U muci se poznaju brčanski vatrogasci ^Istaknuto

Mjesto gdje humanost, spojena sa profesijom, ipak, dostiže svoj najveći izražaj, je Profesionalna vatrogasna jedinica Brčko distrikta u kojoj je fantastična ekipa vatrogasaca bezbroj puta odgovorila na najbitnija životna pitanja.

To nisu ljudi koji, kako se inače smatra ili kako im naziv zanimanja kazuje, idu na teren da ugase požar, nego istinski junaci koji odlaze na ona mjesta na koja niko ne želi i ne smije, te pokušavaju i najčešće uspijevaju da riješe one probleme koje drugi ne mogu. Mnoštvo je teških i stresnih situacija u kojima su se našli i snašli, a puno je neobičnih i zanimljivih priča koje su spremni ispričati.

Profesionalni brčanski vatrogasac Ilija Budiša je, prije nekoliko godina, obavio veoma opasan i stresan zadatak. Spustili su ga u bunar na dubinu od četrdesetak metara kako bi iz vode izvadili mrtvo tijelo unesrećene osobe. Kaže da je svaki memenat bio moguća prilika za komplikaciju jer, dok se nalazio u bunaru, nije mogao ostvariti komunikaciju sa članovima ekipe koji su ostali vani.

„Znajući da nemam nikakv pregled u dubini bunara, neko iz ekipe se dosjetio da mi, uz pomoć ogledala i sunca, napravi potrebno osvjetljenje. Tek što sam pomislio da ćemo bez problema uspjeti da izvučemo tijelo, začuo se zvuk aparata koji je prijavio manjak kiseonika na mjestu na kom sam se nalazio. Nisam više imao vremena da razmišljam i brzinom sam uspio da zavežem unesrećenu osobu za kanap. Nakon toga je uslijedilo izvlačenje i sve je, Bogu hvala, bilo uspješno urađeno", ispričao nam je Ilija koji je rekao da nije imao straha jer je stremio ka cilju bez negativnih razmišljanja.

Nešto lakši zadatak je imao profesionalni vatrogasac Andrija Pranjkić koji je učestvovao u spašavanju majke i djeteta sa balkona jedne zgrade u Brčkom.

„Dobili smo dojavu o požaru u stanu, ali kada smo došli na mjesto događaja, utvrdili smo da, na sreću, nije došlo do požara nego do razvijanja velike količine toksičnog dima. Majka je, u panici, sa djetetom izašla na balkon i nije smjela, kroz dim, da izađe iz stana. Automatskim ljestvama i uz pomoć korpe smo ih spustili na sigurno tlo i njihova agonija je tada završena. Za nas to nije bila teška intervencija, ali njima je izgledalo kao da su dobili priliku za drugi žovot", ispričao nam Andrija. On ističe da je ovaj, kao i većina sličnih događaja, za vatrogasce veoma emotivan jer se ne može zaboraviti sreća u očima majke i djeteta nakon spašavanja.

Sa vrlo neobičnom situacijom susreo se vatrogasac Profesionalne vatrogasne jedinice Brčko distrikta Ahmo Ahmetović na autobuskom stajalištu pored Doma zdravlja. Sa dvojicom kolega se uputio u taj dio grada gdje je trebalo da izvrše tehničku intervenciju odnosno da oslobode prst trogodišnjeg dječaka zaglavljen u rupicu na klupi. „Na klupi smo zatekli roditelje i vrlo uznemirenog dječaka koji je plakao. Dodatno se uplašio kad smo došli i svo vrijeme se vrpoljio. To nam je otežavalo posao oslobađanja oteklog prstića iz čelične klupe. Jedan kolega je držao mališana, ja sam svojim rukama preklopio dječakove kako bi ga zaštitio od eventualnog ozljeđivanja makazama, a drugi kolega je veoma pažljivo sjekao klupu. Na kraju smo uspjeli da obrežemo toliki obim čelika da što manji komad ostane oko dječakovog prsta. Takvog su ga odvezli u hitnu gdje je problem u potpunosti riješen", ispričao nam je Ahmo sa osmjehom zadovoljstva. Kaže da je tokom te intervencije bilo dosta straha zbog bojazni da bi se mogao ozlijediti dječakov prst.

Profesionalni vatrogasac i vođa smjene u Porfesionalnoj vatrogasnoj jedinici Slobodan Nikić kaže da je formula uspješnog djelovanja u dobroj organizaciji, pripremi, te složnoj ekipi, ali da se na terenu znaju desiti vrlo nepredvidive situacije.

„Jednom prilikom, dok smo gasili požar u kući, primijetio sam mjesto gdje se nalazi plinska boca i rekao kolegama da se udalje. Uradili smo dosta posla i čim smo izašli iz objekta, plinska boca je ekplodirala. To je momenat kada smo se svi uplašili jer smo shvatili da se ekplozija mogla desiti dok smo bili u blizini plinske boce. Međutim, hrabro smo nastavili i završili cijeli posao", ispričao nam je vatrogasac Nikić naglašavajući da su prioritet u spašavanju – ljudi, životinje pa tek onda materijalna dobra.

Za Ljubana Iljića, šefa Odsjeka za zaštitu od požara i spašavanje u brčanskoj Profesionalnoj vatrogasnoj jedinici, biti vatrogasac je jedno od najhumanijih, ali i vrlo teških, stresnih i zahtjevnih zanimanja.

Ljuban Iljić

„Kad spašavamo unesrećene u saobraćajnoj nesreći, suočavamo se sa teškim smrtnim prizorima. U slučaju da su osobe preživjele, slušamo jauke i vapaje dok pokušavamo da im pomognemo vodeći računa da dodatno ne povrijedimo već povrijeđenu osobu. Sve su to mučne i teške situacije koje sigurno ostavljaju veliki trag na nama. Neobične situacije su druga priča i u tom dijelu nam se dešava da nas ljudi zovu da spašavamo mačke sa krovova zgrada, uklanjamo zmije iz auta ili drugih prostora, uklanjamo oboreno drveće, rasuti pijesak i drugo", rekao je šef Iljić ističući da se građani u velikoj mjeri obraćaju vatrogascima za pomoć pa čak i onda kad bi sami mogli da riješe problem.

Svi za jednog – Jedan za sve

Ovo su samo neke od istinitih priča o ljudima koji svaki dan idu na posao ne znajući hoće li se kući vratiti živi i zdravi. To su samo neke od priča koje uistinu postoje i koje su oko nas. Ovo su priče o ljudima herojima, očevima, muževima i djeci. Oni su dio brčanske priče, oni su dio naših priča ... Takvih ljudi u Brčkom ima još ...

/Piše: Slobodanka Ristanić / Radio Brcko/