Klinci sa sarajevskog “čarobno-veselog brijega” spuštali bi se na obližnju Željezničku stanicu i na sebi svojstven način, nasiljem, ispraćali putnike iz vozova. Postrojili bi se na peronima nedaleko od mjesta polaska vozova, pa putnike koji su u odlazećem vozu sa prozora mahali, opraštajući se od svojih najbližih, udarali šamarima (oni malo odrasliji i izrasliji) ili u tube smotanim novinama, pendrecima, drvenim palicama (oni sitniji delinkventi). Dugo su putnici u vozovima sa sarajevske željezničke stanice nosili, pamtili i zacjeljivali ozljede zadobijene tokom prolaska kroz “toplog zeca”, špalir obijesnih dječaka-batinaša sa Gorice, stoji u odgovoru Senada Avdića režiseru Emiru Kusturicu objavljenom u Slobodnoj Bosni.