Konferencijom pod nazivom „Dvadeset peta godišnjica od genocida u Srebrenici: Silovanje kao sredstvo postizanja ciljeva genocida u Bosni i Hercegovini“ Islamska zajednica u BiH je još jednom podsjetila na poseban i sistematičan zločin kojem su muslimani u BiH od 1992. do 1995.godine bili izloženi, a to je zločin silovanja.

25 godina od genocida, kazao je u svom obraćanju reisu-l-ulema IZ u BiH Husein ef. Kavazović, prilika je da mi u Bosni i Hercegovini, Evropi i svijetu podsjetimo da mržnja, nacionalizam i rasizam podjednako pogađaju sve nas, bez izuzetka.

- Nema imunih društava i naroda na zlo. Pitanje je samo kako se mi prema tom zlu odnosimo, da li mu se suprotstavljamo ili ga hrabrimo, veličamo i opravdavamo. Živimo u nadi da će svijetom zavladati mir i zajedničke univerzalne vrijednosti ljubavi i solidarnosti među ljudima, koji neće dozvoliti da se on ponovi – kazao je Kavazović.

Žrtve genocida u Srebrenici, naglasio je on, posebno boli to što i nakon četvrt stoljeća, nakon pravosnažnih presuda dva međunarodna suda, stotina otkrivenih masovnih grobnica i hiljada svjedočanstava preživjelih "imamo ne samo pojedince nego i zvaničnike koji, kako u Bosni, tako i u susjednoj Srbiji, a nažalost u posljednje vrijeme i u svijetu, čak i institucionalno, odlikuju osobe koje negiraju genocid - takvi, svjesno ubijaju te ljude po drugi put".
- Žrtve ne traže ništa do priznanja njihove patnje i stradanja, traže istinu i pravdu, a bez istine i pravde svijet ne opstaje. Zato, kada se sjećamo genocida u Srebrenici, to činimo ne samo zato što branimo pripadnike svoga naroda, nego zato što želimo zaštititi ljudskost na ovome svijetu, ispričati istinu o zlu i dati smiraj žrtvama - poručio je reis Kavazović.

Učesnici konferencije, eminentni profesori Admir Mulaosmanović, Muhamed Jusić, Hikmet Karčić, Mevludin Hasanović, Amra Delić, Lamija Tiro, Samid Šarenkapić, govorili su razmjerama i karakteristikama genocida, negiranju genocida, planskim zločinima silovanja i seksualnih zlostavljanja u vrijeme agresije na BiH od 1992. do 1995. godine.

U okviru konferencije u holu Gazi Husrev-begove biblioteke otvorena je i izložba pod nazivom „Genocid u Srebrenici: Jedanaest lekcija za budućnost“ autora Hikmeta Karčića, istraživača sa Instituta za islamsku tradiciju Bošnjaka u Sarajevu.

Preživjeli Srebreničani bili su na čelu kolone “Marša mira” koja je jutros krenula sa Crnog vrha, u blizini Zvornika, kako bi odali počast hiljadama ubijenih u srebreničkom genocidu u ljeto 1995. godine, javlja Anadolu Agency (AA).

“Marš mira 2020”, u otežanim uslovima u organizacijskom smislu zbog pandemije koronavirusa, krenuo je s Crnog vrha umjesto iz Nezuka, kakva je bila tradicija ranijih godina.

Za razliku od prethodnih godina kada su na “Maršu mira” učestvovale hiljade ljudi iz cijelog svijeta, ovaj put su sa Crnog vrha krenule desetine, a u kampu Liplje će im se pridružiti i ostali učesnici.

Ovogodišnji “Marš mira” će takođe biti održan u tri etape, tako da učesnici danas prenoćiti u Glodima gdje će biti formiran kamp. Drugu noć (9. jula) kamp će biti formiran u Mravinjcima. Dolazak učesnika “Marša mira” u Memorijalni centar Srebrenica – Potočari očekuje se u poslijepodnevnim satima 10. jula.

Predsjednik Pododbora za “Marš mira 2020” Munir Habibović rekao je da je “Marš mira” zbog pandemije koronavirusa ograničen s brojem učesnika.

“Moramo da se držimo epidemioloških mjera koje su na snazi. Preživjeli će povesti ‘Marš mira’. Svi ovi koji su se pojavili od sinoć i jutros ovdje i u kampu Liplje bit će akreditovani i bit će učesnici ‘Marša mira’. Nećemo nekoga vratiti. Tačan broj učesnika vam ne mogu reći pošto imamo akreditovanih i ovdje i u Liplju. Sada ne možemo pričati o broju učesnika. Možda bude 500 učesnika. Svaki učesnik mora da popuni epidemiološki listić, da mu se izmjeri temperatura”, pojasnio je Habibović.

Kako je kazao, donijeli su odluku, ukoliko se pojavi malo veći broj ljudi, da će postaviti redare na određenim mjestima i na svakih deset do 15 minuta puštati grupu po deset ljudi.

“Sve mjere koje smo mi mogli da pripremimo, kada je u pitanju tehnička priprema i kampovi, sve je dovedeno do vrhunca. Imamo mnogo veći broj ljekara, mobilne bolnice…”, rekao je Habibović.
U koloni je bio i Almedin Bećirović koji je jedan od preživjelih iz 1995. godine.

“Nažalost, na ovom putu sam izgubio dva brata. Čitav rat sam proveo u Srebrenici. Godine 1995. sam krenuo do Kameničkog brda u proboj. Tu sam ranjen. Braća su me nosila. Na kraju sam ih zamolio da me ostave. Ostao sam s oružjem. Nakon 48 dana probijanja, stigao sam na slobodnu teritoriju kod Kladnja”, rekao je Bećirović.
I dan danas, kako je kazao, kada prođe dijelom puta kojim se kretao ‘95. stane i kaže da je to njegovo novo mjesto rođenja.

“Pozivam sve ljude, koji znaju gdje se nalaze masovne grobnice, da nam to kažu. Jednog brata sam ukopao 2008. godine”, izjavio je Bećirović za AA.

Salih Mulalić krenuo je danas s Crnog vrha put Potočara.

“Ja sam jedan od preživjelih kolone smrti iz jula 1995. godine. ‘Marš mira’ za mene, prije svega, predstavlja sjećanje na put smrti i spasa i sve one koji su ubijeni u tom proboju. ‘Marš mira’ obilježavamo s ciljem da ne zaboravimo ono što nam se desilo ‘95. Da prenosimo našim generacijama i da se više nikada i nikome ne ponovi Srebrenica”, rekao je Mulalić.

Među učesnicima je bio i Muharem Mujčinović koji je također preživio “put smrti”.

“Prije 25 godina sam prošao ovaj put. Poseban je doživljaj ponovo prolaziti tim putem. To je ponavljanje scena umiranja i življenja. Teško je proći bilo kojom dionicom”, poručio je Mujčinović.

“Marš mira”, trodnevno pješačenje koje se organizuje od 2004. godine u okviru obilježavanja godišnjice genocida u Srebrenici, simboliše čuvanje sjećanja i sprečavanje negiranja onoga što se u ljeto 1995. godine dogodilo u Srebrenici i njenoj okolini.

“Marš mira” za preživjele simbolizira čuvanje sjećanja i sprečavanje negiranja genocida u Srebrenici.

U mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari dosad je smiraj pronašlo 6.643 žrtava genocida, a traga se za još više od 1.000 nestalih Srebreničana.

Dosad su u mezarju Memorijalnog centra u Potočarima ukopana 432 maloljetnika i 26 žena. Od tog broja 19 je žena žrtava genocida, a ostale su stradale tokom 1992. godine.

Posmrtni ostaci žrtava genocida pronađeni su na oko 570 različitih lokaliteta.

Najmlađa dosad ukopana žrtva u Potočarima je novorođenče, djevojčica Fatima Muhić, a najstarija nana Šaha Izmirlić, rođena 1901. godine.