osporava. Ovo što se desilo u Srebrenici je samo jedna kap koja je prelila čašu. Ponovo smo izrazili našu zabrinutost, jer nam valja slati djecu u školu u kojoj vlada jedan takav ambijent. Samo želimo da škole budu pristupačne za svu našu djecu - dodaje Peštalić.

Dodao je da ova škola ne liči na onu od prije 20-ak godina.

- Danas imate 75 posto učenika bošnjačke nacionalnosti i zamislite da se jedna takva škola koja ne želi to, istini da pogleda u oči, u toj školi prave slavu Svetog Save. To je klasična diskriminacija i na to želimo skrenuti pažnju. Kao roditelji ćemo pokušati da se organiziramo i da pokušamo natjerati one koji treba da to rade, da nešto učine i riješe probleme, ali na obostranu korist - naglašava naš sagovornik.

Napominje da je poražavajuća činjenica da se radi o djeci koja su u školi nosila četničku ikonografiju.

- To je jako osjetljivo i zabrinjavajuće. Nadam se da će se ovo shvatiti kao stvari koje se trebaju riješiti. Ovo traje već godinama, ne samo u Srebrenici već u cijelom manjem bh. entitetu gdje žive Bošnjaci. Ministarstvo obrazovanja RS i politika u ovom entitetu nema obzira za drugačije - zaključuje Peštalić.

Otići ili ostati? Pitanje koje se postavlja svakodnevno. Odlazak iz Bosne i Hercegovine postaje trend koji ne jenjava nego dobija sve više pristalica. Kao glavni razlozi se obično navode bolji život, potraga za egzistencijom, uređeniji sistem. Novac postaje pokretač svega i količinom zarađenog novca se mjeri nečiji uspjeh. No, je li to zaista tako? Je li Njemačka kao trenutno obećana zemlja dovoljno velika da nas sve primi, je li zaista "obećana" i razmišljamo li o tome šta ostavljamo iza sebe? Nije li kukavički otići sada, dok hiljade naših očeva nisu otišli u vremenu kada je to bilo toliko očigledno za učiniti, nego su ostali i branili svojim životima domovinu. Zbog njih ne smijemo ostaviti i zaboraviti Srebrenicu, Foču, Višegrad, Trebinje...

Često se potencira priča o uspjehu naših ljudi vani, zapravo o onom 1% ljudi koji uspiju, pa mi dobivamo sliku kako je formula za uspjeh otići, a preostalih 99% koji finansijski propadnu niko ne spominje, jer to nije zanimljivo. Čitamo priče o uspjehu iz snova i time se hvataju u zamku 99% ovih ostalih koji „preko“ u najboljem slučaju završe kao robovi modernog doba, radna snaga sa osnovnim beneficijama. Niko ne spominje tužne priče, život na socijalnom, tugu, rasturene porodice, otuđenost, dugove… Taj 1% koji uspije je ili imao sreće ili bio izuzetan po svim mjerilima i uspio bi sigurno i da je ostao u svojoj državi. Ono o čemu treba da razmislimo prije nego donesemo konačnu odluku o odlasku jeste da te tamo niko ne čeka raširenih ruku, da su sve pozicije na suncu već zauzete, ali možeš da se smjestiš negdje u sjenku. Sve je skuplje, porezi su veći, tamo već postoje firme kao i tvoje, ali one su na domaćem terenu sa svojim prijateljima i vezama.

Kada odeš u Evropu, oduševiš se kako sve funkcionira, kako su ljudi ljubazni, a ne razmišljamo o tome da je taj osmijeh zapravo poslovan i da je okolina nažalost često šovinistička ispod sjajne glazure. Da ne zaboravimo ono najbitnije, bilo gdje u Evropi, u svijetu ćete UVIJEK biti stranci. Možda budete i imali sreće da vam djeca budu prihvaćena, ali akcenat je na "možda"...
Biti turista i biti gastarbajter su dvije potpuno različite stvari. Stvari su potpuno drugačije kada u stranoj zemlji krenete da tražite radno mjesto, kada djeca krenu u školu, uzmete kredit ili radite dva posla istovremeno. Prosječne plate na zapadu su velike u odnosu na BiH, ali u odnosu na zapad to nije previše novca. Potrebno je mnogo više da bi uopće prišao srednjoj klasi tamo.

Još jedna bitna stavka jeste ona psihološka. Tamo ste kao uspjeli, a čeznete za onim što ste ostavili. Pravi uspjeh je biti svoj na svome.

Geografski, naša zemlja je jedna od najljepših u Evropi. Zelena, klima umjerena...
Bosna i Hercegovina stoljećima pruža utočište kako starosjediocima tako i putnicima namjernicima i nikoga ne ostavlja ravnodušnim.

Naša zemlja izgleda loše samo kada se poredi sa državom kao što je Njemačka, ali to je relativna stvar. To je kao da miješate babe i žabe. Nijemci su tačni, precizni, plaćaju porez, brinu o integraciji, jer treba imati u vidu da je par stoljeća inkvizicije učinilo čudo za mentalitet i efikasnost Zapadne Evrope. Uostalom, ne nervira li vas što je tamo sve tako striktno, hladno. Kod njih nema rupa na cestama, kod nas ima više korupcije, ali je život ležerniji, ljudi se više smiju i plaču.

Nekim ljudima bi bilo dobro svuda, u Americi, Njemačkoj, Novom Zelandu, jer umiju da se snađu ili su izvrsni u nečemu. Nekima ne bi bilo dobro nigdje, ne umiju da cijene ono što imaju ili ne znaju što žele. Jednom je neko lijepo rekao da odlaskom "preko" jedan set problema mijenjate drugim. I nemojte da kukate, niko vam ništa ne duguje jer ste završili fakultet. Nije do zemlje, već do načina na koji vi gledate na stvari.
Druge domovine osim ove nemamo, stoga ako nas nije protjerao mrski agresor ne smijemo dozvoliti da nas bilo šta protjera.Trebamo konačno promijeniti našu svijest o tome da smo tu samo zato jer ne možemo otići. Trebamo biti tu jer ne želimo otići. Ostani i pokreni se, ne kukaj. Ili idi, jer čovjek nekad mora otići da bi se vratio i shvatio neke stvari. Mnogi ipak neće nikuda. Branit će ovaj kamen. Vi kako hoćete...

Na društvenoj mreži Facebook formirana je grupa pod nazivom "Pravda za Osmana" kako bi se okupili građani Brčko distrikta i šire koji se bore za istinu, pravdu i bolje sutra i pružili podršku Osmanu Osmanoviću iz Brčkog koji je 23.11.2019 god. uhapšen na graničnom prelazu Sremska Rača zbog navodno počinjenih ratnih zločina u Brčkom.

Ambasada Narodne Republike Kine u Bosni i Hercegovini saopćila je danas da raspolaže informacijama da su kineski državljani koji borave i rade u BiH a trenutno se nalaze u Kini, dobrovoljno predložili inicijative i mjere izolacije u trajanju od 15 dana nakon povratka u BiH, stroge zaštite od virusa i pažljivog nadgledanja vlastite zdravstvene situacije.

U saopćenju se navodi da su od izbijanja upale pluća uzrokovane novim koronavirusom, vlasti u NR Kini slučaju pridavale veliki značaj.

"Predsjednik Xi Jinping dao je važne upute za poduzimanje odlučnih mjera za suzbijanje epidemije. Kineska vlada je poduzela djelotvorne i naučne mjere za sprečavanje i kontrolu. Mi smo odlučni i uvjereni da ćemo uspješno kontrolirati epidemiju i suzbiti širenje virusa. Otvorenim, transparentnim i vrlo odgovornim odnosom prema globalnom zdravlju i sigurnosti, resorne institucije kineske strane su odmah obavijestile Svjetsku zdravstvenu organizaciju, relevantne države i regije Hong Konga, Makaoa i Tajvana o informacijama o stanju epidemije, te u najkraćem roku podijelile gene novog koronavirusa i održavale blisku komunikaciju s međunarodnom zajednicom", navodi se u saopćenju.

Također se ističe da su Svjetska zdravstvena organizacija i vlade svih zemalja visoko ocijenile poduzete mjere kineske strane.

"Trenutno u Bosni i Hercegovini nije pronađen nijedan potvrđen niti sumnjivi slučaj upale pluća prouzrokovane novim koronavirusom. Ambasada Kine u Bosni i Hercegovini je spremna da održava komunikaciju i sarađuje sa vlastima u BiH u bilo kojem aspektu ovog pitanja. Osim toga, prema informacijama ambasade, kineski državljani koji borave i rade u Bosni i Hercegovini a trenutno se nalaze u Kini, dobrovoljno su predložili inicijative i mjere izolacije u trajanju od 15 dana nakon povratka u BiH, stroge zaštite od virusa i pažljivog nadgledanja vlastite zdravstvene situacije", saopćeno je iz Ambasade NR Kine u BiH.

Podsjećamo, broj smrtnih slučajeva uzrokovanih koronavirusom u Kini povećan je na 106, dok je broj zaraženih gotovo udvostručen za samo jedan dan.

U Kini je do 27. januara potvrđeno 4.515 slučajeva zaraze koronavirusom, a taj broj je dan ranije iznosio 2.835. Kineske vlasti su uvele oštrije restrikcije putovanja, a u nekim gradovima je nošenje maske obavezno.

Mladi preduzetnici bili su tema naših priča u Jajcu i Tesliću, a sada smo posjetili i mlade u Novom Travniku, koji su su nam otkrili zašto su se usudili ostati i graditi nešto, uprkos realnosti sistema u kojem žive. Zahvaljujući Institutu za razvoj mladih KULT i Opštini Novi Travnik, a uz podršku Ambasade Kraljevine Švedske u BiH, uspjeli su pokrenuti svoje biznise.

Naš put započeo je sa „Slatkim kutkom“. Riječ je o malom, skrivenom mjestu u srcu Novog Travnika, slastičarni koju su otvorile prijateljice i kume Irma Alihodžić i Ajna Lupčević. One su se za BUKU prisjetile svojih početaka, kada su, nakon dužeg perioda nezaposlenosti, odlučile da počnu raditi od kuće.

„Svaka od nas je pravila nekoliko vrsta suvih kolača i prodavali smo ih uz pomoć gradskih trgovaca. Vrlo brzo su počele narudžbe i interes ljudi, a onda smo učestvovale na Božićnom sajmu u Novom Travniku, gdje smo se dodatno promovisale. Ubrzo se pojavio i konkurs na koji smo se prijavile i, uprkos tome što se nismo nadale, prošle smo sa našom biznis idejom“, priča nam Ajna.

Dodaje da su zadovoljne poslom, obzirom da žive u malom gradu, u kojem, kako navode, sve propada. Ističu da je grad ujedno i na rubu depresije, kao i sama omladina.

„Kad smo rekle da ćemo otvoriti slastičarnu, ljudi su nam rekli da nema šanse da ćemo uspjeti. Bio je rizik, ali mi smo se usudile“, ističe Irma.

Obje su saglasne da bez podrške KULT-a nikada ne bi uspjele pokrenuti svoj biznis, jer su na ovaj način osigurale osnovna sredstva za doprinose i režije. Ipak, ono što je poražavajuće jeste odnos države prema malim preduzetnicima, na šta posebno skreću pažnju, dodajući da ih se po pitanju doprinosa ravna sa velikim preduzećima.

Teško je i zaposliti nove ljude, jer je "rizično uvoditi nekog novog u priču, ko bi radio samo za dnevnicu, a ne bi se istinski potrudio oko rasta prodaje". Zato njih dvije i funkcionišu kao tim, jer se maksimalno posvećuju poslu u kojem se nalaze.

O odlasku nisu razmišljale, jer su na svom primjeru dokazale da se i ovdje može uspjeti.

„Ovom gradu fali mnogo toga, ali nema onih koji to žele pokrenuti. Najlakše je kritikovati, ali malo je onih koji rade nešto po tom pitanju. Ali i država se mora više uključiti, jer umjesto da nam pomogne sa svih strana, čini se da nas samo tjera odavde. Ljudi bi se i usudili više da nije toliko sistemskih barijera.“

Uprkos svim poteškoćama, nastavljaju optimistično dalje, skromno poručujući da nemaju prevelike planove, jer se od svega samo najviše nadaju da će cijela priča opstati. Mladima savjetuju da se naoružaju strpljenjem, ali i da imaju tim ljudi sa sobom, jer je mnogo jednostavnije djelovati u grupi.

„Treba pokušati, jer mladi više nemaju šta izgubiti. Godina dana brzo prođe, a nakon te godine možeš uvijek reći 'idem dalje' ili 'staću ovdje'. Ali treba pokušati. I zaista cijeniti mlade koji su ostali ovdje da se trude i rade“, poručuju.

Slično iskustvo dijeli i Ivan Gučanin, koji je putem istog programa podrške otvorio stolarsku radnju „RG“. Uprkos tome što je ekonomista po struci, za BUKU priča kako je sam proces kvalifikacija i apliciranja bio dug i iscrpan. Njegova ideja je prošla, ali naglašava da nije bilo lako.

“Dobio sam 8000 KM, od čega treba naglasiti da su doprinosi zaista veliki na godišnjem nivou, a nabavka mašina me je koštala dodatnih nekoliko hiljada. Ipak, da nije bilo KULT-a, teško da bih i ovo realizovao, jer, što se u našem narodu kaže, svaka pomoć je dobrodošla, ali bilo bi još bolje da nevladin sektor može djelovati više mimo općine. U sistemu su nepotizam i korupcija.“

Dodaje kako svaki dan misli o odlasku, ali zbog svoje porodice odlučan je u ideji ostanka. Ipak, vrlo realno govori o problemima sa kojima se svakodnevno susreće, a jedan od njih je i nedostatak kadra.

„Za posao je potrebno sve više ljudi. Više nema ko izvesti te radove. Pitanje je i kvaliteta radnika. Rizik je i zaposliti mladu osobu i ulagati u nju, ako će i ona jednog dana otići. Na području od Kiseljaka do Jajca imate oko 120 stolara i svi su zaposleni, što dovoljno govori o tome kakvo je stanje na tržištu rada. U samom Sarajevu imate 5 drvnih centara.“

Uprkos tome što se ne reklamira, posla uvijek ima i potražnja je ogromna. Ali su velike i obaveze prema državi. Navodi kako su nameti ogromni i kako se ne radi na školovanju potrebnih zanata, kao što je upravo stolarski. Osim toga, upozorava i na čitav niz sistemskih propusta.
„Nema strategije ni planiranja. Vlasti se navodno bave pronatalitetnim politikama, a dječiji doplatak iznosi 14 maraka. Živimo na rubu egzistencije i srećni smo sa kusurom od plate koji iznosi okvirno 150 maraka. Ovdje čak nema ni jaslica, već moraš plaćati ženu koja će ti čuvati dijete, a tvoja finansijska moć je takva da možeš pružiti 200 do 300 KM, a to je za nju ništa, s obzirom na nivo odgovornosti koji preuzima za tvoje dijete. A ti s druge strane nemaš mogućnost da daš više, jer nemaš dovoljna primanja.“

Za kraj se pita vrijedi li uopšte investirati ovdje, jer "živimo u zatrovanom društvu, u kojem je čovjek prepušten sam sebi, a država ga ne podržava".

Svjestan je toga i Elvis Omeragić, koji je pokrenuo Preduzeće za usluge zavarivanja "SOR VAREX", u okviru kojeg zapošljava 9 ljudi i koji vjeruje u uspjeh, uprkos preprekama. On se za BUKU osvrnuo i na svoj period života u Njemačkoj, gdje je živio i radio tri i po godine.

„Bio sam u Njemačkoj, u firmi koja radi za Mercedes. Moj otac radi u toj firmi skoro 18 godina, tako da sam i ja, poslije iskustva ovdje, nakon što sam radio za nekoliko firmi u BiH, otišao tamo. Iako nikad nisam imao želju da odem odavde, otišao sam jer su uslovi bili odlični.“

Ipak, uprkos visokoj plati, savršenim uslovima rada, odlučio se za povratak nakon tri i po godine. Kada se vratio iz Njemačke i pričao o stanju u državi, niko mu nije vjerovao.

„U firmi u kojoj sam ja radio, bilo je savršeno, ali u drugima nije. Po pitanju drugih, većih firmi, plate šefovima iznose oko 1800 eura, a 1100 do 1200 je prosjek, što je zapravo ništa. To je premalo, obzirom na standard života u Štutgartu, gdje sam ja živio. Ne možete naći sobe i krevet ispod 500 eura. Tako da nije idealno, ni tamo, ni ovamo.“

Dodaje kako vjeruje da ljudi najviše odlaze radi djece, dok mladi najčešće žele otići, zaraditi i vratiti se. Njemu, pak, ide dobro, jer je, kako navodi, okružen ljudima koji dobro rade i kojima on prenosi svoje znanje. Od 18. godine bavi se ovim poslom, a iskustvo iz inostranstva iskoristio je kako bi maksimalno ulagao u današnji posao.

Bez obzira na to što želi ostati ovdje, za mlade nema posebno optimistične savjete, jer je svjestan stanja u državi.

„Stanje je preloše u našoj državi. Niko se ne zanima za mlade preduzetnike, a sve je pogodno za stare preduzetnike. Mi možemo dobiti male iznose novca, do 10 000 KM, ali za veće novce ne uzimaju nas u obzir. Ipak, ja nikada nisam želio otići odavde, ali niko ne bi volio da mora otići. A kakvo je stanje, svjesni smo da nije za ostati ovdje. Ali važno je i prilikom odlaska ne zalijetati se i ne očekivati da je negdje savršeno, jer nije.

Ljudi u 33. godini imaju najviše motivacije i odlučnosti da postignu ciljeve kao što su napredak u karijeri i rad na poboljšanju zdravlja.
Kako se navodi u studiji koju je radila Bupa Health Clinics, u tim godinama imamo više samopouzdanja, viši nivo energije i usvajamo pozitivan pogled na život.

Utvrđeno je da ljudi imaju četiri ključna cilja u bilo kojoj životnoj dobi, a najčešći su ušteđevina novca, jesti zdravo i biti fit. Među prioritetima je izdvojiti vrijeme za odmor ili čitanje te piti više vode. Najveće prepreke u njihovom ostvarivanju su nedostatak novca ili vremena te lijenost.

"Kada postavimo ciljeve postavite ih tako da budu realni i u skladu s vašim mogućnostima. Na primjer, ako nikada ranije niste trčali zašto sebi ne postaviti cilj da pretrčite pet kilometara za tri mjeseca nego da želite trčati maraton za godinu dana. Kada jednom postignete ovaj cilj, imat ćete osjećaj uspjeha koji će vam dati motivaciju za buduće ciljeve", kazao je dr. Naveen Puri sa Bupa Health klinike.

U istraživanju je učestvovalo 2.000 odraslih Britanaca, piše Daily Mail.

Stvari postaju jasnije kada kažemo da je u pitanju Ford F-350, koncepcijski puno bliži kamionu nego automobilu