Menu

Špijuni bez granica Istaknuto

bnd epaIstražni parlamentarni odbor Bundestaga već godinama pokušava da razmrsi obavještajno klupko u kojem su gazde američki obavještajci, a vodonoše njihove njemačke kolege, poslanici dobijaju na uvid potpuno crne dokumente, koje su nečitkim učinili upravo oni koje valja kontrolisati.

 


Piše:Dragoslav Dedović

Još krajem decembra 2016. njemačka javnost, omamljena božićnim konzumerizmom i prazničnim raspoloženjem nije ni primijetila da su njihovi zastupnici u Parlamentu progurali zakon koji zadire u slobodu svih ljudi koji nisu pod jurisdikcijom Njemačke i EU.

 

Riječ je o zakonu koji dozvoljava Njemačkoj saveznoj informativnoj službi (BND), dakle njemačkim obavještajcima, da bez sudskog naloga i kontrole prisluškuju u inostranstvu koga hoće i kad hoće.

 

Doduše, njemački obavještajci su to radili i ranije. Oni su - kako je prije godinu dana napisao Spiegel - od 1999. pod lupom imali najmanje pedesetak novinara iz inostranstva, među kojima su ljudi koji rade za BBC ili New York Times u kriznim područjima kao što je Afganistan.

 

Najviša njemačka zakonodavna vlast je naknadno legalizovala takvu ilegalnu praksu.

 

Treba reći da je BND samo juniorski partner međunarodnog špijunskog koncerna u vlasništvu Vašingtona koji je poznat pod nazivom Nacionalna bezbjednosna agencija (NSA). U njihovoj centrali radi 40 000 ljudi, a dnevnma količina sirovih podataka koji su uglavnom ilegalno pribavljeni u svijetu digitalne špijunaže iznosi 30.000 terabajta.

 

Zahvaljujući Edvardu Snoudenu znamo da su prisluškivali 122 šefa država i vlada, uključujući i Angelu Merkel kao i milione ljudi širom svijeta. Posle 11. septembra 2001. njima je sve dozvoljeno i imaju faktički neograničena sredstva.


„Objekt obrade"

 

Mada Istražni parlamentarni odbor Bundestaga već godinama pokušava da razmrsi obavještajno klupko u kojem su gazde američki obavještajci, a vodonoše njihove njemačke kolege, poslanici dobijaju na uvid potpuno crne dokumente, koje su nečitkim učinili upravo oni koje valja kontrolisati.

 

Tako da naknadna zakonska legitimacija izvanzakonskog ponašanja njemačkih obavještajaca s kraja 2016. ima preventivnu funkciju – budući opozicioni parlamentarci neće imati pravnu osnovu da kritički razmotre ovu praksu i sazovu Istražni odbor.

 

Ipak, stvar nije prošla tako glatko.

 

U demokratskom okruženju neke stvari se odvijaju sporije. Ali se odvijaju. Strukovna udruženja koja okupljaju njemačke novinare najavila su još tada da će reagovati sudskim putem. Naposlijetku, oko tužbe Ustavnom sudu okupili su se decembra 2017. dva velika udruženja novinara, međunarodne nevladine organizacije poput Reportera bez granica i Istraživačke mreže, ali i svjetski poznati investigativni novinari.

 

U čemu je suštinski problem? Prije svega, BND po novom zakonu ne mora da čeka na neki poseban povod. Svaki strani državljanin izvan Evropske unije može biti "objekt obrade". Za takav postupak, za razliku od istog postupka u Njemačkoj ili u institucijama Evropske unije nije potreban sudski nalog. Dovoljno je da obavještajna struktura kaže da želi da sakuplja informacije "od bezbjednosnog ili spoljnopolitičkog interesa". A to može biti sve. Zatim u nekoj elektronskoj komunikaciji bude uočen takozvani "selektor", pojam, adresa ili telefonski broj koji je registrovana kao zanimljiv, i prismotra može da počne.

 

Zamislimo jednu običnu situaciju iz svakodnevnice istraživačkog novinara. On je, na primjer, iz Srbije i radi na vrućoj priči u Beogradu. Trag ga vodi do Frankfurta. Prirodno je da zamoli za pomoć njemačke kolege. Stvar je toliko vruća da BND želi da sazna više. Problem koji špijuni imaju u Njemačkoj – bez sudskog naloga ne mogu organizovati prisluškivanje ni običnog građanina, a kamoli novinara – može biti elegantno zaobiđen ako u Beogradu prate komunikaciju srpskog novinara. U njegovim mejlovima pročitaće sve što ih interesuje: Ko su izvori i na Majni i na Dunavu, koliko je u toj priči ugrožen njemački državni, ili nečiji privatni politički interes.


Bitno je zaobići vlastite zakone

 

Nameće se sumoran zaključak: Njemački obavještajci moraju samo da prekorače svoju državnu granicu i za njih više ne važe zakoni koji štite građansku privatnost ili pravo na profesionalno čuvanje tajne u novinarskoj, advokatskoj ili ljekarskoj branši.

 

Još veći problem nastaje usljed automatizma razmjene informacija sa tajnim službama drugih zemalja. Amerikancima BND uglavnom daje sve, nefiltrirano. Za manje službe to ne važi. Povjerljive ili teško dostupne informacije su tražena valuta na obavještajnom tržištu. BND može po sistemu "ja tebi – ti meni" balkanskim kolegama transparentnim učiniti, na primjer, neugodne "zviždače" ili ljude kojima je obećana anonimnost u zamjenu za insajderske podatke o teškoj muljaži u rasponu od državnog, preko kriminalno-paravojnog do lokalnog kabadahijskog miljea.

 

Na Balkanu više ne moraju ućutkivati novinare onako kako su to donedavno činili – kundakom i metkom. Dovoljno je da se anonimni izvor pojavi pod punim imenom i prezimenom na stranicama tabloida u kojima uredničko-obavještajna klika ima prevlast. Taj nikada više neće razgovarati sa investigativnim novinarima.

 

Dezavuišeš izvore, zastrašiš ih, ili im u krajnjem slučaju napakuješ neko zlo.

 

Svijet se odavno povezao. Mafija, državne, paradržavne, strukture, koncerni, obavještajne agencije, geopolitika i lokalna mitomanija, fabrike lažnih vijesti i armije botova rade na tome da se istina onemogući.

 

Devet od deset memorisanih imena u beskrajnim digitalnim hodnicima nema nikakve veze sa terorizmom. Uprkos svoj toj masovnoj špijunaži ni NSA ni BND nisu spriječili terorističke napade u zapadnim metropolama. Znači, smanjuje se prostor slobode i osnovnih prava individuuma, a njegova bezbjednost se time bitno ne povećava.

 

Stoga ovakva tužba nije borba njemačkih romantičara iz Društva za slobodarska prava i drugih nevladinih i novinarskih udruženja za nešto što već imaju u mnogo većoj mjeri nego njihove balkanske kolege – za pravo na slobodno i nezavisno izvještavanje. To je važan dio globalne borbe za ugroženo građansko pravo da se čovjek bez straha obrati novinarima, zaštitniku građana, advokatima kada je svjedok teškim svinjarijama jako moćnih ljudi. Zastrašivanje i ućutkivanje takvih ljudi ali i obavještajna "obrada" njihovih aktivnosti, bili bi ravni državnom teroru. Čak i kada se države i svi bjelosvjetski špijuni pri tome pozivaju na borbu protiv terorizma.

 

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

 

Izvor: Al Jazeera

Copyright (c) 2006-2018 portal InfoBrcko.com Sva prava zadržana. Sadržaji objavljeni na portalu InfoBrcko.com se mogu prenositi uz obavezno navođenje izvora i linka na orginalni tekst. info@infobrcko.com