Osuđeni ratni zločinac, general Radislav Krstić, bivši komandant Drinskog korpusa tzv. VRS, priznao je da je u Srebrenici počinjen genocid u kojem je i on učestvovao!

U pismu koje je uputio prije mjesec dana Međunarodnom rezidualnom mehanizmu za krivične sudove u Hagu, kojim predsjedava sudija Carmel Agius, zločinac Krstić moli da ga se nakon dvije trećine izdržane zatvorske kazne pusti na slobodu, saznaje Faktor.

- Želio bih da ovo pismo bude dio javne evidencije, kako bi moje potpuno prihvatanje odgovornosti za zločine za koje sam osuđen pred MKSJ, moje iskreno kajanje i moje iskreno izvinjenje mogli pročitati svi – navodi Krstić.

Iako nigdje u pismu ne spominje riječ genocid, već zločine, general koji je zajedno sa osuđenim ratnim zločincem Rakom Mladićem umarširao u Srebrenicu 11. jula, naglašava kako "u potpunosti prihvata presudu Žalbenog vijeća u mom predmetu".

A u presudi stoji:

- Žalbeno vijeće je jednoglasno odlučilo da je 1995. u Srebrenici počinjen genocid. Snage bosanskih Srba izvršile su genocid protiv bosanskih Muslimana. Oni koji smišljaju i realizuju genocid teže da liše čovječanstvo raznolikog bogatstva koje mu daju nacionalnosti, rase, etničke grupe i vjere. To je zločin protiv cijelog čovječanstva, jer škodi ne samo grupi koja je na meti uništenja, nego cijelom čovječanstvu. Radislav Krstić je proglašen krivim za pomaganje i podržavanje genocida. Gospodin Krstić je znao da time što dozvoljava da se koriste resursi Drinskog korpusa čini značajan doprinos pogubljenju zatvorenika, bosanskih Muslimana. Iako dokazi sugeriraju da Radislav Krstić nije bio pristaša tog plana, on je kao komandant Drinskog korpusa dozvolio Glavnom štabu da zatraži resurse Drinskog korpusa i njima se posluži. Žalbeno vijeće je jednoglasno osudilo Radislava Krstića na 35 godina zatvora – stoji između ostalog u presudi Žalbenog vijeća od 19. aprila 2004. godine.

Zločinac Krstić u pokajničkom pismu, tvrdi kako će ako ga puste na slobodu živjeti kod kćerke u Beogradu, da se neće baviti politikom, pričati o svom slučaju, negirati zločine niti veličati druge koji su osuđeni.

Osnivanjem Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove i imenovanjem sudije Agiusa na njegovo čelo, uvjeti za puštanje na prijevremenu slobodu zločinaca drastično su se promijenili. Do prije nekoliko godina dovoljno je bilo odležane dvije trećine kazne. Sama činjenica da je 28. marta ove godine Krstiću istekao taj period, kao i pokajničko pismo, ne znači i da će Sud donijeti odluku da narednih osam godina provede na slobodi.

Zločinac Krstić je prvi general tzv. VRS koji je priznao da je u Srebrenici počinjen genocid, koji je priznao svoju odgovornost, koji se izvinjava i moli preživjele za oprost, ali tokom sudskog procesa negirao je krivicu i nije tokom svojih iskaza u Haškom tribunalu, iako je raspolagao svim podacima, dao niti jednu informaciju o masovnim grobnicama, primarnim ili sekundarnim, ko je još odgovoran za genocid, uopće nije sarađivao.

Na haškom suđenju zločincu Mladiću iskaz je davao kao svjedok odbrane Milenko Jevđević, načelnik veze u Drinskom korpusu.

Haško tužilaštvo tada je kao dokaz predočilo presretnuti razgovor oficira tzv. VRS u kojem je Jevđević učestvovao o broju i vrste prikupljene "stoke" s područja Žepe i Srebrenice, od 2. avgusta 1995. godine, nekoliko dana nakon zauzimanja UN-ovih zaštićenih zona i pokolja koji je uslijedio. U razgovoru je oficir Zvorničke brigade Dragan Obrenović upitao Krstića, može li dobiti svjedoka Jevđevića i dobio potvrdni odgovor. Obrenović, osuđen na 17 godina zatvora zbog progona Srebreničana, potom je upitao, gdje treba odvesti još jedan kamion sa stokom.

- Mi tvrdimo da ste to Vi na tom razgovoru - suočila je svjedoka tužiteljica Abeer Hasan pustivši razgovor između Krstića, svjedoka Jevđevića i Obrenovića.

- Je l' vi radite dolje? - upitao je Krstić.

- Sve ide po planu - obavijestio je Krstića sagovornik Obrenović.

- Ni jednog živog ne smijete ostaviti - poručio je potom general Krstić.

Radislav Krstić je prva osoba koju je Haški tribunal osudio za genocid u Srebrenici. Prvostepenom presudom osuđen je na 46 godina robije, dok je drugostepenom smanjena zatvorska kazna na 35 godina. Generala Krstića uhapsili su pripadnici SFOR-a 2. decembra 1998. godine.

Pravosnažna presuda Krstiću prva je u kojoj je Haški tribunal utvrdio da je tzv. VRS u Srebrenici počinio genocid. Ova presuda bila je osnov da Međunarodni sud pravde proglasi Srbiju odgovornom za nesprečavanje i nekažnjavanje genocida. Ovaj sud je po tužbi Bosne i Hercegovine protiv Srbije za genocid, 2007. donio ovu presudu kojom je Srbija postala prva i jedina država u svijetu presuđena za zločin genocida.

Nakon pravosnažne presude, Krstić je 2004. bio upućen u Veliku Britaniju na izdržavanje kazne. U britanskom zatvoru su ga nožem napali i ranili zatvorenici, nakon čega je 2013. prebačen u Poljsku.

Krstić je u dva navrata tražio da bude prijevremeno pušten na slobodu. Odbijen je njegov zahtjev iz decembra 2016, a potom i 2019. godine kada se pozvao na zakone Poljske. Osoba koja izdržava kaznu od 25 godina, što je odlukom poljskog suda najduže koliko Krstić može izdržavati u ovoj zemlji, ima pravo podnijeti zahtjev za uvjetno prijevremeno puštanje nakon što je izdržala kaznu od 15 godina.

Ovaj zločinac je u ljeto 2013. godine odbio da svjedoči na suđenju ratnom zločincu Radovanu Karadžiću.

Zločinac Mladić, u pratnji Krstića, kojeg kako se i čuje doziva "'ajde Krle, 'ajde Krstiću" kasno poslijepodne 11. jula ušao je u Srebrenicu.

- Evo nas 11. jula 1995. godine u srpskoj Srebrenici. Uoči još jednog velikoga praznika srpskoga, poklanjamo srpskome narodu ovaj grad. I napokon došao je trenutak da se, poslije bune protiv dahija, Turcima osvetimo na ovom prostoru - izjavljuje Mladić pred kamerama.

Izvor: Faktor

Danas će u 14:30 sati u sjedištu Vlade Federacije BiH u Sarajevu biti potpisan Kolektivni ugovor o pravima i obavezama poslodavaca i radnika u oblasti rudarstva u Federaciji BiH.

Najavljeno je ovo iz Vlade FBiH, što znači da je postignut dogovor sa sindikatom rudara.
Kolektivni ugovor će potpisati federalni ministar energije, rudarstva i industrije Nermin Džindić, te predstavnici Samostalnog sindikata radnika rudnika u FBiH i Samostalnog sindikata rudara u FBiH.

Podsjećamo da je Vlada FBiH proteklih dana sa Sindikatom radnika rudnika FBiH postigla dogovor o produženju kolektivnog ugovora, kao i povećanju plate svim radnicima u rudnicima za 230 KM.

– Ovo je prvi put da se svima linearno povećava plata a ne procentualno u odnosu na satnicu, tako da se neće desiti da oni koji već imaju velike plate dobiju velika povećanja a oni koji primaju male plate da dobiju mala – rekao je nedavno Džindić.

Dodao je da to novina koju su predložili on i premijer Fadil Novalić na nekom od posljednjih sastanaka.

Također, dogovoreno je da ćemo iskoristiti vrijeme do nove godine da u okviru socijalnog dijaloga između reprezentativnih sindikata, Elektroprivrede BiH i RMU Banovići budu nastavljeni pregovori o novom kolektivnom ugovoru koji bi trebao imati moderniju formu – kazao je Džindić.

Istakao je da je dobro da je sindikat shvatio da restruktuiranje rudnika nema alternativu i da taj proces mora biti završen.

Džindić je naglasio da je zajednički konstatovano da je u proteklih 12 mjeseci veliki broj radnika napustio rudnike, te da će morati biti zaposleni dodatni radnici na najtežim poslovima.

Izvor: Vijesti.ba

Svanulo je još jedno tužno jutro u Tuzli, a u ovom danu brojni građani prisjetit će se smrtno stradalih i povrijeđenih u masakru, koji su agresori po naredbi ratnog zločinca Novaka Đukića, počinili 25. maja 1995. godine na Kapiji.

Do 1995. godine u Tuzli se 25. maj obilježavao kao Dan mladosti, međutim, prije tačno 27 godina sve se promijenilo. Taj datum postao je danom neizmjerne tuge, boli, suza i sjećanja na 71 ugašeni mladi život i više od 200 ranjenih.

Naime u 20 sati i 55 minuta, granata ispaljena s agresorskih položaja na planini Ozren 25. maja 1995. godine, na Kapiji u Tuzli usmrtila je veliku grupu mladih, prosječne starosti 21 godinu, dok je više od 200 osoba teže ili lakše povrijeđeno. Najmlađa žrtva je bio Sandro Kalesić, koji se na okupljalištu mladih nalazio skupa sa svojim roditeljima.

Događaj na Kapiji je jedan od najtežih zločina nad civilima u Tuzli, za koji je pravosnažno na 20 godina zatvora osuđen general bivše Vojske Republike Srpske (VRS) Novak Đukić, koji se ne nalazi na odsluženju kazne.

Kako je decidno navedeno u presudi, kao komandant Taktičke grupe "Ozren" (VRS) 25. maja 1995. Đukić je naredio artiljerijskom vodu da iz topova granatiraTuzlu.

Od juna 2014. godine on se nije odazvao izvršenju kazne pod izlikom da se nalazi na liječenju u Srbiji. Iako je za njim raspisana potjernica trenutno ne može biti izručen našoj zemlji jer ima srbijansko državljanstvo.

Međutim, kaznu može služiti u Srbiji jer je ta država 2010. godine potpisala sporazum sa BiH koji omogućava međusobno izvršenje kazni, ukoliko to zatraži Sud BiH, što nije učinjeno.

S druge strane, Đukić se na izvršenje kazne ne šalje ni zbog navodne psihičke nemogućnosti za pojavljivanje pred sudom. Krajem prošle godine, Viši sud u Beogradu ponovo je donio naredbu za vještačenje njegove procesne sposobnosti, međutim, pravna struka kaže da on mora u zatvor čak i uz nalaz da je "psihički bolestan".

Također, iz susjedne Srbije dosad je u nekoliko navrata negiran počinjeni masakr na Kapiji, a ista praksa sprovodi se i u Republici Srpskoj. To roditeljima poginulih djevojaka i mladića, kao i ranjenima stvara dodatnu bol.

Nasuprot tome, u cilju dodatnog promicanja istine, lokalna vlast u Tuzli dosad je realizirala brojne projekte, a među njima je i memorijalni centar Kapija, koji predstavlja bolno mjesto uspomena na sve stradale građane 25. maja 1995. godine.

U prilog istini također ide i dokumentarni film "Kapija '95" koji je svoje premijerno prikazivanje doživio jučer u Memorijalnom centru u Potočarima. Riječ je o dokumentarcu posvećenom žrtvama masakra, nastalom pod okriljem Centra za postkonfliktna istraživanja.

Kada je riječ o ovogodišnjem komemorativnom obilježavanju 25. maja u Tuzli, ono će početi u 9:30 sati odavanjem poštovanja i polaganje vijenaca i cvijeća civilnim žrtvama u kompleksu Slana Banja.

Sat i po vremena kasnije na Kapiji će biti održana komemoracija, odavanje poštovanja i polaganje vijenaca i cvijeća, dok će večeras u 20 sati i 55 minuta biti oglašavanje sirene.

"Za sve građane Tuzle, 25. maj je dan žalosti, bol koja ne prestaje, još od 25. maja 1995. godine. Građanke i građani Tuzle i Gradska uprava Tuzle još od 1995., na dostojanstven način, komemorativnim obilježavanjem 25. maja, njeguju sjećanje na nevine žrtve ratnog zločina na Kapiji i na sve civilne žrtve rata u Tuzli i Bosni i Hercegovini", naveli su iz Gradske uprave Tuzle.

Tim tragom, Općinsko vijeće Tuzle 2003. je donijelo odluku o komemorativnom obilježavanju 25. maja na području grada. Također, Kantonalna Vlada je 2016. donijela odluku o proglašenju 25. maja danom žalosti na području Tuzlanskog kantona. U skladu s tim, svi organi i institucije na području Tuzlanskog kantona 25. maja trebaju istaknuti zastave na pola koplja, odnosno jarbola.

Odlukom se obavezuju medijske kuće, kao i organizatori manifestacija na području Tuzlanskog kantona, da prilagode svoje programske sadržaje danu žalosti, a to se odnosi i na vlasnike ugostiteljskih objekata, udruženja i organizacije.

Izvor: Klix.ba

Požar u Fabrici “Sava” u Bijeljini još nije u potpunosti ugašen, ima urušavanja limova i izdimljavanja, zbog čega dežuraju vatrogasne ekipe, rekao je Srni starješina bijeljinske Teritorijalne vatrogasno-spasilačke jedinice Mile Spasojević.

On je naveo da dežurne ekipe rade na dogašavanju požara.

Spasojević je istakao da u toku akcije gašenja požara nije povrijeđen nijedan vatrogasac, a da u tom dijelu sinoć nije ni bilo radnika “Save”.

On je dodao da su u gašenju vatre učestvovali i po jedan kamion sa tri vatrogasca iz Brčkog, Zvornika, Lopara i Ugljevika, uz kompletnu vatrogasnu jedinicu iz Bijeljine.

Direktor prehrambene industrije “Sava Semberija” Stevo Filipović rekao je sinoć da je požar izbio u objektima koji su bili u vlasništvu Bobar banke u stečaju, te da je lokalizovan nadljudskim naporima vatrogasaca i pripadnika MUP-a.

“Nije bilo ljudskih žrtava, niti povrijeđenih. Ljudski životi su sačuvani”, naveo je Filipović.

On je rekao da je požar juče u 18.25 časova primijetila portirska služba, koja je odmah obavijestila Vatrogasnu jedinicu.

Izvor: Nezavisne