Moguća ‘osveta’ djece roditeljima zbog Facebooka ^Istaknuto

 

Piše: Mario Pejović

 

Razvojem društvenih mreža postala je gotovo uobičajena praksa da ponosni roditelji na internetu gotovo svakodnevno dokumentiraju život svojih potomaka, pa cijelom svijetu kroz fotografije i videosnimke pružaju uvid u intimu prvih koraka, ispalih zubića, kupanja i igranja sa gumenim patkicama u kadi, ali i krezubih osmijeha i preplanulih dječijih tijela na plažama.

 

Međutim, ako je vjerovati upozorenjima francuskih žandara, ta ista djeca bi po stjecanju punoljetstva mogla svoje roditelje tužiti zbog kršenja privatnosti i ugrožavanja sigurnosti.

A opasnosti na društvenim mrežama su brojne, upozorava Đuro Lubura, sudski vještak za telekomunikacije, tehniku i metodologiju prisluškivanja. Stručnjak iz Hrvatske navodi da je bilo primjera gdje su potencijalni otmičari na osnovu fotografija objavljenih na Facebooku i sličnim društvenim mrežama mogli saznati kako dijete izgleda, u koju školu ide, koje su mu navike…

 

Da se takve stvari ne dešavaju samo na Zapadu pokazuje i prošlogodišnji slučaj pokušaja otmice dvogodišnje djevojčice Maše, koju su otmičari pokušali oteti u Beogradu i odvesti u Francusku. Mašu su našli pomoću fotografija objavljenih na društvenim mrežama, a otmičari su imali i pasoš sa njenom fotografijom, što bi im omogućio prelazak preko granice. Zahvaljujući brzoj intervenciji policije, mala Maša je vraćena roditeljima nakon dva sata.

 

Lubura ističe da svi lični podaci, a takvim se mogu smatrati i fotografije, objavljeni na društvenim mrežama zauvijek ostaju na internetu, čak i ako mislimo da smo ih izbrisali. Takvi podaci, podsjeća on, mogu na brojne načine biti zloupotrijebljeni.

 

Upitna sigurnost

 

I dok korisnici društvenih mreža, među njima i ponosni roditelji, smatraju da su sigurni ako su uključili sigurnosne postavke na Facebooku i sličnim stranicama, stručnjak za metodologiju prisluškivanja kaže da su takva osiguranja samo teoretski pouzdana.

 

"Kada bismo među Facebook prijateljima imali samo 20-ak pravih prijatelja i da su postavke podešene da samo oni mogu vidjeti objave, onda bi rizik bio manji. Međutim, većina ima više stotina 'prijatelja', i uglavnom se ne zna tko su većina tih ljudi."

 

Lubura napominje da je nemoguće blisko poznavati više stotina ljudi, a čak i da su svi 'prijatelji' na Facebooku poznanici, ne možemo znati kakvi su i šta bi uradili sa našim podacima.

 

Sudski vještak naglašava da dosta ljudi prihvata zahtjeve za prijateljstvo osoba koje ne poznaju, a poseban problem su lažni profili. "Opasnost se često krije iza simpatičnih imena kao što su 'Volim Sarajevo', 'Volim Dubrovnik' i sličnih. Ljudi prihvaćaju takve zahtjeve, jer su ih prihvatili i vaši prijatelji."

 

On ističe da korisnici moraju biti svjesni da ono što je objavljeno na Facebooku isto kao da je objavljeno u novinama. "Ako objavljujete samo ono što biste inače objavili u novinama, onda nećete imati puno problema u životu."

 

Sutkinja za mladež na Županijskom sudu u Zagrebu Lana Peto Kujundžić pojašnjava da su prema porodičnom zakonu roditelji dužni štiti privatnost djece i biti odgovorni za njihovu sigurnost. Osim toga, prema Zakonu o medijima, mora se garantirati i privatnost maloljetnika.

 

Ipak, u Hrvatskoj, ali i, prema njenim saznanjima, u zemljama regije, nije zakonski definirano da se ta zaštita privatnosti odnosi i na fotografije djece koja se, primjera radi, igraju u pijesku i slično. "Može se govoriti o privatnosti djeteta u slučaju objave fotografija nagog djeteta ili djeteta u nekim kompromitirajućim pozama ili situacijama."

 

Budućnost sudstva

 

Sutkinja za mladež smatra da će se u budućnosti razmišljati o tome da svi postupci roditelja koji ugrožavaju vlastitu djecu mogu biti okosnica za tužbu te iste djece.

 

"Nama će trebati još 10-15 godina da bi na taj način promatrali problem, da bi djeca imala određena prava da bi mogli tužiti svoje roditelje za objavljivanje njihovih fotografija dok su bili maleni."

 

Peto Kujundžić smatra da policija u Francuskoj više koristi mogućnost tužbe kao sredstvo kojim bi roditelje natjerali da povedu više pažnje o tome šta objavljuju na internetu, nego kao izglednu budućnost.

 

"Još nisam vidjela da razmišljanja u sudskoj praksi idu toliko daleko da je svaka objavljena fotografija zadiranje u nečiju privatnost."

 

"Kada budemo imali prvi takav kazus u Europi, kojeg zasad nema, kad bude donesena odluka da je roditelj time povrijedio prava svog djeteta i da za to može odgovarati, to će bit presedan koji će utjecati na daljnji razvoj događanja u sudskoj praksi."

 

Psiholog Jasna Dragišić navodi da jedan od problema prilikom objavljivanja fotografija na društvenim mrežama jeste razlog koji pokreće roditelje da to čine.

 

Motivi mogu biti različiti, kaže ona, te fotografije mogu biti objavljene zbog toga što su roditelji ponosni na svoju djecu i njihova dostignuća, zato što žele da podijele važan trenutak sa dragim ljudima, ali s druge strane i zato što žele da idealiziraju svoje roditeljstvo, zato što imaju osjećaj krivice jer ne provode dovoljno vremena sa svojom djecom, zato što je njihovo dijete centralna figura njihovog života do te mjere da ih ta životna uloga najviše određuje.

 

"Neprimjereni razlozi zbog kojih bi neko objavljivao slike svoje djece predstavljaju ogroman problem kako roditeljstva tako i budućeg razvoja jednog djeteta koje je na taj način izloženo."

 

Posljedice objavljivanja

 

Objavljivanje slika iz pogrešnih razloga predstavljaju samo jedan aspekt neadekvatnog roditeljstva, koje kao takvo može da uzrokuje određene negativne posljedice na mentalno zdravlje djeteta, kaže Dragišić, te dodaje da postoje vrlo konkretne posljedice koje mogu da se osjete u nekom kasnijem periodu odrastanja.

 

Postoji i mogućnost da vršnjaci djecu izvrnu ruglu zbog fotografija i videosnimaka koje su na društvenim mrežama objavili roditelji, ali i drugi bliski članovi porodice i prijatelji.

 

"Važno je pružiti djeci zdravo roditeljstvo koje će im ojačati kapacitete da prevazilaze izazove na koje će nailaziti u životu, pa i to da nekada budu zadirkivana od strane vršnjaka", dodala je stručnjakinja iz Banje Luke.

 

Dragišić pojašnjava da su djeca svih uzrasta ugrožena ako su razlozi objava pogrešni. Treba imati na umu, napominje, da je kod tinejdžera pravo na intimu najosjetljivije, zato što se oni nalaze u jednom posebnom trenutku odrastanja.

 

"U tom periodu od djece tražimo da se ponašaju razborito, da donose neke odluke samostalno, da se u određenim situacijama staraju o svoj sigurnosti i tako dalje, a istovremeno im otuđujemo pravo na privatnost ili bar odluku o toj privatnosti."

 

To je u potpunosti ambivalentan odnos roditelja koji traže od djeteta da odraste, a istovremenu mu to ne dozvoljavaju, ocjenjuje Dragišić.

 

"To je kao da djetetu kažete: 'Da, tražim od tebe da se ponašaš odraslo, ali samo onda kada to meni odgovara'."

 

Dragišić napominje da je slučaju tinejdžera treba shvatiti da djeca te uzrasti imaju pravo na privatnost, anonimnost i pravo na odluku da li će ili ne njihovi roditelji objaviti neki sadržaj na kojem su oni.

 

Osjećaj nelagode

 

Ona podsjeća da se svako od nas bar jednom našao u situaciji u kojoj smo slušali kako majka ili otac prepričavaju nekom događaj iz našeg djetinjstva za koji mi ne želimo da drugi znaju ili da pokazuju neke fotografije kojima se mi lično ne ponosimo.

 

Za ranije generacije je to bio više trenutni osjećaj nelagode nego prevelik problem, jer su ti sadržaji ostajali vlasništvo naših roditelja i bivali prezentirani odabranim bliskim ljudima.

Danas je mnogo veći problem što objavljene fotografije postaju dostupne bukvalno svima i što svi mogu da na neki način otuđe dio naše intime.

 

"Dijete se onda osim posramljeno, može osjećati i izdato od onih koji su mu najvažniji, a to je mnogo kompleksniji i teži osjećaj. Međutim, vrlo teško da će se pojaviti neke tako duboke i nesagledive posljedice kod djece kojima su roditelji pružili zdravo roditeljstvo", kaže Dragišić.

 

A Đuro Lubura ponovno podsjeća da sve objavljeno na internetu zauvijek ostaje na internetu.

 

Izvor: Al Jazeera