Adnan Pečković: Zaboravljenih 24.000! ^Istaknuto

Piše: Adnan Pečković

"Čiko, imaš marku da jedem?"

"Pjevaj pa ću ti dat'!"

Mala romkinja je pjevala nekoliko minuta, nakon čega joj su joj dali neki novac i sa smjehom nastavili dalje. Nažalost ovakva pojava nije rijetka i nije nešto što sam čuo samo jedanput.

Djecu koju svakodnevno gledamo na ulici kako traže novac od nas na hladnoći ili na nesnosnim vrućinama ignosrišu, kako ljudi, tako i zakon. Zastršujuća je nesenzibilaranost javnosti i nebriga institucija za djecu koja se smrzavaju i gladuju na ulici. Čak su neka od ove djece toliko česta da ih i svakodnevno prepoznajemo, a neka druga su samo na "turneji" dok ih ne odvedu u neki drugi grad.

Trenutno je nemoguće znati tačan broj djece koja prose (nadležni spominju cifru od 24.000 djece u BiH), niti na lokalnom, niti na državnom nivou, a reakcija nadležnih se ogleda u formiranju dnevnih prihvatnih centara za djecu zatečenu u skitnji i prosjačenju u kojima ona budu nahranjena i nakon boravka u dnevnom centru vraćena odakle su došla, na ulicu. Takve centre, za sada, imamo samo u Banja Luci, Tuzli i Sarajevu. Osim toga Bosna i Hercegovina je potpisnica svih konvencija koje imaju za svrhu zaštitu djece uključujući i UN Konvenciju o pravima djeteta, ali i raznih protokola kao što je Protokol o prodaji djece, dječijoj prostituciji i dječijoj pornografiji, a kojih se, očigledno, ne pridržava.

Ovakav život djece koja su još u razvoju ostavljaju ozbiljne posljedice fizičke i psihičke prirode na njih. U nedostatku ljubavi, igre sa vršnjacima, adekvatnog prostora za život, školovanja, ova djeca nemaju nikakve šanske za normalan život, a statistike kažu da večina djece koja u djetinjstvu žive ovakvim životom kada odrastu okrenu se drugim vrstama kriminala kao što su krađe, prodaja droge ili nekom drugom vidu kriminala ili se uništavaju konzumirajući razne opijate i alkohol. Osim toga obrasce ponašanja koje su stekli u porodici prenose i na svoju porodicu, ako je nekada steknu. Istraživanja UNICEF-a i Save the Children pokazala su da većina djece koju gledamo na ulici kako prose ne idu u školu. Pitam se kako je to moguće ako je osnovno obrazovanje obavezno?

Sve ovo jasno ukazuje za nebrigu nadležnih o djeci, ali nisu jedini. Mi, građani, snosimo svoj dio odgovornosti za brigu o djeci koja su na ulici. Koliko puta ste prijavili policiji ili nekome kada dijete traži od vas novac ili nešto drugo na ulici? Ako ste mu ili joj dali novac, mislite li da je ono kupilo sebi hranu ili je odnjelo taj novac nekome ko ga je poslao na ulicu? U velikoj većini slučajeva taj novac završi u rukama nekog ko je "uposlio" tu djecu da rade za njega. Ipak, mislim, da ovo mnogi od nas znaju, ali se pokušava izraziti humanost kroz davanje novca djeci na ulici, a ona se može izraziti i na druge načine.

Djeca koja prose su grupacija koja je gurnuta na marginu, a građanstvo u globalu, ovo uopšte ne vidi kao problem, jer je naviklo da gleda romsku djecu kako prose. Zar se ne sjećamo svi još iz djetinjstva romskih vršnjaka koji su prosili, a kojih smo se u neku ruku i bojali. Na primjer, u Brčkom su uvijek bili na jednom mostu kod pijace. Tu ako bi se išlo znalo se da će se sresti sa nekima iz ove populacije. Tako gurnuti na marginu jako teško će se izboriti za normalan život. Većina djece koja prosi su Romi, a veliki je broj roditelja koji svojoj djeci prijete govoreći im "daću te ciganki", tako da djeca od rane dobi stvaraju negativnu sliku o ovoj populaciji koja je naravno zasnovana na diznijevskim lažima i bajkama, ali definitivno ovu populaciju gura na još veću marginu.

Suludo je očekivati da će se prosjačenje i druge vrste eksploatacije djece u potpunosti iskorjeniti, ali je sigurno sa mora postojati zakonski mehanizam koji će štititi ovu djecu i kazniti one koji ih eksploatišu i u velikoj mjeri ozbiljnijim kaznama nego što su to ove sad. Osim toga građani koliko god bili humani moraju postati svjesni da ne pomažu djeci tako što im daju marku, nego da samo podržavaju one koji su ih poslali na ulicu. Postoje i drugi načini da se izrazi humanost. Donirajte novac u javne kuhinje, pomozite onima za koje znate da su u potrebi.

https://peckovicadnan.wordpress.com/