Milan, legenda iz Brčkog: Ja nemam problem sa ludilom ovog svijeta, jer nije moje, nego njihovo! ^Istaknuto

 

Piše: Adnan Murselović

 

Milan je kroz svoj život svašta prošao i kako kaže to je sve radio svojom voljom. O mladima i današnjem njihovom stanju da bi pričao i iznio svoje mišljenje kazao je da mora biti subjektivan, odnosno grub. Ispričao je svoj put borbe u svijetu zanimanja i biznisa.

 

Obućar, građevinac, direktor, fotograf...

 

"Kada sam išao u drugi i treći razred za mehaničare hidraulike i pneumatike, paralelno sam išao na još jedan zanat, a to je obućar. Zatim radio sam kao građevinac i parama od tog posla sam sebi finasirao kurs za TV snimatelja. Bio sam tonac na radiju HiT u Brčkom, TV snimatelj, a zatim montažer na TV BN u Bijeljini. U Bijeljini otvorili smo prodavnicu ribolovačke opreme i kućnih ljubimaca. Radio sam u firmi "MOL Group" na mjesto direktora. Ta firma je radila marketing, štapmu, dizajn i sl. Poslije toga sam se osamostalio kao fotograf svadbi. 2012. godine sam otišao u Afganistan da vozim kaimon za jednu američku kompaniju. Tamo sam bio skoro dvije godine, a sada sam pčelar i znam da tu nije kraj. A, znate i zašto? E sad! Vidiš šta sam ja sve u životu prošao, a sve svojom voljom. Za sve ovo samo je par prijatelja pitalo da im nešto pokažem ili objasnim, ali se uglavnom nisu mnogo zadržavali oko toga. Šest ili sedam osoba mi je došlo da im objasnim neke osnove oko pčelarstva, jer bi voljeli da se bave time, ali moram priznati da se samo dvoje zaista prihvatilo ovog posla. Inače, to dvoje su mladi bračni par koji hoće da rade sve što im je od Boga dato, a jedan od ciljeva im je da se u skorije vrijeme vrate na selo i da tamo žive i rade", priča Milan.

 

"Čuvaj te se šta vam djeca rade"...

 

Za porodice koje odlaze iz Brčkog i BiH kaže da je to sve posljedica današnjeg stanja kojeg je, kako kaže, teško popraviti na čitavom Balkanu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

"Skoro sam pričao sa jednom gospođom koja je baka i koja redovno čuva svog unuka. Tom prilikom ona mene upozorava da se meni ne desi što se desilo njoj. Elem, dala je unuku telefon, onaj pametni, da se igra, a dijete je u neznanju pritiskalo sve i svašta, pa je izvršilo kupovinu nekih igrica u vrijednosti od 8.00KM. Pa, ona mene savjetuje "čuvaj te se šta vam djeca rade". Na šta sam ja rekao "to se meni ne može desiti". Pošto sam blizak sa tom gospođom ona je ljutito odreagovala "kako se to tebi ne može desiti". Odgovorio sam "pa, mi našoj djeci ne dajemo da se igraju telefonima i računarima, nego ih puštamo napolje da se igraju sa djecom". Ona je ostala sva zbunjena. Percepcija šta je bitno, šta je potrebno, šta ne dobro od naprednog, u kom momentu nešto početi korisiti ... to je jako bitna stvar. Sve više naša omladina sluša stranu muziku, a ja i moji ukućani pjevamo pjesme koje su se pjevale kada nije bilo muzičkih instrumenata na ovim terenima. Te pjesme pjevaju i naša djeca i nije nas sramota. Ja gledam šta je kvalitetno, a ne šta je u ovom momentu moderno ili kako se to kaže "IN". Što se tiče odlaska mladih u treće zemlje, ne znam šta da kažem. Ti ljudi, ipak, hoće nešto da rade i urade, ali evidentno je da tamo mogu, a ovdje ne. Tačno da je to linija manjeg otpora, ali, ipak, je borba što ja uvijek podržavam. Kako to spriječiti, nemam pojma. Mislim da je to u državama na Balkanu jako teško popraviti", kaže Milan.

 

Pčela daje džem, ovaj med...

 

Kada je ušao u svijet pčelarstva osjetio je još veću ljepotu i smirenost i kaže da nema problem sa ludilom ovog svijeta.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

"Ja nemam problem sa ludilom ovog svijeta, jer nije moje, nego njihovo! A u ozbiljno pčelarstvo sam ušao isključivo radi zarade. Svi koji imaju više od 20 pčelinjih zajednica ne bave se pčelarstvom iz ljubavi, nego radi nekog profita. Ima ljudi koji imaju 40-ak košnica, a ne prodaju med. Razlog je da budu fizički aktivni, da poklone med rodbini i prijateljima, da budu u prirordi, da prave alternativne lijekove ... Kod mene to nije slučaj. Mi imamo namjeru da sljedeće godine oformimo 200 proizvodnih pčelnijih zajednica koje će 2019. godine nama donijeti prihod koji će nam biti dovoljan da živimo normalno cijele godine. Jeste da smo mi skromna porodica, ali, ipak, to je za nas dobar izvor prihoda i zadovoljni smo time. Od pčela dobijamo mnogo toga i veoma smo zahvalni Bogu što nam je i to dao da radimo! Nije bilo teško zamjeniti gradski život koji je mnogo povezan sa ljudima sa životom na selu i u prirodi gdje se družim sa svojom porodicom i životinjama", kazao je Milan.

 

"Super Milan" u akciji prvi dio

 

Pored pčelarstva Milan je i vođa Tima za spašavanje na vodi u Crvenom Krstu - Križu Brčko. Kaže sve je počelo od malena.

 

"Naš moto je da "treniramo što više, a daće Bog da to nikad ne koristimo". Sve je počelo od malena. Sjećam se kada sam bio mali u vojnoj kasarni koja se nalazila par kilometara od centra Ilijaša, gorio je vojni rezervoar goriva sa tolikom količinom goriva da je eksplozija trebala da se osjeti i do 10-20km u daljinu. Mi smo odveženi na sigurnu lokaciju kod rodbine prema Visokom gdje je tata došao po nas nekad u jutarnjim satima. Bio je sav prljav i smrdio na gorivo. Poslije nekoliko mjeseci u školskom časopisu „Vesela sveska" izašao je članak o tom događaju. Do tog momenta, mi djeca nismo bili ni svjesni šta su Dobrovoljci vatrogasci iz Ilijaša uradili za nas. Za ovaj i slične podvige, od pretpostavljenih, dobijali su komad papira koji se zove zahvalnica i komad željeza koji se zove orden za hrabrost. Međutim, nije bilo teško primjetiti da su oni dobijali nešto mnogo više što ih je držalo da do zadnjeg trena budu "dobrovoljci"! To je ono što ni jedan plaćeni radnik nikada neće osjetiti, ni biti u prilici da to doživi! Nije živ taj ko može takvim ljudima da da platu za njihov rad. Jedino što njima pomaže je dobro obavljen posao i ljubav prema drugima! Takođe, i moj djed je bio i komandir Vatrogasnog dobrovoljnog društva. Nakon toga i ja sam se kao dijete uključio u te aktivnosti u školi", kazao je Milan.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

"Super Milan" u akciji drugi dio

 

Kako je rastao osjetio je još veću potrebu da pomaže drugima. Jednostavno, Milan voli i da pomaže.

 

"Pošto sam muško, moja je dužnost da pomažem na „muški" način pa je to prepoznao moj prijatelj Muhidin Mešić Mujke, koji me je 2011. godine pitao da li želim da prođem obuku za spasioca na vodi. Prvo sam ga pitao zbog čega se to radi, a on je rekao da u slučaju nekih katastrofa ili nesreća možemo pomoći ljudima. Toooo!!! Odma sam vidio da je to za mene, pa sam se potrudio da malo smršam, dotjeram kondiciju za prijemni ispit i tako sam počeo sa volontiranjem u našem Crvenom krstu. Do danas sam prošao dosta obuka, treninga i druženja. Pomagao sam u poplavama 2014. godine, učestvovao u potraga za dvjema osobama u Rašljanima, zatim potragom za starijom ženskom osobom u Bukviku itd. Volio bih da i drugi shvate koliko je lako i lijepo biti volonter u Crvenom krstu koji se bavi pravim ljudskim problemima i svima poručujem, ne slušajte čaršijske tračeve kako mi samo sjedimo. Dođite da zajedno odemo da damo krv, dođite da idemo na kamp prve pomoći, dođite da naučite voziti čamac, dođite da naučite orjentaciju u prirodi, dođite da sa nama obiđete stare i nemoćne osobe da im donesete malo vode ili da im kupimo hljeb, dođite da nam pomognete iznijet peć iz magacina da je dostavimo nekom ko je nema, dođite da se upoznamo, pa slobodno sami zaključite da li je ovo prazna priča ili mi stvarno želimo nekom da pomognemo", kazao je Milan.

 

A, duhovna nadogradnja...

 

Milan bez duhovnosti ne može i to je nešto što ga, također pokreće u životu. Religija je njegova privatna stvar.

 

"Često čujemo kako se neko javno izjašnjava koje je religije, da li je vjernik i tome slično. Mnogi zapitkuju, gledaju, pričaju samo što ne gleda šta radim dok obavljam veliku nuždu i kao to izgleda! Šta te briga koje sam ja religije kada je to moja privatna stvar, ja to upražnjavam privatno i to je samo moje!!! To ne mogu da shvatim! Ti i ja sada možemo pričati danima kada oni koji ne žele da rade na sebi ne žele da budu što bolji ljudi. Jednostavno neće da se mijenjaju. Imaš ljude koji završavaju visoke škole samo da ne bi ništa radili. Šta sad njima govoriti o religiji. Pa, da je otišao u bogomolju kojoj po porijeklu pripada sigurno bi čuo pametne stvari. Ma kakvi to! Ja se na prvom mjestu trudim da budem što više ispravan pred Bogom. Obzirom da znam da nisam onakav pravoslavac kakav bi trebao biti, ali moleći se Bogu da mi oprosti grijehe kako bi se bar malo popravio, sva svoja djela ja usmjeravam ka tome kako bi ispunio bar jedno sto nam je Gospod Isus Hristos ostavio, a to je da nam je Bog dao određene talente - mogućnosti, a naša je obaveza da to iskoristimo, umnožavamo i ne sakrivamo od drugih za dobrobit svih, a najviše za dobrobit svoje duše", kazao je Milan.