Kad Brčaku džep postane plitak, a glava puna problema ^Istaknuto

Piše: Adnan Murselović

Prije rata radio je u brčanskoj fabrici namještaja "Bosna" koja je brojila na stotine radnika i izvozila proizvode širom Jugoslavije i svijeta. Kroz njegove ruke znalo je proći na hiljade drvnih materijala raznih oblika i nekoliko puta bio je nagrađivan novčano, ali i diplomom. Neki su ga zvali "Alija Sirotanović broj dva". Nakon toga prebacili su ga u tadašnju gigant firmu "Šipad" i život mu je tekao kao po "loju". Bio je sretan sa porodicom. Tamam kada je sve krenulo kako treba neko mu zakuca na vrata i reče:

- "Dobro došao u rat".

Od tada se pati sa plitkim džepom i punom glavom problema, kao što se i većina danas Brčaka pati.

"Nema ti njemu lijeka. On će onako hodati po gradu sve dok mu dragi Bog ne pomogne. Tablete iz njega ispadaju, ne zna ni on više šta pije. U svom životu nisam vidio šarenijih tableta nego ko kod njega. Nekome ovaj glupi rat bio je rat, a nekome brat". Mada, njega je više "dokusurila" današnja laž. Ne živi onako kako su mu govorili".

Poslije rata snalazio se kao i svi ostali. Malo "gibira", malo sa strane domaće pomoći, pa malo familija iz inostranstva, uglavnom "razgrtalo" se nekako kroz život. Mislio je da će se sve ono što su obećavali ostvariti i vratiti se u razvijenog porodičnog čovjeka, građanina kako svako normalno društvo treba da ima. Međutim, prevaren je kao i većina dobrih.

Prevarena djeca u igri

"Njega su poslije rata dva puta kola udarila i preživio. Nakon toga pet puta za isti dan skočio sa Starog mosta u Mostaru kada ga je familija iz inostranstva povela sa porodicom na more. Kaže familija ga čudom gledala, jer nisu mogli da vjeruju da neko može imati toliko snage i volje za životom, a tek izašao iz rata. Nije prošlo malo neko ga vidio kako sam potajno plače. Mnogi su tada rekli kad je on zaplakao, crno nam se piše. Kažu da mu je neko prišao i pitao, zašto plačeš dobri čovječe. Dok mu je suza klizila niz obraz rekao je:

- "Vidiš onu moju djecu u daljini što se igraju?

- Vidim. Ljepota. Nešto najljepše.

- Prevareni su, samo oni to još i ne znaju.

Raspad Bosne

"Bosna" mu se raspala, "Šipad" postao misterija i nije mogao da se vrati tamo gdje je bio najbolji. Kada je vidio da tu više nema šta tražiti radio je sve i svašta, ali nedovoljno za života. Samo je unazad išao. Djeca mu rasla, veći prohtjevi se pojavili, a on nemoćan da pruži osnovno. Znao se on nasmijati, našaliti, razveseliti ljude oko sebe, ali izgleda da je puno trpio u sebi.

"Šta ćeš. Izgleda tako to biva sa normalnim, neiskvarenim ljudima. Prije ljudi od njega tražili pomoć, a dođe vrijeme da on moli druge. Jedne prilike rekao je da ne može više toliku laž da podnese i ovakvo stanje i da neće izaći na dobro. Govorio je da djeca neće ovo trpiti i da će odlaziti u daleki svijet. I stvarno dođe tako vrijeme. Ja ti i ne smijem reći koliko je samo djece i porodica otišlo iz mog dijela naselja. Valjda će doći sebi. Kažu neki su se uspjeli izvući, a neki nisu".

Neki dan vidim mu sliku na Facebook, on na aerodromu nasmijan sa porodicom i mašu svi. Kad u onu sliku gledam, vidim i sebe...

"Uh. Dobro, je. Izvukao se".