Genc Trnavci: Države koje krše ljudska prava nisu civilizirane ^Istaknuto

Piše: Fahrudin Vojić

Poštivanje temeljnih standarda ljudskih prava u Bosni i Hercegovini u većini slučajeva ostaje mrtvo slovo na papiru, ukazuje doktor pravnih nauka Genc Trnavci. Kaže i kako je tome razlog neinformiranost najšire javnosti, s jedne strane, i politička ovisnost institucija koje su nadležne za zaštitu temeljnih ljudskih prava, jer su ispolitizirane, s druge strane.

Taj je 45-godišnji pravni stručnjak rođen u Kosovskoj Mitrovici, ali odrastao, školovao se i završio fakultet u Beogradu. Kad je 1999. godine doktorirao na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu, postao je najmlađi doktor pravnih nauka u cijeloj zemlji. Objavljivanjem brojnih članaka, posebno udžbenika, te dvjema monografijama na elitnim univerzitetima u SAD-a i Europi, Trnavci je ostvario značajan pomak u oblasti pravne nauke.

O ljudskim pravima kaže da su to subjektivna prava koja su zagarantirana pravnim aktima najviše pravne snage. Ljudska prava imanentna su ljudskoj prirodi, dodaje, bez kojih se bilo koja druga prava ne mogu ostvariti, jer su ona pretpostavka svih ostalih subjektivnih prava.

"U tom smislu ona uživaju jednu posebnu pravnu zaštitu. Zagarantirana su međunarodnim dokumentima koji u međunarodnom pravu imaju prirodu prinudnog prava (ius cogens) i zajamčena su najvažnijim pravnim aktima u demokratskim zemljama i zemljama vladavine prava. Takva im je važnost da su zaštićena Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima, osnivačkim aktima, poveljama i statutima brojnih međunarodnih organizacija na globalnoj razini, kao što je Međunarodna organizacija rada (ILO), kao i onima na regionalnim razinama, kao što je Vijeće Europe", objašnjava Trnavci.

"Ove organizacije promoviraju i štite katalog temeljnih ljudskih prava, među kojima valja izdvojiti zabranu diskriminacije. U okviro ILO-a, to bi bila zabrana diskriminacije pri zapošljavanju. U okviru Vijeća Europe primjenjuje se Konvencija o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, u čijem okrilju funkcionira i Sud za ljudska prava u Strasbourgu, gdje obnašam funkciju ad hoc suca. Upravo, zbog svega navedenog, smatra se da države u kojima se sistematski krše temeljna ljudska prava ne spadaju u kategoriju civiliziranih zemalja i u tom smislu one čak mogu biti podvrgnute sistemu kolektivne sigurnosti, koji podrazumijeva moguću primjenu sankcija međunarodnog prava", dodaje.

Navodi i da, ako bi se, recimo, ljudska prava masovno kršila, kao što je to bio slučaj u nekim zemljama u bliskoj prošlosti, onda bi to moglo biti i predmet jedne posebne odluke Vijeća sigurnosti UN-a, što bi čak opravdalo i vojnu intervenciju.

Neovisno pravosuđe

Osnovni garant adekvatne primjene međunarodnih standarda ljudskih prava je neovisno pravosuđe, koje mora biti učinkovito i profesionalno. Ovo se posebno odnosi, kaže profesor Trnavci, na redovno pravosuđe, ali isto tako i na ustavne sudove.

"Kod nas je Ustavni sud BiH najviša sudska instanca kojom se jamči zaštita ljudskih prava, a još viša instanca jeste Sud u Strasbourgu, najviša sudska instanca u Europi, što, u ovom kontekstu, uključuje čak i dijelove azijskog kontinenta, jer su Turska i Rusija, sa svojim azijskim teritorijama članice Vijeća Europe. Spomenuta zabrana diskriminacije, kod nas u BiH, zajamčena je i Ustavom i posebnim zakonom", navodi.

Podsjeća i kako je "na snazi Zakon o zabrani diskriminacije, čije kršenje predstavlja krivično djelo". Povrh toga je, nastavlja, zabrana diskriminacije zajamčena svim međunarodnim dokumentima i temeljni je standard ljudskih prava.

"Valja spomenuti da zabrana diskriminacije podrazumijeva pravo na jednak pristup radnim mjestima, a to se kod nas u BiH masovno krši politizacijom zapošljavanja, posebno u državnim institucijama, što potvrđuju podaci koje iznose sve respektabilne domaće i međunarodne organizacije,“ kaže Trnavci.

Mrtvo slovo na papiru

"Postoji nekoliko institucija koje jamče zaštitu ljudskih prava. Prva je pravosuđe, koje se dijeli na redovno i ustavno pravosuđe. Zatim, državna uprava i tijela gonjenja, u medijima poznatija kao policijske agencije, koji moraju biti profesionalna i neovisna, jer su ove institucije na prvoj liniji primjene i odbrane međunarodnih standarda ljudskih prava. Upravo zbog toga posao državnog službenika mora biti trajan i profesionalan, a njihova pozicija, kod nas, prema važećim zakonskim rješenjima to upravo nije", nastavlja.

Napominje i kako su "važne inspekcijske službe koje na terenu štite zakonitost i ustavnost, te usklađenost sa standardima i procedurama i izriču odgovarajuće sankcije na licu mjesta".

"I ova funkcija mora biti trajna, što nije slučaj kod nas, jer je njihova pozicija reizborna u mandatu od tri godine i, kada im se približi kraj mandata, postoji mogućnost ucjenjivanja od strane političara koji su im nadređeni. Pravosuđe je formalno-pravno neovisno, ali ono to u suštini nije zbog toga što nije kvalitetno i većina nositelja pravnih funkcija nisu dobro obučeni u smislu pravničke struke", ukazuje Trnavci.

Po njemu, u cijeloj BiH "postoje pravni fakulteti koji ne nude svojim studentima studij koji će ih opremiti odgovarajućim temeljnim znanjima, kompetencijama i vještinama, neophodnim za kvalitetan samostalan i profesionalni rad na pozicijama koje će obnašati u budućnosti".

"Nakon što budu imenovani za nositelje pravosudnih funkcija, oni se dovoljno ne usavršavaju, iako formalno-pravno postoje centri za obuku državnih sudija i tužilaca. Dalje, imamo Visoko sudsko-tužiteljsko vijeće (VSTV) koje se pretvorilo u prostu transmisiju političke moći iz Parlamentarne skupštine BiH prema pravosuđu. Njihov rad je nestransparentan i nije u skladu sa pricipima zakonitosti i ustavnosti u smislu profesionalnosti. Pogledajte samo historijat rada te institucije. Koliko je samo sudija i tužilaca procesuirano i kažnjeno zbog nezakonitog rada. Uglavnom se do sada sve svodilo na to da nositelji pravosudnih funkcija budu blago kaženjeni ili poslani u penziju. To je doprinijelo kulturi nekažnjavanja i javašluku u radu pravosuđa. To su sve faktori koji doprinose tome da naše pravosuđe nije profesionalno i nije neovisno i, u konačnici, neefikasno", smatra profesor Trnavci.

Po pravdu u Strasbourg

Na pitanje kakva je njegova uloga kao ad hoc sudije u Strasbourgu, te kakva je funkcija ovog Suda, Trnavci odgovara da su "iz Bosne i Hercegovine imenovana ukupno trojica ad hoc sudija koji se nalaze na na listi sudija za ljudska prava pri sudu u Strasbourgu". On je prvi na listi.

"Uloga ad hoc sudije ogleda se u tome da on može zamijeniti stalnog sudiju, kada se za to stvori potreba. Tu funkciju trenutno obnaša Faris Vehabović, u mandatu koji traje devet godina. Ad hoc sudija biva pozvan da zamijeni stalnog sudiju onda kada se on nalazi u sukobu interesa, ili kad se treba izuzeti, ili kad je na bilo koji nači spriječen obnašati svoju funkciju. Onda Sud u Strasbourgu pozove ad hoc suca ga zamjeni", objašnjava Trnavci.

Što se tiče Suda u Strasbourgu, nastavlja, njegova uloga je zaštita temeljnih ljudskih prava. "Da bi neko mogao da podnese apelaciju prema Strasbourgu potrebno je, prije svega, da iscpri sve pravne lijekove koji su mu na raspolaganju u zemlji u kojoj živi. Ako iscrpi sve pravne lijekove, to mu opet nije dovoljna garancija da će Sud u Strasbourgu uzeti njegovu apelaciju na razmatranje. Uzet će je samo ako je to interesantno sa stanovništva zaštite ljudskih prava, a to se procjenjuje u postupku procjene dopustivosti ili nedopustivosti apelacije. Na sličan način funkcionira Vrhovni sud SAD, samo što ima mnogo dužu tradiciju", napominje.

Građani ne poznaju zakone

U cilju zaštite i borbe za ljudska prava, Trnavci je sa svojim kolegama osnovao udruženje koje nosi naziv "Pacta sunt servanda", što u prijevodu znači "Ugovor/dogovor se mora ispoštovati". Udruženje se oslanja na pravnu doktrinu društvenog ugovora koja je nastala krajem 17. vijeka, čiji zagovornici kažu da se radi o principu da se pojedinci ujedinjuju u političku zajednicu na osnovu uzajamne saglasnosti i pristajanja u vršenju prava i obaveza, kako bi se zaštitili sebe i druge od nasilja i drugih nepravdi.

"Bosna i Hercegovina ne spada u zemlje trećeg svijeta. Mi imamo uspostavljene institucije, koje se razvijaju, a mi želimo unaprijediti funkcioniranje državnih tijela u BiH. Svima nam je jasno da nema investicija niti privrednog razvoja ako nema sigurnosti na tržištu, a tu sigurnost, posebno pravnu sigurnost, osigurava efikasno pravosuđe. Prvo na što gledaju domaći i strani investitori jeste efikasno pravosuđe, pa ako toga nema i, ako oni ne mogu naplatiti presudu u slučaju sudskog procesa, oni neće ni investirati", govori Trnavci.

Iz izvještaja odgovarajućih tijela EU, uočljivo je da među zemljama bivše Jugoslavije najefikasnije pravosuđe ima Slovenija. "I kada pogledate kolika je efikasnost slovenačkog pravosuđa u odnosu na ostale članice EU-a, onda vidite da su najneefikasnija tri pravosuđa u EU ono iz Grčke, iz Hrvatske i Slovenije. I gdje smo onda mi u toj cijeloj priči? Smatram da se to dešava zbog nedostatka političke volje, kao i zbog i nedostatka svijesti kod naroda koji treba da bira političare. Problem je što građani nisu dovoljni obrazovani, niti su dovoljno pismeni, posebno su nedovoljno pravno i politički pismeni", zaključuje Genc Trnavci.

Izvor: Al Jazeera