Jedan vladar primjetio je da je narod, u državi kojom vlada, potpuno predan i pokoran i da se nikada ne protivi niti protestuje, bez obzira na to šta mu se dogodilo i kakav zulum mu se činio. Zbog toga je pozvao svog ministra i objasnio mu da osjeća tjeskobu u prsima zbog robovske pokornosti ljudi i da želi da ljudi pokažu više ponosa i dostojanstva, više slobodarskog duha i da, u najmanju ruku, barem jedanput izađu na proteste i pobune se protiv bilo kojeg vida ugnjetavanja, ako ni zbog čega drugog, barem da svijet vidi da u njegovoj državi vlada demokratija.