Brčko: Let iznad kukavičjeg gnijezda ^Istaknuto

Piše: Adnan Murselović

- Može li jedan let iznad ovog našeg Brčkija?

- Kako da ne.

Čovjek ne zna, ko je i gdje živi sve dok ne poleti

Zemljana prašina podigla se svuda oko nas od motora i sve je bilo spremno za let i trenutni bijeg od "mentalne bolnice".

- Idemo li?

- Drži se. Nebo nas zove.

Na nebu ljepota neljudskog stvaranja i potpuno odsustvo od ljudske trke za materijalizmom. Očima ptice selice ispod se jasno vidjelo "kukavičje gnijezdo", grad bez svjetlije budućnosti.

- Čovjek ne zna, ko je i gdje živi sve dok ne poleti, kazao je Marko vlasnik aviona iz Gorica.

Ljudi se boje padova

I, tačno. Ljudi okupani vlastitim razvratom i izopačenim produktima ne znaju šta su, ko su, gdje su, čemu služe... Prepustili su se i opustili su se previše. Sa visine je jasnije vidjeti kako jači slabijeg tlači.

- Vidi Marko patnje dole!? Ljudi se boje padova, pa zato ništa i ne poduzimaju. Ne znaju ni kako je kada čovjek"smireno leti" kroz život. Ne znaju ni da odskoče. Svi se boje. Kao da su kukavice.

Parazitizam u kukavičjem gnijezdu

Da. Tako i jeste. Kukavice, u "kukavičjem gnijezdu. Živimo parazitski.

"Čisti parazitizam. Oponašamo one najgore. Parazitski živimo. To nam je kao jedino oružje današnjeg vremena preživljavanja. Svog tlačiš da bi došao do cilja. Kojim se samo glupostima bavimo mi nismo ni svjesni. Svi smo mi dole štićenici "mentalne bolnice", samo što se niko ne buni protiv represivnih i bezosjećajnih ljudi.

- Eno, "ludnice"! Iznad nje smo. Nije isto dole i gore!?

- Nije, niti će biti.

Da li su pravi ludaci u ludnicama ili van njih?

- Ispod nas je sada ludnica, koja predstavlja metaforu modernog društva kao u filmu "Let iznad kukavičjeg gnijezda". Ima dole i onih koji su "žedni" promjene i koji traže oslobađanje od „stege lažnog morala". Ali, kao da smo se svi "dole" razbolili i ta naša bolest je reakcija na nenormalno i bolesno društvo. Zapitam se da li su pravi ludaci u ludnicama ili van njih, kao u filmu? Da li je opšteprihvaćena „normalnost" u stvari najopasnija bolest? Uništavamo sami sebe, a ne znaš ni da si pao i da propadaš. U Brčkom kao da više niko nema želju da išta promijeni.

Šuti... i spusti se na zemlju

Međutim, dobra iskra u svemu ovome je što još uvijek ima onih koji ne mogu da prihvate takvo stanje i pokušavaju da se pobune protiv besmislenih današnjih društvenih normi. Brčaci koji dolaze u sukob s tim teško im je. Kada će nadjačati bol, ne znaju ni oni sami.

"Gledaj Marko ptice i slobode. Ode u visine. Mi mislimo da ona ne zna gdje će, ali zna. Gledaj raširila krila i njezino je nebo. Sve joj miriše na slobodu i lijevo, i desno, i pravo, ma gdje god da se okrene... A, mi!? Mi i ako odskočimo neko nas poklopi i kaže: "Šta to radiš kretenu jedan? Šuti... i spusti se na zemlju".

Tako je i bilo. Spustili smo se na zemlju.