Učestala poskupljenja osnovnih životnih namirnica, koja više od godinu dana udaraju na ionako loš životni standard većine stanovništva, dovela su do toga da mnogi građani Srpske redukuju i potrošnju hrane, čak i onih najosnovnijih namirnica.
To potvrđuju kako penzioneri, tako i radnici, koji preživljavaju sa skromnim primanjima, dok iz udruženja potrošača poručuju da štednja na kvalitetu i količini hrane znači da smo dotakli samo dno.
A dok primanja građana uglavnom stagniraju ili neznatno idu gore, skokovi cijena roba bez kojih se ne može dešavaju se na gotovo sedmičnom nivou. Lani je ubjedljivo najviše poskupilo ulje, sa 2,28 na 3,28 KM ili za čak 44 odsto.
Značajno su skočile i cijene riže, tjestenine, šećera, maslaca, margarina, sira, mesa, a zabilježene su i rekordne cijene povrća. Ono što posebno zabrinjava jeste upozorenje farmera da će ova sjetva biti najskuplja, što će se odraziti na količinu i kvalitet prinosa, a na kraju i veće cijene poljoprivrednih proizvoda.
U ovoj godini već je značajno poskupilo brašno, sa 22 na 26 KM po vreći od 25 kilograma, što je poguralo i rast cijena pekarskih proizvoda.
Vedrana Đ, trgovac iz Banjaluke, kaže da cijelu zimu peče hljeb, jer joj je tako jeftinije.
– Moja plata je 750 KM, muž kao konobar zaradi nešto više od 900 KM, a imamo sina studenta. Na sreću, živimo u svojoj kući, ali imamo ratu kredita od 200 KM. Uz neizbježne režije i mjesečne karte, sve nas košta oko 460 KM. Izračunali smo da, od onoga što nam ostane, dnevno na raspolaganju imamo oko 40 KM, za hranu i sve ostalo. Jasno je da nemamo izbora nego da vodimo računa o svakoj marki. Umjesto da mjesečno za hljeb potrošimo 45 KM, kupujemo brašno i sama ga pravim. Iako je i brašno poskupilo, ovako nas jeftinije izađe. Štedimo i na ostaloj hrani, pa uglavnom kupujemo ono najneophodnije i, po mogućnosti, što jeftinije – ističe sagovornica Srpskainfo.
U sličnoj poziciji je najmanje polovina radne snage u Srpskoj, čija primanja ne prelaze 900 KM, dok se samo trošak prehrane za četvoročlanu porodicu popeo na skoro 800 KM.
U još goroj situaciji je većina penzionera, s obzirom na to da tek nešto više od 400 KM prima čak 45 odsto ove populacije.
U udruženjima potrošača naglašavaju da su poskupljenja posebno opterećujuća unazad godinu i nešto, te da su mnogi građani u ovom periodu morali da promijene svoje potrošačke navike.
Izvor: InfoBijeljina
Kako kažu u Udruženju za zaštitu potrošača „Don“ iz Prijedora, mnogi već odavno nisu u prilici da sebi priušte kvalitetniju hrana, a sada su u situaciji da moraju da kupuju i manje količine.
– Imamo poskupljenja, koja su cijene hrane za godinu dana podigle između 30 i 50 odsto. Postavlja se pitanje kako da prežive korisnici socijalne pomoći od 160 KM, te penzioneri koji, mahom, primaju oko 400 KM. Njima više od pola penzije ode na režije, pa im na raspolaganju dnevno ostane između tri i pet KM – kaže za Srpskainfo izvršna direktorka ovog udruženja Murisa Marić.
Zato, ističe, nemaju izbora nego da pazare po dvije-tri voćke ili komada povrća, litar ulja razvlače koliko mogu, sami prave hljeb, dok meso sve rjeđe imaju na trpezi.
– Na hrani počinju da štede i radnici koji primaju minimalac ili, generalno, niske plate. Među njima je puno onih koji su podstanari ili su u kreditima. I oni kupuju na sniženjima ili u radnjama gdje je hrana jeftinija, makar i za 10 feninga – objašnjava Marićeva.
Prema njenim riječima, osiromašenost naroda vidljiva je u svakom marketu.
– Sve više je ljudi koji prolaze pored rafa, pa se vraćaju i zagledaju cijene, te razmišljaju da li im je taj proizvod preko potreban. Kalkulišu koliko će mesa kupiti, hoće li kupiti koju voćku ili neki drugi proizvod koji u normalnim društvima nikako nije luksuz. Veliko je opterećujuće razmišljati možete li makar minimalnu količinu mesa ili voća obezbijediti svaki dan na trpezi, bar zbog djece. Nažalost, mnogi to ne mogu, jer ne znaju kako će pregurati do kraja mjeseca. To je poražavajuće, zato ljudi bježe sa ovih prostora – naglašava Marićeva.
I trgovci potvrđuju da, kako cijene idu gore, ljudi sve više bježe od roba koje im nisu najpotrebnije.
– Neki, takođe, redukuju potrošnju i onih najosnovnijih namirnica. Ako su, na primjer, kupovali četiri litra ulja mjesečno, sad se trude da se uklope u tri, dosta rjeđe kupuju voće i povrće, a posebno meso – kažu trgovci.
U Udruženju penzionera RS upozoravaju da je unazad dvije-tri godine povećana smrtnost ove populacije, a da je jedan od osnovnih razloga loša ishrana.
– Penzioneri, jednostavno, nemaju dovoljno sredstava da bi kupili kvalitetnu hranu, pa čak ni lijekove. Naravno da im poskupljenja teško padaju, jer nakon svakog mogu da kupe manje hrane, dok o kvalitetu odavno i ne misle – ističe za Srpskainfo predsjednik Skupštine ovog udruženja Slobodan Brdar.
Dodaje da, na procenat poskupljenja hrane, najnovije povećanje penzija od četiri odsto ne mijenja ništa.
– Većina penzionera ima taman toliko da može da obezbijedi dovoljno hljeba, dok ostale namirnice kupuju tek ponekad i u nedovoljnoj količini. Smanjuju potrošnju ulja, mesa, voća, povrća koje, kako se kaže, kupuju „na kašičicu“ – ističe Brdar.
Iz ovog udruženja više puta su upozorili da čak 70 odsto penzionerske populacije živi na samoj ivici siromaštva ili su se već našli u bijedi, te da sve više njihovih članova postaju korisnici javnih kuhinja.
