Ustavni sud BIH jasno definisao: 1. mart je neradni dan u Brčko distriktu BiH ^Istaknuto

Pored toga što se iz tog jednog kruga naroda konstantno osporava postojanje države BiH kao i da 1. mart nije državni praznik i da je radni dan Ustavni sud BiH je to jasno drugačije definisao kroz zakon.

Naime, Zakon o proglašenju 1. marta Danom nezavisnosti Republike BiH objavljen je u Službenom listu RBiH 30. marta, 1995. godine gdje u članu 3. jasno stoji da na Dan nezavisnosti BiH državni organi, preduzeća i druga pravna lica ne rade.

Također, u Službenom listu objavljeno je da se odbija  kao neosnovan zahtjev 30 zastupnika Narodne skupštine Republike Srpske za ocjenu ustavnosti Zakona o proglašenju 1. marta Danom nezavisnosti RBiH. U daljem tekstu stoji da se time utvrđuje da je Zakon o proglašenju 1. marta Danom nezavisnosti RBiH u skladu sa dijelom Preambule Ustava BiH koji glasi: "Bošnjaci, Hrvati, Srbi kao konstitutivni narodi i građani BiH čl.1/2 i II/4 Ustava BiH članom 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i članom 1.1. i članom 2. stav 1. tač. a), b), c), d) i e) Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije.

Navedeno je da je odluku potrebno objaviti u Službenom glasniku BiH, Službenim novinama FBiH, RS-a kao i u Službenom glasniku Brčko distrikta BiH.

U Aneksu II (Prelazne odredbe) - Kontinuitet pravnih propisa stoji da svi zakoni, propisi i sudski poslovnici, koji su na snazi na teritoriji BiH u trenutku kada Ustav stupi na snagu, ostati će na snazi u onoj mjeri u kojoj nisu u suprotnosti sa Ustavom, dok drugačije ne odredi nadležni organ vlasti BiH.

U Zakonu dalje stoji da Ustavni sud ističe da je osporeni Zakon koji je stupio na snagu 30. marta, 1995. godine nastavio svoje pravno postojanje u današnjoj BiH, shodno načelu kontinuiteta pravnih propisa iz Aneksa II Ustava BiH, prema kojem svi zakoni, propisi i sudski poslovnici koji su na snazi na teritoriji BiH u trenutku kada Ustav stupi na snagu ostat će na snazi u onoj mjeri u kojoj nisu u suprotnosti sa Ustavom dok drugačije ne odredi nadležni organ vlasti BiH.

Prema ustavnoj odredbi člana 1/1 Ustava BiH Republika BiH, čije je ime sada BiH, nastavlja svoje pravno postojanje po međunarodnom pravu kao država, sa svojim unutrašnjom strukturom izmijenjenom kako je to predviđeno ovim ustavom i sa svojim međunarodno priznatim granicama.

Bez obzira na različite historijske poglede i perspektive u vezi sa nezavisnošću i međunarodnim priznanjem BiH, Ustavni sud smatra da je nastanak današnje BiH vezan, između ostalog, za njeno međunarodno priznanje, a stim u vezi i referendumom o nezavisnosti koji je održan 1. marta, 1992. godine.

U konkretnom slučaju imamo činjenicu da ovaj ustav propisuje kontinuitet RBiH i jasno je obrazloženo da je međunarodno priznanje RBiH uslijedilo nakon referenduma održanog 29. februara i 1. marta, 1992. godine. Sa druge strane činjenica je da su svi konstitutivni narodi, uključujući i Srbe, odredili da je ovaj Ustav kako slijedi, uključujući i odredbe o kontinuitetu RBiH, te zbog tih razloga Ustavni sud smatra da konstitutivnost srpskog naroda nije dovedeno u pitanje.

Također, Ustavni sud ne može zaključiti da osporeni zakon kojim je 1. mart određen kao praznik kojim se obilježava Dan nezavisnosti BiH diskriminira Srbe u odnosu na druga dva konstitutivna naroda i smatra da osporeni zakon ne stavlja u različiti položaj bilo koji od konstitutivnih naroda, pa tako ni srpski u odnosu na druga dva konstitutivna naroda. Zbog toga Ustavni sud ne zaključuje da osporeni zakon, koji se vezuje za 1. mart kao Dan nezavisnosti, stavlja Srbe u podređen i diskriminatortski položaj u odnosu na Hrvate i Bošnjake.

Sjećanje na referendum 1992. godine

29. februara i 1. marta 1992. godine, u Bosni i Hercegovini, održan je referendum o nezavisnosti Bosne i Hercegovine od SFRJ. Većina Bosanaca i Hercegovaca izjasnila se tada pozitivno - glasali su za demokratsku i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana.

Prema statističkim podacima, na referendum je izašlo oko 64,31% građana s pravom glasa, a za nezavisnost BiH glasalo je njih oko 99,44%. Mnogi bosanskohercegovački Srbi su, prema instrukcijama njihovog političkog vrha, bojkotovali referendum, misleći da će tako onemogućiti ispravnost i legalnost istog.

BiH je dakle, proglasila svoju nezavisnost 1. marta 1992. godine kada i počinje agresija na građane BiH.

Priznavanje BiH od strane Evrope i SAD i rast oružanih sukoba

Zemlje članice Evropske zajednice su 6. aprila 1992. godine, a dan kasnije i Sjedinjene Američke Države priznale Bosnu i Hercegovinu kao nezavisnu i suverenu državu. Republika Bosna i Hercegovina je 22. maja 1992. godine postala članica Organizacije ujedinjenih naroda. Nažalost, u isto vrijeme oružani sukobi u pojedinim dijelovima Bosne i Hercegovine prerasli su u pravu agresiju i ratni požar, koji je prouzrokovao ogromne ljudske žrtve i patnje, kao i materijalna razaranja.

BiH je otporom očuvala svoje granice

Uspješnim otporom građana Republike Bosne i Hercegovine agresiji i zalaganjem Vlade Republike Bosne i Hercegovine za multietničku i demokratsku državu ravnopravnih naroda, BiH je očuvala svoj državnopravni i historijski kontinuitet. U američkom gradu Daytonu 21. novembra 1995. potpisan je mirovni sporazum, čime je neslužbeno završena agresija na BiH. Konačni sporazum potpisan je u Parizu 14. decembra 1995. godine, a Dejtonski sporazum potvrdio je Bosnu i Hercegovinu kao samostalnu i suverenu državu u evropskoj porodici država.

Ko će reagovati u Distriktu 1. marta?

Na osnovu navedenog ostaje da se vidi kako će sutra zaposlenici u institucijama Distrikta postupiti kao i Vlada Distrikta, pravosuđe, Policija Distrikta... Da li će imati slobodan dan ili će se voditi u službenim dokumentima da je i 1. mart za Dan nezavisnosti BiH radni dan!? Na sve navedeno čeka se reakcija institucija.