Djeca danas nemaju snage ni za najmanji napor, a kad vide kozlić i razboj IZBEZUME SE ^Istaknuto

Nastavnici i profesori fizičkog vaspitanja u Srbiji obavili su istraživanje, a rezultate koje su dobili su alarmatni, jer po njima čak 70 odsto naše djece nedovoljno je fizički aktivno, dok se samo 18 odsto njih bavi sportom.

Ostali učenici fizičkom aktivnošću se bave jedino na časovima fizičkog vaspitanja i izabranog sporta. Samo 30 odsto djece u slobodno vrijeme igra fudbal, košarku, odbojku, lastiš u parku ili dvorištu, ali zato 70 odsto njih kad god ima slobodnog vremena najčešće ga provodi uz kompjuter, telefon ili televizor.

Goran Petrović, nastavnik fizičkog u Osnovnoj školi "Mladost" na Novom Beogradu, kaže da je paradoks kada se kaže da je Srbija zemlja košarke, sporta... jer su današnja djeca potpuno zanemarila fizičku aktivnost.

Ne znaju pravila igre "između dvije vatre"!

- Kada sam išao u školu na svakom malom odmoru sa drugarima sam igrao fudbal. Bilo nam je dovoljno samo pet minuta. I to smo jedva čekali. Sada takvu sliku ne možemo da vidimo ni u jednoj školi. Djeca u petom razredu ne znaju koja su pravila igre "između dvije vatre". To je veliki problem. Živimo sa "plazma generacijom", kojoj su kosti do te mjere lomljive, da je to strašno. I sve je to posljedica načina života i ishrane - ističe Petrović.

Objašnjava da današnja djeca lako odustaju i da se često žale na umor, što ranijim generacijama takva izvlačenja nisu padala na pamet.

- Ako im je nešto teško, neka vježba koja traži izdržljivost, oni odmah odustaju. Žale se i izvlače na zamor ili neki zdravstveni problem - tvrdi Petrović.

Kaže da je najveći problem u sistemu obrazovanja, da djeca do četvrtog razreda razvijaju motoričke sposobnosti i ako se to propusti, nikada više ne može da se nadoknaditi.

A upravo je i problem fizička aktivnost male djece, smatraju nastavnici fizičkog sa kojima je "Blic" razgovarao. Kažu da učitelji i učiteljice nekada časove fizičkog, koji su po rasporedu, zamijene nekim drugim predmetom, ili ako se održava čas fizičkog, djeca se više igraju nego što vježbaju.

U moje vrijeme niko nije zabušavao na času fizičkog

Nebojša Stojanović, profesor fizičkog u medicinskoj školi "Dr Milenko Hadžić" u Nišu prisjeća se da su u njegovo vrijeme svi učenici iz škole na velikom odmoru radili tjelesne vježbe, i da niko nije zabušavao.

- Za moje učenike primjenjujem jedan test, koji je napravljen osamdesetih godina i koji mi pokazuje kakve su im motoričke i fizičke sposobnosti. Djeca se ocjenjuju od jedan do četiri i vjerujte mi, od 250 učenika samo troje ili četvoro njih dobije prosječnu ocjenu tri - ističe Stojković.

Kaže da je evidentno da se djeca malo bave fizičkim aktivnostima i prisjeća se da su se djeca u zlatno doba u školi bavili raznim sportovima.

Recimo osamdsetih, organizovani su odlasci u streljanu, pa su djeca mogla da gađaju ili pucaju iz vazdušnih pušaka. Danas toga više nema.

- Djeca imućnijih roditelja idu na sport, dok oni čiji roditelji nemaju novca uskraćena su za bavljenje fizičkom aktivnošću van škole. I to je nešto što se danas primjećuje - tvrdi Stojković.

Mišljenje Jasne Đukić, nastavnice fizičkog vaspitanja u Osnovnoj školi "Đura Jakšić" iz Kaća i predsjednice Društva pedagoga fizičkog vaspitanja Vojvodine kaže da je gimnastika djeci zadaje najviše problema.

Gimnastika najveći problem

- Današnjoj djeci veliki je izazov da se penju uz konpac ili razboj, jer nemaju snagu u ramenom pojasu. Kao manji se nisu penjali na drveće, na primjer da bi brali trešnje kao što su to ranije činile generacije djece. To zahtjeva aktivnost svih mišića tijela. Oni sada jedino što podižu jeste mobilni telefon, žive u virtuelnom svijetu, igraju razne igrice sa kojima zadovoljavaju tu potrebu za igranjem, ali nemaju fizičku aktivnost - ističe Đukić.

Ona kaže da su djeca ranije mnogo više vremena provodila napolju, a manje vremena u školi. Danas im je povećan broj predmeta, pa tako djeca sa 12 godina u školi sjede i po pet ili šest časova. Imaju manje vremena za igru. Sa druge strane roditelji sada rade do pet sati popodne, pa ona manja djeca, nakon nastave, provode vrijeme u boravku, gdje takođe ne mogu da se igraju već sjede.

Ova nastavnica fizičkog kaže da kada joj na času djeca stanu u vrstu odmah može da uočim ko ima slabu motoriku, a ko ne.

Ljekari ih oslobađaju nastave fizičkog

- Neka djeca se prvi put u životu u šestom ili sedmom razredu susreću sa gimnastikom, odnosno preskakanjem kozlića. Izbezumljeni su, jer ne znaju kako da ga preskoče. Susrećem se i sa situacijom da djevojčice u sedmom i osmom razredu izbjegavaju fizičko i na tim časovima sjede. Mnoge od njih traže da budu i oslobođene, a ljekari im izlaze u susret - pojašnjava ona.

Smatra da današnji roditelji mnogo štite svoju djecu, pa se dešava da im kupuju patike na čičak i u vrtiću, ali i u petom razredu.

- Preskakanje vijače ili lastiša treba da budu sastavni dio djetetovog života, ali, oni ništa od toga ne rade, jer imaju prekomjernu tjelesnu težinu. I to je napor za njih. Lastiš su djevojčice stalno preskakale, danas toga nema. A i roditelji im brane da se isprljaju, tako da moraju da ostanu mirni - tvrdi Đukić.

Blic