Neprijatelji BiH priželjkuju poraz Šefika Džaferovića Istaknuto
Putem medija, u sredinama međunarodne zajednice i šire u javnosti, srpska politika će i dalje širiti neistine protiv Džaferovića, a prikrivati istinu o njegovom predratnom, ratnom i poratnom zalaganju za demokratske općeljudske vrijednosti u interesu ljudi raznih nacija i vjera u BiH.
Piše: Damir HADŽIĆ
Široj javnosti i zvaničnicima međunarodne zajednice Šefik Džaferović poznat je kao izrazito iskusan političar i pravnik, poznavalac Ustava, raznih zakona i problema u funkcioniranju društvenog i političkog sistema BiH. Svestrano, s dubokim razumijevanjem suštine borbe za državnu afirmaciju Bosne i Hercegovine, njenih građana i naroda, Džaferović je sebe identificirao s idejama vođe bošnjačkog političkog pokreta Alije Izetbegovića.
Ovaj kandidat za člana Predsjedništva BiH je bez hipoteka iz političkog i stručnog angažiranja u proteklih 40 godina. Kandidaturom Džaferovića ispunjeni su brojni kriteriji kojima treba udovoljiti član Predsjedništva BiH iz reda Bošnjaka.
Među tim kriterijima posebno su značajni vrhunsko obrazovanje; moralne i patriotske osobine; iskustvo u obavljanju složenih, naročito važnih poslova na najvišem stranačkom i državnom nivou; iza Džaferovića stoji SDA, koja garantira ispravnost politike u interesu svih građana i naroda u BiH što treba da provodi član Predsjedništva BiH iz reda Bošnjaka.
Šefik Džaferović najizgledniji je budući član Predsjedništva BiH iz reda Bošnjaka, a prema podacima iz dostupnih anketa, glavni konkurent mu je kandidat SDP-a Denis Bećirović. No, Džaferović je za Dodika i Čovića "najlošije" rješenje, upravo zato što je ozbiljna i nesavladiva prepreka za njihove velikodržavne ciljeve. No, i nakon Džaferovićeve moguće pobjede, Dodikova politika blokirat će nužne reforme, pored ostalog, koristeći se izgovorima pomoću izmišljenih propagandnih teza o Džaferovićevoj odgovornosti za navodne ratne zločine nad Srbima u toku odbrane BiH od oružane agresije od 1992. do 1995. godine.
Putem medija, u sredinama međunarodne zajednice i šire u javnosti, srpska politika će i dalje širiti neistine protiv Džaferovića, a prikrivati istinu o njegovom predratnom, ratnom i poratnom zalaganju za demokratske općeljudske vrijednosti u interesu ljudi raznih nacija i vjera u BiH.
U Džaferovićom ponašanju i političkom djelovanju nema indikatora da će ga najviša državna funkcija učiniti oholim, samovoljnim i bezobzirnim prema političkom ambijentu koji se sada zalaže za njegovu državničku lidersku afirmaciju, što znači da Džaferović ne bi uzrokovao unutarstranačke, međustranačke, međudržavne ili bilo kakve drugačije političke sukobe.
Fahrudin Radončić je u više-manje otvorenoj koaliciji s PDA Mirsada Kukića, koji je nedavno javno usmjerio članove i simpatizere svoje stranke da glasaju za Radončića kao kandidata za člana Predsjedništva BiH. Ovom javnom Kukićevom podrškom Radončiću obistinila su se ranija pisanja Stava u kojima smo je praktički najavili i prepoznali kao logični slijed s obzirom na moralni profil ovog političkog tandema.
Međutim, s obzirom na to da je većina Bošnjaka upoznata s amoralnim osobinama Fahrudina Radončića, iznimno je mala vjerovatnoća da on može pobijediti Šefika Džaferovića i Denisa Bećirovića. Ako bismo Radončića promatrali kao razumnu ličnost, dakle mimo njegove ispoljene osobine narcisa i manipulatora, mogli bismo pretpostaviti da i sam shvata da ne može pobijediti ni Džaferovića ni Bećirovića, ali se ipak kandidirao. Zašto?
Zato što mu predizborna kampanja omogućava da u javnosti popravi mišljenja građana o sebi, odnosno da izrelativizira koliko je god više moguće hipoteke etičkog, moralnog i političkog karaktera kojima je opterećen; što će ublažavanjem svojih hipoteka kroz predizbornu kampanju utjecati da bude što bolji izborni rezultat njegovog SBB-a, kako bi bar minimalno ušao u vlast na državnom, entitetskim i kantonalnim nivoima, što mu otvara šanse da i dalje bude relevantan faktor na političkoj sceni.
Pri tome treba imati u vidu da se glavni pobjednik, koja god to od bošnjačkih stranaka bila, u slučaju da Radončić dobije bar minimalan broj zastupničkih mjesta u parlamentima, nalazi pred izazovom dijaloga i moguće koalicije s Radončićem.
U slučaju da Radončić pobijedi za člana Predsjedništva BiH iz reda Bošnjaka, to bi bila fatalna greška na štetu moralnog, etičkog, političkog i državotvornog integriteta bošnjačkog naroda.
Ispalo bi da je bošnjački narod stao iza detaljno široj javnosti poznatog Radončićevog kriminala i optuživanja bošnjačkog rukovodstva za uzroke i posljedice rata.
To bi bio početak završne faze ostvarivanja velikohrvatskih i velikosrpskih planova i ciljeva na štetu opstojnosti države BiH, da se u miru postignu ciljevi protekle oružane agresije na RBiH u periodu od 1992. do 1995. godine.