Menu

InfoBrcko.com - Petak, 01 Maj 2020

Mikrobiolozi, genetičari i biohemičari na birou za nezaposlene u BiH

  • Objavljeno u BiH

 

Zvuči pomalo nevjerovatno, ali uprkos epidemiji bolesti COVID–19, s kojom se suočio cijeli svijet, u Bosni i Hercegovini stotine biologa, mikrobiologa, genetičara i drugih zanimanja sposobnih raditi laboratorijske analize na zavodima su za zapošljavanje. Ignorancija s kojom se zdravstvene vlasti odnose prema mladim i obrazovanim ljudima s veoma specijaliziranim, a u posljednje vrijeme i izuzetno potrebnim znanjima eskalirala je do mjere da se stotine njih uključilo u Facebook-grupu nadajući se da će se njihov glas napokon čuti i da će nadležne institucije pokrenuti neophodne korake kako bi se stanje promijenilo.

A ono što ti mladi ljudi traže nije ništa posebno, samo da se stvore pravni uvjeti da svoja znanja mogu primjenjivati praktično u bolnicama i drugim zdravstvenim ustanovama u zemlji. Taj put toliko je težak da su čak i u vrijeme vanredne zdravstvene situacije njihove usluge odbijene iako su nuđene na potpuno volonterskoj osnovi. Diplomirana biologinja Ena Bajrić Alibašić pokretač je neformalne grupe koja sada ima više od 900 članova.

"Riječ je o trenutno neformalnom udruženju biologa u Bosni i Hercegovini, koje je u procesu zakonskog osnivanja, te trenutno ima 935 članova, s tim da okuplja zaposlene, nezaposlene biologe, kao i studente biologije. Broj neprestano raste, kao i naši budući planovi i akcije nakon osnivanja formalnog udruženja biologa u Bosni i Hercegovini s ciljem ukazivanja na važnost biologa u društvu, promoviranja biologije kao znanosti od velike važnosti, poboljšavanja statusa biologa u zdravstvu, ali i globalno na tržištu rada s obzirom na širok dijapazon mogućih angažmana navedenih u Dodatku diplomi."

Problemi zakonske prirode
Formiranju grupe prethodio je niz neprijatnih iskustava koje je Bajrić Alibašić imala u nastojanju da svoje znanje stavi na raspolaganje zdravstvenim ustanovama u Bosni i Hercegovini. Dva su ključna problema zakonske i administrativne prirode s kojima se diplomirani biolozi svih smjerova suočavaju nakon završetka školovanja. Svjesna da se njihova zanimanja vode kao zdravstveni saradnici, pojašnjava da većina problema nastaje zbog pravne nedefiniranosti njihovog radnog angažmana.

"No, problem nastaje u tomu što, kao zdravstveni suradnici, ne polažemo stručni ispit (nemamo ni Komoru za izdavanje licenci za samostalni rad za biologe u zdravstvu), a samim tim nismo obvezni ni na pripravnički rad. No, unatoč tomu, rijetko kada, ali u nekim slučajevima dobijemo priliku za volonterski pripravnički rad u trajanju od jedne godine (iako, napominjem, nismo obvezni na nj), te nakon toga opet bivamo diskriminirani jer, i ako se nekim slučajem zaposlimo, nemamo pravo na potpisivanje nalaza koje smo analizirali zato što ne posjedujemo spomenutu licencu za samostalni rad, tj. ne možemo je dobiti jer ne postoji tijelo koje bi nam je izdalo."

Još je veći problem za diplomirane biohemičare, mikrobiologe i genetičare što prema sistematizaciji JZU-a nijedno od tih zanimanja nije obavezan kadar za rad zdravstvenih ustanova, kaže Bajrić Alibašić.

"Dakle, uzmimo za primjer: u jednom biohemijsko-hematološkom laboratoriju ja, kao bačelor biohemije i fiziologije, diskriminirana sam u odnosu na inženjera laboratorijske dijagnostike s FZS-a, što nema nikakvog smisla, bez ponižavanja tog zanimanja. Dakle, mi biolozi, kao zdravstveni suradnici, trebamo jednakopravno raditi rame uz rame sa zdravstvenim radnicima kao što je to regulirano u svijetu."
Kad govori o stanju u zdravstvenom sistemu zemlje i odnosu koji ima prema cijelom nizu zanimanja iz spektra bioloških nauka, magistrica biologije (smjer Genetika) Aneta Vareškić s mnogo gorčine govori koliko je širok dijapazon laboratorija u kojima bi mogla koristiti svoja specijalizirana znanja. Ipak, danas je nezaposlena, a njena znanja neiskorištena i kao glavnu prepreku potencira sistematizaciju radnih zanimanja koja ljude s njenim naučnim profilom jednostavno ne prepoznaje.

"U našoj državi sve je moguće, to ste mogli vidjeti u proteklih nekoliko dana. U mojoj diplomi piše da mogu raditi u sljedećim laboratorijama: medicinsko-genetičkim, molekularnodijagnostičkim, hematološkim, citogenetičkim, toksikološkim, u laboratorijama za humanu i animalnu reprodukciju, mikrobiološkim, farmaceutskim, forenzičkim, laboratorijama za kontrolu GMO hrane i sličnim, odnosno naučno-istraživačkim institutima, agencijama, te na visokoškolskim ustanovama.

Mogu učestovati u planiranju istraživanja i razvoju novih istraživačkih procedura u različitim područjima genetike, kao u genetičkom inženjerstvu i biotehnologiji, medicini, poljoprivredi, šumarstvu, prehrambenoj industriji itd. Koliko je samo spisak laboratorija dug, a ipak veliki broj nezaposlenih... Kao što rekoh, problem je u sistematizaciji, koja nas ne smatra neophodnima u laboratorijama."

Ko analizira testove na COVID-19?
U borbi protiv aktualne pandemije znanja biologa od ključne su važnosti, kaže magistar mikrobiologije Adi Edi Kaloper. Na pitanje ko analizira testove na COVID-19 odgovara da to rade "doktori, specijalisti određenih profila, poput mikrobiologa i biohemičara, a uz njih idu i laboratorijski tehničari; izuzetno je negdje angažovan neki biolog, i to najčešće pri kliničkim centrima" i dodaje:

"Međutim, razvoj nauke i tehnologije ukazao je na potrebu za povećanom interdisciplinarnom saradnjom na svim nivoima zdravstvene zaštite. Svjedoci smo razvoja sve većeg broja novih ili, pak, 'jačanja' starih uzročnika oboljenja. Tako, npr., imate meticilin-rezistentni Staphylococcus aureus (MRSA). Taj patogen spada u bakterije otporne na gotovo sve poznate antibiotike, te je veoma uzak ili nikakav spektar raspoloživih sredstava u cilju efikasne terapije.

Dosadašnji pristup identifikaciji i tretmanu takvog tipa uzročnika počeo je da zaostaje u neprestanoj borbi za opstanak između patogena i njihovog okoliša (u koji se svrstava i čovjek). Shodno tome, javlja se prirodna potreba za većom saradnjom između različitih disciplina, tako da, za razliku od ustaljenog pristupa u humanoj mikrobiologiji, jedan biolog ima važnost u dijagnostici i tretiranju takvih uzročnika, s obzirom na to da svojom izobrazbom donosi jedan novi pogled ili pogled iz "drugog ugla" na takvu problematiku."
Nakon izbijanja pandemije i nastojanja velikog broja biologa da alarmiraju organe vlasti u vezi s njihovim statusom i potrebom da se uključe u borbu protiv bolesti COVID-19, bilo je određenih pokušaja da se situacija promijeni. No, čak i uza svu dobru volju Službe za zapošljavanje da angažira određen broj diplomiranih biologa ništa se nije dogodilo. Zdravstvene ustanove u zemlji ostale su zatvorene za njihova znanja, pojašnjava Bajrić Alibašić.

"Budući da je Služba za zapošljavanje neposredno prije toga poslala dopis Vladi i Ministarstvu kako su spremni u roku 48 sati formirati program sufinansiranja zapošljavanja ni danas nam nije ostalo jasno zašto nismo angažirani jer sredstva, dakle, nisu bila problem. Osim toga, znatan broj kolega bio je spreman i na volonterski rad čak i u uslovima pandemije, ali nitko od nas nije bio angažiran. Lično sam se javila u Opću bolnicu 'Prim. dr. Abdulah Nakaš', no dobila sam odgovor da kadar mog usmjerenja nije potreban jer su u to vrijeme testiranja vršili u kooperaciji s Genetičkim centrom ALLEA, u kojem rade naše kolege u kapacitetu koji je potreban. Na ostala mjesta, kao što je KCUS, nisam aplicirala jer tu nemamo priliku ni za volonterski rad u okviru pripravničkog (koji nam nije potreban)."

Zvuči nevjerovatno!
Da je zdravstveni sistem toliko "otporan" na angažiranje obrazovanih ljudi, i to u vrijeme kada se bori protiv nezabilježene zdravstvene prijetnje, zvuči pomalo nevjerovatno, a da je toliki broj ljudi s tako specifičnim i traženim znanjima nezaposlen još je nevjerovatnije, što je jedna od opaski koju iznosi Vareškić.

"Dobro ste rekli, nevjerovatno zvuči s obzirom na to koliko smo u drugim državama priznati! Ovo je priča o ugroženom društvu, ugroženom boljem sutra. Vjerujte da se stalno pitam zašto. Kako to da su svugdje u svijetu naše diplome prepoznate osim u našoj državi? Sistematizacija nas ne prepoznaje, imamo laboratorije bez naučnika (biologa) jer naučnik je nemedicinsko osoblje, a da bi se laboratorija otvorila, potrebna su minimalno tri medicinska zaposlenika. Laboratorije u našoj državi zaobilaze nas u širokom luku. Pitam se: ko su ti ljudi koji su odlučili da mi nismo neophodni u laboratorijama?"

Izvor: Al Jazeera

 

Više...

Prvi maj, birvaktile

  • Objavljeno u BiH

zivioProtesti, okupljanja, sindikalna borba, marširanja... Za razliku od zapadnih zemalja, gdje su radnici marširanjem i okupljanjima upozoravali na svoja prava, u proteklih 70 godina to nikada nije bila slika prvomajskog praznika u nekadašnjoj Jugoslaviji. Parade vojske i radnika, slobodni dani na izletištima i na moru bile su aktivnosti radničke klase sve do danas. Podsjećamo na članak koji smo objavili u Stavu nakon što smo u Historijskom arhivu pregledali prvomajska izdanja sarajevskog Oslobođenja iz kojeg smo donijeli dijelove najvažnijih tekstova objavljenih tih godina

 

 

Više...

SIDRANOVA PRVOMAJSKA KOLUMNA: Proš’o Tito, ja ga ne vidio

  • Objavljeno u BiH

sidranPrvi maj, kao narodni i državni praznik, među svima njima stoji netaknut, uspravan i čedan. Još se nije čuo glas koji bi ga – u tom njegovom značenju i smislu – pokušavao osporavati ili dovoditi u sumnju. Narod mu se raduje, i milo narodu što ne mora razmišljati o njegovom etnonacionalnom porijeklu i što mu ne mora “brojati krvna zrnca”

 

 

Više...

Danas je Svjetski dan mentalnog zdravlja majki

  • Objavljeno u Brcko

 

Trudnoća kao događaj zvanično označava početak majčinstva. Međutim, na psihološkom planu slika majčinstva razvija se mnogo prije toga. Već u djetinjstvu, mnogo prije biološke zrelosti za ulogu majke, djevojčice razvijaju ideje o tome šta znači biti mama. Igrajući se sa lutkama, kroz igru mama-beba, djevojčice ugrađuju sve ono što doživljavaju u odnosu sa majkom u šeme koje će oblikovati sliku majčinstva.

Sa odrastanjem, u različitim životnim fazama ove slike će se nadograđivati i oblikovati. Tako, sa početkom fiziološke trudnoće, započinje i psihološka trudnoća, koja označava sve one promjene koje se dešavaju na mentalnom planu koje omogućavaju promjenu identiteta žene i razvoj majčinske uloge. Ove promjene uključuju predstave o bebi, o sebi kao majci, partneru/mužu kao ocu, promjene svih uloga u širem porodičnom sistemu koje će se desiti sa dolaskom bebe, promjenu rutine na poslu, u društvenom životu. Ovi mentalni procesi zapravo predstavljaju razvoj ličnosti koji se odvija istovremeno sa razvojem bebe.

Period trudnoće predstavlja vrijeme velikih promjena i intenzivnih emocija. Od trudnica se nerijetko očekuje da budu radosne, nasmijane i da uživaju u svom blaženom stanju. To dovodi da one potiskuju pregršt emocija koje se, iako su normalne i uobičajene, doživljavaju kao negativne i nepoželjne. Skrivaju ih jer su ubjeđene da su zbog njih loše majke ili čak loše osobe.

Činjenica je ipak da nijedna trudnica nije neprestano radosna, srećna i zahvalna i da mnoge povremeno osjećaju i ambivalenciju, strah, tugu, anksioznost, nezadovoljstvo, bijes. Štaviše, raspoloženje se mijenja u veoma kratkom vremenskom periodu što dodatno zbunjuje trudnu ženu. Emocije koje su očekivane su: doživljaj iznenađenja, radost i uzbuđenje, strepnja i briga, doživljaj ambivalencije, plačljivost, ranjivost, iritabilnost i česte promjene raspoloženja, anksioznost i strah (posebno u prvoj trudnoći), suočavanje sa vidljivim promjenama svog tijela, osjećanja inicirana promjenom odnosa između partnera – budućih roditelja. U nekim situacijama doživljaji su takvog kvaliteta i intenziteta koji nije uobičajen i tada je neophodno potražiti pomoć psihologa ili psihijatra.

PSIHIČKI POREMEĆAJI U POSTPARTALNOM RAZDOBLJU

Postpartalno razdoblje (puerperij), definiše se kao razdoblje od šest do osam sedmica nakon porođaja, ali negdje se govori i o 12 mjeseci nakon porođaja. To razdoblje karakteriše visoki rizik za razvoj psihičkih simptoma kod žena. Otprilike 85% žena u tom periodu iskusi neki oblik psihičkih simptoma, međutim, u njih 10 do 15% oni su ozbiljnije prirode dok su kod većine simptomi blagi i kratkog trajanja. Simptomi psihičih problema majki (nedostatak sna, nedostak apetita, nedostatak libida) su slični simptomima majčinstva zbog čega se teško otkrivaju. Na žalost 75% žena uopšte ne dobije odgovarajući stručni tretman i podršku okoline jer njih 81 % ne želi priznati da imaju psihičke probleme zbog straha da nisu uspješno odgovorile na zadatke majčinsta, pogotovo ako te simptome potvrdi još potvrdi i stručjak.

Psihički poremećaji u razdoblju postpartuma podijeljini su u tri kategorije: postpartalna tuga, postpartalna depresija i postpartalna psihoza. Postpartalna tuga (“baby bluse”) je najblaži i najčešći te prolazni oblik psihičkog poremećaja u razdoblju postpartuma. Postpartalna depresija i psihoza u razdoblju postpartuma mogu imati dugoročni uticaj na majku i dijete, kao i na odnos majke i djeteta. Stoga je vrlo važan njihov pravovremeni tretman i prepoznavanje.

Biti “dobra majka” znači, prije svega, voditi računa o svom ne samo fizičkom već i mentalnom zdravlju. Samo zdravi možemo dati maksimum od svojih kapaciteta u svim oblastima života pa i u majčinstvu. Zato, majke, ostanite uvijek zdrave jer vas vaša djeca trebaju takve!

Više...

U Mjesnoj zajednici IV juli obilježeni “Dani otpora”

  • Objavljeno u Brcko

 

Koordinacija boračkih udruženja proisteklih iz Armije Republike BiH- za Distrikt, danas je realizovala manifestaciju pod nazivom „Dani otpora“- za odbranu Brčkog.

Manifestacija je upriličena u skladu sa odlukama Kriznog štaba za borbu protiv korona virusa, a epicentar dešavanja je bio prostor ispred MZ „IV juli“, odakle je prvog maja 1992 godine, započeo otpor za očuvanje Brčkog i cijelovite BiH.

„Početak otpora agresiji na Brčko krenuo je baš s ovog mjesta i stoga ne smijemo zaboraviti ni jednog borca koji je u tome učestvovao, a s posebnim poštovanjem prisjećamo se svih onih koji su dali svoje živote, za očuvanje BiH i Brčkog“, rekao je u ime Koordinacije boračkih udruženja Armije Republike BiH- za Distrikt Safet Bahor, podsjetivši da je već tog prvog dana svoj život u odbrani od agresije, položio Sakib Hadžajlić.
Ovo okupljanje, odnosno manifestacija „Dani otpora“, inače se odvija u sklopu obilježavanja 28. godišnjice 108./215. Viteške motorizovane Brčko.

Više...

Postala sam zdrava tek u 50-oj (Maja Volk) - Mi smo ono što jedemo

majaVolk1 1Ona je dramaturg, žena sa dva doktorata, pisac, muzičar, svjetski putnik, voditelj, učitelj života i prirodne ishrane, ali najviše voli da se predstavi jednom riječju- ČOVJEK. Maja Volk(60) kaže da joj je to zvanje mnogo važnije od svega, svih titula, priznanja i zvanja. Kada je prije deset godina pobijedila kancer i započela novi život mnogo toga je promijenila i spoznala u svom životu. Zahvaljujući svojim učiteljima, upornosti, spoznajama i neprekidnom radu na sebi Maja Volk za sebe danas s ponosom kaže da je najzdravija osoba u Srbiji. O sebi brine sa mnogo ljubavi i kaže da nije oduvijek bila takva. Budući da je i sama prošla kroz najteže životne izazove danas sa mnogo razumijevanja, ali i autoriteta govori o tome šta sve možemo učiniti za svoje zdravlje. Ishrana živom hranom, odnosno prirodna ishrana, Majin je izbor već skoro cijelu deceniju. O ovoj temi je napisala nekoliko knjiga i na ovim prostorima je postala poznati učitelj zdravog života i ishrane sirovom hranom.

 

 

Više...
Priključi se za RSS feed

Copyright (c) 2006-2018 portal InfoBrcko.com Sva prava zadržana. Sadržaji objavljeni na portalu InfoBrcko.com se mogu prenositi uz obavezno navođenje izvora i linka na orginalni tekst. info@infobrcko.com