Gdje su granice između slobode govora i govora mržnje? To pitanje se najčešće postavlja u javnom prostoru Bosne i Hercegovine, nakon što je Vlada Republike Srpske usvojila Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika, kojim se uvode nova krivična djela protiv časti i ugleda, odnosno krivično djelo uvrede i klevete. Iako su najglasniji novinari, novo zakonsko rješenje moglo bi uticati na sve građane.

Hafiz Nedim Botić često na društvenim mrežama dijeli zanimljive priče i susrete iz svakodnevice.

Kozmetičke salone, salone ljepote općenito, u našoj zemlji podjednako posjećuju i žene i muškarci, svih starosnih doba. No u posljednje vrijeme pojavio se neobičan trend. Mnoge majke dovode svoje maloljetne kćerke na tretmane uljepšavanja.

Na društvenim mrežama ovih dana traje rasprava da li je ispravno da majka svoju kćerku još u ranoj mladosti izlaže raznoraznim hemikalijama, umjesto da joj dozvoli, odnosno uputi je da uživa u svojoj prirodnoj ljepoti.

Neobično u cijeloj situaciji je da su vlasnici pojedinih kozmetičkih salona čak i odbili da vrše beauty intervencije maloljetnicama, posebno nadogradnju noktiju i trepavica.

Pitali smo psihologa Marka Romića da pojasni ovaj fenomen, kao i koje su njegove posljedice, ukoliko ih ima.

- Da, nažalost, u posljednje vrijeme mnoge majke ili, rekao bih, mnogi roditelji, mada ovdje je malo više naglasak na majci jer majka je ta koja malo više vodi računa, odnosno sudjeluje u tim kozmetičkim intervencijama kod svojih kćerki, dakle majke dovode svoje maloljetne kćerke već od 12-13 godina na nekakve kozmetičke tretmane, pa možemo vidjeti djevojčice sa napuhanim usnama ili kako se već to kaže, sa botoksiranim usnama ili vrlo neprimjereno dugim noktima, nekakvom vrlo naglašenom šminkom. Sve to prema mom mišljenju zapravo je nešto što je vrlo pogrešno i što će u konačnici te djevojčice odvesti na vrlo kriv put jer one same i njihove majke očito pristaju na ove današnje izvrnute vrijednosti u kojima je važna vanjština – pojašnjava Romić.

Naglašava da danas više nego ikada je važan "paket" i kako je on upakovan, a nije važno šta je u njemu.

- Što je, naravno, vrlo pogrešno. Sve to će se obiti o glavu prije ili kasnije i pomalo je začuđujuće da majke vrlo aktivno učestvuju u tome. A s druge strane, kad malo bolje razmislimo ko su te majke, shvatit ćemo da su to žene koje su relativno mlade i one su zahvaćene tim sistemom koji je kod nas na sceni u posljednjih 30-ak ili malo više godina, a u kojem je sve što je bilo normalno i što je u normalnom svijetu normalno, kod nas je to izvrnuto i nenormalno, a ono što je nenormalno kod nas je jako prisutno, kao da je postalo normativ. Tužan i žalostan proces koji će prema mom mišljenju van svake sumnje rezultirati velikom tugom, velikim krahom kod svih njih – upozorio je psiholog.

Izvor: Faktor

  Za razliku od Velike Britanije i pojedinih europskih zemalja koje se ovih dana suočavaju s praznim policama marketa, bh. građani ne moraju brinuti za taj scenarij, kažu u udruženjima poljoprivrednika

Prijeti li nam nestašica hrane – pitanje je od kojeg mnogi strahuju zbog galopirajuće svjetske krize. Dodatno zabrinjava to što je tržište Bosne i Hercegovine ovisno o uvozu. Koliko hrane proizvodimo i čekaju li nas prazne police u trgovinama, poput pojedinih europskih zemalja, donosi BHRT.

Oni koji žive na selu i proizvode hranu, na pitanje prijeti li nam nestašica imaju jasan odgovor.

“Svi smo mi tu negdje, imamo nekoga sa sela, zašto ne doći vikendom, malo da se odmore i proizvedu hrane.”, kaže poljoprivrednik Đorđe Vakčić.

Međutim, nije sve tako jednostavno. Zbog dugogodišnje nebrige nadležnih i rastućih troškova proizvodnje, sve je manje onih koji proizvode.

Vlasnik tvornice za preradu povrća Mladen Lazić kaže kako nijedan od političara nije došao na selo osjetiti čar proizvodnje i kako sve funkcionira.

“Je li problem da se država okrene prema nama, da država napravi robne rezerve, ja mogu proizvesti tisuću tona krumpira lagano, luka 500 tona lagano za robne rezerve za godinu dana, ali nema novca”, kaže Lazić.

Za razliku od Velike Britanije i pojedinih europskih zemalja koje se ovih dana suočavaju s praznim policama marketa, bh. građani ne moraju brinuti za taj scenarij, kažu u udruženjima poljoprivrednika. Međutim, potrebno je na vrijeme reagirati, jer ako se trend odlaska stanovništva nastavi, hranu neće imati tko proizvoditi.

Predsjednik Udruženja poljoprivrednika FBiH Nedžad Bićo ističe kako zemlje ima napretek, ali je nema tko obrađivati.

“I onaj tko ima ne želi proizvoditi pa bacati, ali da će nam prijetiti nestašica, čisto sumnjam, malo smo mi tržište, lako je ovo opskrbiti hranom.”, kaže Bićo.

Predsjednik Udruženja mljekara RS Vladimir Usorac navodi kako mladih nema i nitko ne želi raditi na imanjima.

“Nema farmera u Republici Srpskoj kome ne fali radnik. Europi nitko ne želi raditi poljoprivredu i to je glavni problem, zemlja traži čovjeka da ore”, kaže Usorac.

Situacija je ove godine nešto povoljnija zbog većih poticaja za proizvodnju koji su motivirali ratare, ali treba razmišljati dugoročno, kažu sugovornici BHRT-a.

Boško Radić iz Udruženja poljoprivrednih proizvođača Semberije i Majevice smatra kako građani BiH ne trebaju paničariti.

“Što se tiče same Republike Srpske, bit će dovoljno brašna jer je pšenice posijano za 25% više.”, pojasnio je.

Pokrivenost uvoza izvozom u Bosni i Hercegovini je 68 posto. Sve ono što se uvozi, može se i proizvoditi, ali sve više polja je netaknuto, a nadležni, kako kažu, reagiraju prekasno.