Sanski Most je grad smješten na istoku Unsko-sanskog kantona, prepun kulturno-historijskih znamenitosti i prirodnih bogatstava. Osim rijeke Sane, grad leži na još osam rijeka među kojima i rijeka Bliha, koja je njena lijeva pritoka. Bliha izvire u mjestu Donji Lipik kod Skucanog Vakufa i protječe dužinom od 23,9 kilometara.
Na lokalitetu između naselja Fajtovci i Gornji Kamengrad nalazi se vodopad poznat kao Blihin skok, koji je visok oko 60 metara. Ovaj pravi biser prirode najznačajniji je turistički potencijal općine Sanski Most.
Bogata historija i netaknuta priroda
Prema riječima Fikreta Kurtovića, kulturnog radnika iz Sanskog Mosta, Blihin vodopad mnogi nisu vidjeli, ali oni koji ga posjete uvjere se da on ima neki specifičan usjek u kanjonu, što mu daje poseban izgled i upravo zbog toga je atraktivan.
"Kod nas u Sanskom Mostu je karakteristično da je različitost prisutna u raznim dijelovima općine. Tu je i kanjon koji je 10-15 metara pješačka staza i najviše ju koriste planinari rekreativnog tipa. Ekološko i planinarsko društvo je skoro napravilo dom, a oni, kao i drugi, rade na uređenju staza, često ih posjećuju i imaju goste. U gornjem toku, blizu samog vodopada, pojavljuju se neka privatna lica koja vrše usluge pića i hrane u toku lijepih dana, dok se na dnu rijeke tj. na kamengradskom području nalazi historijski važan spomenik iz 14. stoljeća, a to je kamengradska tvrđava. Kamengrad je za vrijeme Turaka bio politički i vojni centar i nije postojalo toliko stanovništva i događaja sve do odlaska Turaka. I jedan i drugi igraju važnu ulogu u kulturno-historijskom, ali i prirodnom naslijeđu ovog kraja", ističe Kurtović.
Dodaje kako je tokom posljednjih desetak godina došlo do obnavljanja pristupnog puta koji omogućuje posjetu tvrđavi Kamengrad koja je integralni dio ovog prostora gdje ljudi mogu da provedu jedan cijeli dan gledajući vodopad Blihe.
O infrastrukturi oko samog vodopada pitali smo Farisa Hasanbegovića, načelnika Općine Sanski Most.
"Općina Sanski Most je vlastitim sredstvima uredila za posjetitelje najzahtjevniji dio staze na putu do vodopada. Završena je prva faza u prošloj godini, a već je raspisan javni pozivi za nastavak radova na uređenju preostalog dijela do samog vodopada. Vodilo se računa da se koriste prirodni materijali, ali da su u isto vrijeme dugotrajni i estetski prihvatljivi. Planirana je izgradnja i vidikovaca, klupa za odmor i drugih sadržaja. Dugoročno imamo za cilj da prostor vodopada Blihe kao i sama rijeka sa svojim brzacima i bukovima postane cjelodnevna destinacija, kako za nama uvijek drage goste tako i za lokalno stanovništvo", kaže Hasanbegović.
Nadahnuće umjetnicima i pjesnicima
Prema riječima sanskog književnika Amira Talića, vodopad Blihe je pravo čudo. Malo je rijeka u kojima se, kaže, može pronaći riječni rak, a u Blihi je prisutan. Ali, kad ga voda donese do vodopada, pojašnjava Talić, i on padne dolje, nakon čega ugine, jer su gore već nekoliko sela Skucani Vakuf, Fajtovci, Naprelje koja gravitiraju tom području, a tu je i rudnik koji je površinski kop i zagađuje djelimično vodu, tako da taj rak ugine dok preleti preko vodopada i to više nije ta rijeka.
"Radi se o vodi čiji tok je dug 19 kilometara, i nije to neka velika rijeka. Taj vodopad je božije čudo, jer se on iz godišnjeg doba u godišnje doba mijenja, količina vode ga određuje u različitim varijacijama, kretanje Sunca ga određuje, ujutro, popodne i predvečer je drugačiji. Za mene je najljepši ujutro, jer Sunce izlazi i obasjava taj dio. Bliha izvire niže Skucanog Vakufa i tu je lovno područje. Taj dio najviše obilaze lovci i tu ima sitne pastrmke i potočnog raka, ona je tu mala, jer još se usput priključe i neki potoci. Bliha je u problemu u tom donjem toku iz razloga što se smeće baca u ogromnim količinama, bez obzira na sva upozorenja. Imamo prirodne ljepote koje nisu dovoljno promovisane, niti su pristupačne i dosta se zagađuju", ističe Talić
Za Emira Nišića, umjetnika iz Živinica, rijeka Bliha i njen vodopad su prirodna fascinacija i energentska tačka na kojoj se on posebno lijepo osjeća. Upravo taj osjećaj bio je Nišiću inspiracija da napiše nekoliko pjesama i pripovjedaka u kojima se spominje Bliha, ali prije svega šire sansko područje. Jedna od tih pjesama nosi naziv „Sanjati Sanu“ čime je želio naglasiti da je ovo prirodno područje nalik nečemu iz najljepših snova, budući da se tu nalazi devet izuzetno lijepih i još uvijek čistih rijeka, a svaka od njih je poseban dragulj kome treba posvetiti pažnju.
"To vam je onaj lijep osjećaj koji imate kada ste na nekom mjestu gdje vam od miline zaigra duša, gdje imate izrazito jak osjećaj prijatnosti, gdje ste opušteni i u skladu sa okruženjem. To isto osjeti svako ko posjeti vodopad Blihe, i dobro je što je tek nedavno uređena prilazna staza, jer bi odavno pojedinci tu izgradili vikendice i narušili prirodni dragulj. Rijeka Bliha izvire u jednom nepristupačnom surovom šumskom predjelu kako se navodi često u mjestu Skucani Vakuf, ali ja sam naveo da je to Donji Lipnik, budući da u zemljišnim knjigama lokacija samog izvorišta Blihe pripada katastarskoj općini Donji Lipnik", pojašnjava Nišić koji je zaljubljenik u ovaj kraj.
Doživjeti Sanski Most
Sanski Most je bogat raznovrsnostima. Ima dijelova koji djeluju ravničarski potpuno, a drugi dijelovi su kraškog, čisto planinskog tipa, brežuljci, zagorja... Kada drugima žele prikazati Sanski Most u najljepšem izdanju, Kurtović kaže da im saopće kako ne bi bilo dobro da odu iz ovog grada, a da ne posjete vodopad Blihe, Dabarsku pećinu tj. rijeku Dabar, koja je u cijelome svom toku nenaseljena hiljadama godina.
"To je rijeka pitka na ušću kao i na izvoru, ima ogromnu pećinu pored sebe i jednu iz koje izvire sama rijeka. Hruštovača je poznatija po geološkim i historijskim nalazima i istražena je dosta dobro i zadnjih nekoliko postoje lica koja se brinu o tome da se omogući pristup hrustovačkoj pećini. Za Sanski Most kažemo grad na devet rijeka zbog obilja rijeka i potoka i upravo zato je ljeti prava avantura", kaže Kurtović.
Oni koji do sada nisu posjetili Sanski Most i doživjeli čari njegovog kulturno-historijskog naslijeđa i prirodnog bogatstva, trebaju to učiniti što prije. Sve ostalo je na dobrim Sanjanima, koji garantuju pravi krajiški doček i gostoprimstvo.
Ove se godine navršilo 150 godina od rođenja Džemaludina ef. Čauševića, muslimanskog prosvjetitelja, reformatora, vjerskog lidera, reisul-uleme bosanskohercegovačkih i jugoslavenskih muslimana, alima koji je najsnažnije i najodlučnije zastupao obnovu muslimanskog vjerskog i društvenog života. Pa iako je prošlo toliko vremena od njegova rođenja i vremena u kojem je djelovao, nekad se čini da su još uvijek aktuelna neka od pitanja o kojima je on raspravljao. Nijedan naš reisul-ulema nije imao tako buran život kao Mehmed Džemaludin Čaušević
U grupama na Facebooku koje problematiziraju migrantsku krizu, pogotovo onima iz Krajine, već se počelo s aktivizmom, tačnije okupljanjima članova, blokadama puteva i odvraćanjem migranata. Na njima se pojavljuju sumnjivi profili koji maliciozno pokušavaju da narativ usmjere ka nekom međubošnjačkom sukobu na regionalnom i zavičajnom nivou. Harangira se protiv Sarajeva, ponekad Tuzle ili Zenice, sav fokus pokušava se usmjeriti ka “političkom Sarajevu” dok se ignorira subverzija srpske i hrvatske politike, amnestira se i srbijansko ubacivanje migranata i hrvatski “pushback”, dok se izmišlja nekakav “politički islamizam” koji “uvozi migrante” i tako dalje. Krajina i Krajišnici pokušavaju se predstaviti kao “corpus separatum” ne samo u teritorijalnom smislu već i u identitetskom, kulturnom i političkom
Od zastupljenijih kategorija duhanskih proizvoda isto vrijedi i za duhan za pušenje, za koji će maksimalna količina pošteđena naplate nameta takođe biti peterostruko manja nego dosad
Kad su je izvadili, Đorđe kaže da je njegov ujak pobjegao misleći da to nije ljudsko biće. Hadžera je bila bez kose i kože na licu, imala je svega dvadesetak kilograma. Đorđe je pokrio njene oči i lice i odveo je kući, gdje su je njegovali mjesecima dok se nije oporavila. Od njega je prebačena na neka druga mjesta, ali je on više nije vidio”, priča nam Pervan svjedočenje Đorđa Hromovića. Hadžeru je Agresija na BiH 1992. godine dočekala u selu Lastve kod Trebinja. Na vrata joj je ponovo došao zločinac i protjerao je. Svoje posljednje dane provela je u Danskoj kod sestre. Umrla je 2014. godine i sahranjena je u Trebinju 
