Kanadska istraživačka kompanija Medgold Resources, objavila je na svojoj internet stranici da je u Južnoj Srbiji pronašla je bogata nalazišta zlata.
Riječ je o 19,3 tona zlata vrijednog preko milijardu dolara pronađenih u blizini granica s Bugarskom i Sjevernom Makedonijom na krajnjem jugoistoku Srbije.

Medgold je sam projekt nazvao Tiamino te u sklopu njega ima dvije licence za istraživanje, u Donjem Tiaminu i Surlici-Dukatu, odnosno na području koje se proteže na gotovo 200.000 kvadratnih metara, prenosi Klix.

Ranije je kompanija u sklopu tog projekta pronašla i sloj rude od otprilike 40 metara koji sadrže 8,3 grama zlata po toni te gotovo 193 grama po toni srebra. Cilj Medgolda je postati vodećim istraživačima zlata u Srbiji.

Stoga se istraživanja navedenog područja i dalje nastavljaju, a Medgold namjerava proširiti svoje aktivnosti i na druge dijelove Srbije jer, kako su naveli, taj pojas države nije dovoljno istražen unatoč povoljnoj geološkoj poziciji.

Uvoz spornih lijekova iz Rusije izašao je iz sfere zdravstva te postao ekonomsko i političko pitanja u našoj zemlji. Nakon što prvotno registracija ovih lijekova nije imala potrebnu većinu, ona je kadrovskim rokadama zadnjih dana postala izvjesna. Svoje mišljenje o ovome dao je i Milorad Dodik.
Udruženje inovativnih proizvođača lijekova u BiH je već koncem 2019. godine dopisom upućenim prema relevantnim državnim institucijana u procesu registracije lijekova izrazila zabrinutost za dolazak ovakve vrste lijekova – neusporedivih bioloških lijekova (non-comparable biologic medicines) u terapijske procedure pacijenata u BiH, budući da ovakvi lijekovi nisu registirani od strane Europske agencije za lijekove (EMA), kao ni u SAD, Japanu , Kanadi i sličnim zemljama.

"Napominjemo, da za nas nije bitno da li lijek dolazi iz Rusije, Kine, Japana ili Sjedinjenih Država, ukoliko nema adekvatne studije kvaliteta i sigurnosti verificirane od relevantnih institucija kao što su EMA ili Američke agencije za hranu i lijekove (FDA)", kaže za Klix.ba Ana Petrović, predsjednica Udruženja inovativnih proizvođača lijekova u BiH (UIPL).

Za takvu vrstu lijekova, grupa biološki lijekovi, unutar EU ocjenu sigurnosti, kvaliteta i efikasnosti ocjenjuju četiri radne i stručne komisije, koje se sastoje od istaknutih stručnjaka iz svih zemalja članica EU. Naime, radi se o novijoj vrsti lijekova koje su pretpostavljene kopije orginalnog biološkog lijeka, koji u ovom slučaju se naziva neusporediv jer nema odgovarajući broj stručnih studija koje potvrđuju učinkovitost I sigurnost samog lijeka", kaže ona.

Dodaje kako radi navedenog, kao i radi izuzetno skupih i složenih procesa kontrole kvaliteta navedenih lijekova agencije za lijekove susjednih zemlja regije (Slovenije, Srbije i Hrvatske) kao najjača nacionalna regulatorna tijela u segmentu lijekova ne registriraju ove lijekove već prate prepruke i procedure EMA, naročito u dijelu sigurnosti i efikasnosti lijeka za pacijenta.

"Napominjemo da ovi lijekovi nisu prisutni niti su dio terapija niti u jednoj zemlji regije ni EU. Također, prisustvo i uvođenje ovakvih lijekova u terapijske protokole zahtjeva i dobro razvijen sistem nadzora nad neželjenim učincima lijeka i njegovo praćenje za koji trenutno Agencija za lijekove i medicinska sredstva BiH nema odgovorajućih kapaciteta", naglašava Petrović.

Navedeni lijekovi, pojašnjava ona, su pod posebnim režimom praćenje sigurnosti primjene i traže da se u karton pacijenta unosi ime lijeka, serijski broj, ime ljekara koji uključuje lijek i ostale podatke, koje traže dodatnu edukaciju i ljekara i medicinskog osoblja i samih pacijenata kojima se ovakvi lijekovi ne mogu uključiti bez njihove suglasnosti, što je dio porcedura za biološke lijekove u EU.
"Prema našim saznanjima predmetni lijekovi su već ocijenjeni od strane vanjskog eksperta Agencije za lijekove BiH (ekspert iz Slovenije, član ekspertne grupe pri EU) kao potencijalno opasni lijekovi u pogledu ozbiljnih nedostataka u dijelu kvaliteta i neadekvatnih kliničkih studija, te nas je iznenadilo da Agencija, koja registracijom lijeka i izdavanjem dozvole za prometovanje lijeka u BIH, zapravo daje garanciju ljekarima i pacijentima da je lijek potpuno siguran i kvalitetan, se ipak odlučila za nastavak procedure i eventualne registracije navedenih lijekova, naročito uzmajući u obzir nefunkcioniranje sustava praćenje neželjenog učinka lijeka", kazala je.

Što se tiče spominjanih ušteda, dodaje, i to je upitno, budući da navedeni lijekovi nisu prisutni u zemljeme regije onda nije lako ni procijeniti njegove cijena na tržištu.

"Niko nije dao informaciju zašto se baš tim lijekovima štedi, da li će se navedeni novac uložiti u edukacije ljekara, opremanje bolnica, uvođenje novih lijekova ili smanjenje listi čekanja, pri čemu naglašavamo da u slučaju lijekova i liječenja kvalitet i sigurnost lijeka i terapije nema cijenu. U protivnom 'ušteđeni' novac će se trošiti na liječenje neželjenih učinaka lijeka što je često puno skuplje i nenadoknadivo jer se radi o životima ljudi", zaključila je Petrović te najavila da će o svemu navedenom u narednom periodu dodatno informirati relevantne državne organizacije kao i organizacije čije su članice EFPIA (Evropsku federaciju farmaceutske industrije i asocijacija) kao i EMA.
Kako su izvjestili mediji, stručni tim Agencije za lijekove i medicinska sredstva Bosne i Hercegovine dao je saglasnost za imenovanje Mirka Stanetića za novog člana Komisije za lijekove, čime je obezbijeđena većina za donošenje odluke da pojedini ruski lijekovi mogu biti uvezeni na tržište BiH.

Stanetića je predložilo Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske nakon što je predsjednik Komisije za lijekove Tijana Kovačević podnijela ostavku u jeku borbe u vezi sa tim da li pojedini lijekovi iz Rusije treba da stignu na tržište BiH.

Umrla je još jedna srebrenička majka. Na bolji i vječni svijet preselila je Fata Alispahić, rođena Mehmedović. Heroina o kojoj se malo zna. Četnici su u genocidu u Srebrenici Fati ubili dvojicu braće Rašida i Senahida, muža Hamdiju i trojicu sinova Envera, Mirzeta i Mirsada. Mirzet i Mirsad su bili blizanci i bili su maloljetni.

Sin Enver bio je oženjen i imao je dvoje djece. U pokušaju da djeci osigura nešto hrane, Enverova supruga je poginula aktivirajući PROM (tzv. odskočnu minu). Nana Fata, iako skrhana bolom, preuzela je brigu o unučadima.

Fata Alispahić preminula je u 75. godini, u Ilijašu. Tu će joj biti klanjana dženaza i obaveljen ukop danas u 13 sati.

U moru vijesti, fotografija, objava na društvenim mrežama, ali i statistike koje nesumljivo svjedoči o pravom egzodusu iz Bosne i Hercegovine, svaka priča o povratku u tu istu BiH, dočeka se sa nevjericom. Nije lako povjerovati da se neko ko godinama živi i radi u jednoj Austriji, Njemačkoj, Švedskoj , odluči za Bosnu i Hercegovinu- bilo za život, bilo za pokretanje biznisa.

Ali upravo ovakve priče zavrjeđuju posebnu pažnju jer ipak je riječ o ljudima koji poznaju oba svijeta- i ovaj naš bosansko-hercegovački i onaj tako željni evropski.
Zašto se ljudi iz dijaspore vraćaju u BiH, zašto pokreću poslove, u koje oblasti se najviše ulaže naša dijaspora, kako zadržati radnike, te koje su mane a koje prednosti poslovanja u našoj zemlji više nam je rekao Adnan Berberović, Hercegovac koji živi i posluje na relaciji Švedska-BIH.

Suvlasnik je švedske firme SEEBA u Stockholmu koja se bavi kosaltingom sa fokusom na primjenu digitalnih tehnologija, a prije tri godine podružnicu ove firme je otvorio i u Sarajevu. Takođe je i član Uprvnog odbora Restrat- udruženja koje radi na reintegraciji dijaspore sa bh poslovnom zajednicom već petu godinu zaredom, a sve u cilju realizacije novih poslovnih projekata u našoj zemlji.

Doznake iz inostranstva iz godine u godinu sve su veće, samo u devet mjeseci prošle godine rodbina je u BiH poslala - 2, 7 milijardi, koliko je poslala tokom cijele 2018. godine, pokazuju podaci Centralne banke. Šta ovi podaci za vas još otkrivaju?

Trend rasta koji se primjećuje može se tumačiti i snažnim ekonomskim uvjetima u ekonomijama s visokim dohotkom u kojima mnogi Bosanci i Hercegovci ostvaruju svoje prihode uz kombinaciju s novim odlascima i migracijama koje već utiču na ekonomiju u ovom smislu s novim prilivom novca u domovinu. Također može značiti da je mnogo vise onih kojim je pomoć potrebna tj. da se povećava dio stanovništva koji ne zarađuje dovoljno u skladu s potrošačkom korpom.

Obzirom da ste dio organizacije Restart koja promoviše investicije i ekonomsku saradnju s dijasporom, da li trend povećanih doznaka prati, i trend ulaganja u investicije i bh. ekonomiju?

Restart je s partnerima iz USAID Diaspora Invest projekta imao priliku sarađivati sa preko 90 kompanija koje su mapirane kao dijasporske investicije. Tu je riječ o kompanijama koje su do 5 godina starosti, te je riječ o startup-ima, malim i srednjim preduzećima. Zbog velikog broja varijabli, teško je mapirati dijasporske investicije u odnosu na strane investicije ili ulaganja građana BiH koji žive isključivo u BiH. Ali možemo pratiti trendove, gdje vidimo da broj prepoznatljivih dijasporskih investicija raste.

U koje oblasti se najviše ulaže i u koja mjesta, odnosno gradove, možete li navesti neka?

Najvidljivije prisustvo ulaganja bh. dijaspore s osjeti u Prijedoru i Sanskom Mostu, koji su neki način postali prepoznatljivi po kompanijama koje pokreću ljudi koji su razvili svoj biznis i živjeli dugo u inostranstvu. Najznačajnija ulaganja su svakako u metalskom sektoru, IT sektoru i turizmu. Dok su prva dva sektora najčešće okrenuta jednom ili nekolicini direktnih kupaca, ovaj segment turizma je više okrenut domaćim potrošačima.

Šta je vas nakon 25 godina u Švedskoj opredijelilo za pokretanje biznisa u BiH?

Želja da pokažem svojim primjerom da se u BiH isplati investirati i da je moguće voditi uspješan biznis, bez obzira na sve loše indikatore. Moja firma se bavi poslovnim savjetovnjem malih preduzeća s fokusom na poslovni rast kroz primjenu naprednih tehnologija. Već nekoliko godina poslujemo u Švedskoj, a firmu u BiH smo otvorili prije tri godine. Ako bi pratili samo “Doing Business” indikatore teško bi se odlučili da dodjemo u BiH, ali dijasporska ulaganja su dobrim dijelom realizuju uz veliku dozu emotivnog naboja i želje za podršku zavičaju. Samim tim što statistika pokazuje da većina dijasporaca ulazu u krajeve odakle dolaze shvatamo da profit većinom ne dolazi u prvi plan kada se donosi odluka.

Koje su glavne razlike između BiH i Švedske kada je riječ o vođenju biznisa?

Rekao bih da su razlike velike u stanju poslovnog ambijenta, posebno kada je riječ o naplati dugovanja, pokretanju i likvidaciji firmi, efikasnosti sudova. U Švedskoj je proces u potpunosti uvezan i digitaliziran te veoma brz. Digitalni potpis olakšava, pečat odavno u Švedskoj ne postoji i ljudi ne znaju šta je to. Postoji veliko povjerenje u sistem, i reinvestiranja poreskih sredstava u društvo i olakšanje poslovanja. Sistem naplate dugovanja je veoma dobar, kombinacija privatnih firmi koja prva preuzima vaše dugovanje i ako ne uspije naplatiti sredstva dalje šalje državnoj instituciji koja nastavlja raditi posao. Jako bitna stvar kada je poboljšanje likvidnosti u pitanju.

U BiH ove navedene stvari nisu slučaj, ali mogu reći da je registracija naše firme prošla skroz bezbolno uz podršku notarskog ureda koji nas je asistirao. Kad je vođenje firme u pitanju tu isto ima stvari koje funkcionišu slično švedskom sistemu, ali ima i onih koje se ne mogu porediti. Porezne uprave u BiH dobivaju npr. veliku podršku od strane švedske porezne uprave kad je riječ o poboljšanju usluga i digitalizaciji. Ima tu dosta stvari koje treba poboljšati, te stvaranje uslova za primjenu digitalnog potpisa u praksi je prvi korak u olakšavanju tih procesa. Koliko sam shvatio isto tako da likvidacija firme traje jako dugo, taj proces treba olakšati. Treba pojednostaviti sve korake koji otežavaju cijeli proces i na taj način podržao neko ko se odlučio krenuti u poslovnu avanturu i isprobati svoj poslovni model. Pojednostavljenje pokretanja firme, fleksibilan zakon o radu koji balansirano štiti i poslodavce i radnike, efikasno sudstvo te smanjenje poreza na rad će voditi povećanju zapošljavanja.

Koje su prednosti u BiH, nadam se da ih ima?

Što se tiče prednosti poslovanja u BiH, bez obzira sto je to jedan resurs koji se dramatično smanjuje u zadnjih nekoliko godina naveo bih mlade i talentirane ljude u BiH. Ja se stvarno nadam da će država uložiti sve napore da obezbjedi bolje društveno okruženje jer bez ovog resursa sistem će se urušiti i to brže nego što mislimo. Imamo prelijepu zemlju, koja otvara ogromne mogućnosti za turizam npr. posebno avanturističkog karaktera. Što se toga tiče mogli bi biti Evropski “Novi Zeland”. Tu se i prave mali koraci, od alpinističkog ruta, do mountain-bike staza, adrenalinskih parkova itd. Izvozimo odličan namještaj koji se etablira s kvalitetom i stilom svjetskog nivoa, ali ako se ne promjeni odnos prema prirodi i gospodarenje šumom i to će biti kratkoročnog uspjeha. IT sektor bilježi veliki rast, ali bez mladih talentiranih inženjera i kreativaca koči se rast i ovog sektora. Metalno prerađivački sektor bilježi dobre rezultate, ali napuštaju nas i CNC-operateri.

Kako do toga doći?

Da bi sve ove stvari o kojim govorim postale realnost i mnoge druge, po mom mišljenju sigurnost treba da bude na prvom mjestu. Sigurnost za naše mlade ljude koji rade u BiH, te za kapital koji se investira u poslovne projekte. Mora da postoje neke temeljne stvari koji će pružiti osjećaj sigurnosti, funkcionalno pravosuđe, borba s korupcijom, infrastruktura, zdrava okolina, zdravstvena zaštita i slično.

Kakva iskustva imate sa državnim institucijama, može li se odnos države prema privredi poboljšati i šta bi se tu, po Vašem mišljenju, trebalo promijeniti?

Ja moram priznati da mi nismo imali nikakvih nelagodnosti s institucijama. Što se tiče odnosa države prema privredi, svakako se može poboljšati. Smatram da se treba napraviti partnerski odnos i konsolidirati reprezentacije privrede kako bi ojačali svoju poziciju. BiH generalno ima prilično dobru geografsku poziciju za međunarodnu trgovinu. Kao sto vidimo većina transakcija se realizuje sa susjednim zemljama što je logično, ali postoji isto tako jedan interesantan trend, a to je da smo uspjeli ostvariti suficit u trgovinskoj razmjeni s EU zemljom kao što je Austrija, kao jednom od važnih trgovinskih partnera, što je veoma pozitivan indikator za nas. Zaključujem da naši proizvodi postaju sve više konkurentni na evropskom tržištu i trebamo nastaviti stvarati nove, inovativne te kvalitetne proizvode i usluge kako bi jačali konkurentnost. Otvaranje mogućnosti izvoza kroz certificiranje proizvoda otvara vrata za inostrana tržišta. Infrastruktura je ključ daljnjeg razvoja i nadam se da će se nastaviti ubrzano raditi autoputevima, magistralnim cestama, ozdravljenju željeznica itd.

Svakodnevno svjedočimo pričama poslodavaca da zatvaraju svoje biznise jer nemaju koga zaposliti. Kakva su vaša iskustva, da li je vama teško naći kvalifikovane radnike?

Ovo je ogroman problem. Bez školovane i sposobne radne snage nema napretka. To je put u totalnu agoniju. Mi smo mala firma i nemamo ambicije da u BiH stvaramo firmu od više stotina zaposlenih, nego nam je fokus mali, produktivni tim koji će stvarati inovativne usluge i plasirati ih na inostrano tržište. Bez obzira na to susrećemo se s problemima, ali smo do sada uspjeli da privučemo mlade ambiciozne ljude sa kojima zajedno rastemo i stvaramo svoj mikro-kosmos u kojem se svi trebaju osjećati lijepo kada uđu kroz vrata firme. Mjesto gdje ostavljamo sve probleme na koje ne možemo direktno uticati.

Danas sve češće gledamo kako nam mladi, pa i oni u srednjim i zrelim godinama, odlaze na rad izvan BiH. Kako ih zadržati odnosno kako do zadovoljnog radnika?

Ovo je veoma dobro pitanje. Sve počinje od korporativne kulture koja treba da bude temelj svake firme. Mi smo svoju kulturu stvorili zajedno sa radnicima i živimo je svaki dan, prije svega poslovno u odnosima internim i odnosima sa klijentima. Svakako da ta kultura isto postaje dio ponašanja izvan našeg kolektiva i to je način na koji želimo mijenjati naše okruženje. Ako pogledamo posljednje istraživanje koje je firma Manpower sprovela globalno, bez obzira na sve benefite koje možete priuštiti radniku, plate su na prvom mjestu i najvažnija su stvar radnicima bez obzira na generaciju. Mi vodimo politiku postavljanja plata prema seniornosti i postignuću. Vodimo se prema vrijednosti koju radnik stvara i njegovom/njenom pristupu prema poslu. Druge stvari koje su radnicima bitne su svakako da se bave izazovnim zadacima, fleksibilnost, te mogućnost napretka u karijeri.

Jedna stvar sto vidim npr. u BiH da postoji velika distanca između poslodavaca i radnika i da radnici ne dobivaju priliku da iskažu svoje nezadovoljstvo. Ako ne saslušamo svoje klijente da nam kažu šta misle o našim produktima i uslugama, nećemo dugo opstati na konkurentnom tržištu. Ako ne slušate radnike vezano za nezadovoljstvo, ili njihove ideje kako možete unaprijediti svoj biznis, oni će poslati nezainteresirani i prvom boljom prilikom napustiti vašu firmu.

U VRIJEME smartfona mnogi još uvijek žale za legendarnom Nokijom 3310 koja slovi kao jedan od najotpornijih mobitela ikad.

"Pogledala sam u račun i pomislila sam da je ostavio 50 dolara što je za račun od 157 dolara jako lijepo. No, onda sam ponovo pogledala i počela sam se tresti"