Slavoljub Bašić za “infobrcko”: Osnovni problem škola je politilizacija ^Istaknuto

Ove godine zabilježili ste rapidan broj opadanja učenika u odnosu na prethodnu godinu. Koji su razlozi takvih rezultata?

BAŠIĆ: Samo radi ilustracije. U posljednjih 5 godina broj učenika se smanjuje negdje sa 1150 na oko 700. Evo, ove godine 718 i to je takoreći jedna srednja škola, oko 500 učenika, što treba da nas zabrine u svakom slučaju obzirom na našu infrastrukturu sa kojom raspolažemo u Distriktu i broj zaposlenih. Primorani smo smanjivati broj učenika po odjeljenju kako bismo zadržali određen broj odjeljenja na osnovu kojeg angažujemo postojeći nastavni kadar. Ove godine škole su izrazile želju da upišu 43 odjeljenja sa 924 učenika. Obzirom da je ova cifra nerealna kao što sam kazao, osnovnu školu završava 718 učenika. Smanjujemo broj učenika po odjeljenju sa 22 na 20. Morali smo na neki način da racionalizujemo ovaj broj i svedemo na neku razumljivu cifru tako da bi sve škole imale angažovano nastavno osoblje. Ovo nije popularna mjera, jer znamo da ne odražava potrebe tržišta rada na osnovu čega da se temelji upisna politika srednjih stručnih škola, srednjih tehničkih škola tako da smo tokom svih ovih godina u prilici da se surećemo sa istim problemom na kojeg trenutno ne možemo naći odgovor obzirom da privreda Distrikta nije u takvom stanju da da pokretačku snagu i angažuje sve naše učenike i na neki način ojača privredu Distrikta.

Pored navedenog problema uveli ste i nove smjerove?

BAŠIĆ: Uveli smo dva nova smjera u Ekonomskoj školi, ekonomski tehničar, trgovinski tehničar, uveli smo bankarski tehničari i komercijalne tehničare što do sada nije bilo u našim školama. Opredjeljujemo se na proizvodna zanimanja u Poljoprivrednoj školi i uvodimo zanimanje pekar. I ranije smo imali ta zanimanja, međutim nije bilo velikog interesovanja i sve je usmjereno na profesionlanu orijentaciju. U tom cilju i smislu mi smo zakupili termine gdje ćemo u četiri navrata po sat vremena dati mogućnost svim srednjim školama da na neki nači promovišu svoj rad i kažu koje kadrove školujemo i istaknu svoje pozitivne, ali i negativne strane načine obrazovanja i vrste tako da tu moramo biti samokritični. Takođe, potrebno je i roditeljima ukazati na to da već sada prirpemaju učenike za određene vrste visokoškolskih organizacija time što će ih usmjeravati na one zanate, kao što su trogodišnja zanimanja koja će se moći uključiti brzo u rad ili škole četvergodišnjeg stepena gdje će moći nastaviti dalje školovanje ili uključivanje u proizvodnju.

Distrikt, ali i BiH ima problem u obrazovanju. Koje je po vama jedno od rješenja kako bi se obrazovanje podiglo na veći rang i bilo slično sa obrazovnim sistemom u razvijenim zemljama?

BAŠIĆ: Na neki način kroz sve ove godine i sva iskustva koja sam prikupio i gledajući širu okolinu, odnosno studijska putovanja imali smo priliku nešto da vidimo. Zadnje me je impresioniralo, a radi se o studijskom putovanju u Austriju gdje smo se upoznali sa njihovim sistemom obrazovanja. Imali smo priliku da razgovaramo sa predsjednikom Privredne komore Beča koji nam je istako da 79% učenika upisuje zanatske škole. Od 5 radnih dana učenik ide na praksu 4 dana, a jedan u školi. Kada bi mi htjeli da primjenimo takav model on bi sigurno donio rezultate. Cijeneći iskustva svih ovih privrednika koji su sada u Brčkom koji na ovakav način pokušavaju da ostvare svoje privredne ambicije, cijeneći i njihova razmišljanja, oni su u potpunosti složni sa takvim modelom obrazovanja s tim što mi nismo u situaciji sada da na neki način i razmišljamo o tome, jer bi to dovelo do jako potresnih situacija, odnosno do racionalizacije u kompletnom sistemu obrazovanja, kao što su npr. promjene, cilj, zadatak, obim, sadržaj, vrsta i sl. Vjerovatno za posljedicu imali bi veliko otpuštanje, odnosno promjenu zanimanja nastavnika opšte obrazovnih predmeta u korist dovođenja nastavnika koji se bave strukom, a to su obično inženjeri, doktori i svi oni koji na neki način osposobljavaju učenike za struku, odnosno za brže uključivanje u privredu, odnosno rad. To je glavni način, smjer, pravac gdje bismo mi mogli evolutivno, ne tako brzo, ali u dogledno vrijeme, da krenemo ka ozdravljenju privrede i u jednom dugoročnijem periodu da počnemo razmišljati da od ovog društva radom možemo nešto napraviti. Ovako ako pogledamo vidimo da u Brčkom živi samo javni sektor i to je velika žalost, naravno to nije rješenje i jednog dana kada ne budemo imali ovo sada što imamo vjerovatno će doći zakon kao što je u susjednoj državi Srbiji gdje se evo sada vrši otpuštanje oko 12 hiljada radnika iz javnog sektora.

Što znači da naša država i lokalna zajednica ne ulaže dovoljno u društvo, odnosno znanje!?

BAŠIĆ: Još uvijek smo zadržali nastavno osoblje i ne trebamo potcjenjivati, ali definitivno kao što kažete država malo ulaže u društvo, lokalna zajednica malo ulaže u njihovu edukaciju. U suštini ako mi želimo nešto promijeniti prvo moramo promijeniti sebe. Mi jako malo ili skoro ništa ne ulažemo i gledajući i to malo što ulažemo je ništa u odnosu na ono šta se radi na zapadu. Na zapadu država svake dvije godine šalje o svom trošku nastavnike na edukacije, stručne edukacije itd. A, u Finskoj koja nam je otprilke imeperativ, zemlja za koju bi svi poželjeli da imamo takve nastvanike i učenike je nama nedostižno. Mada Finska daleko više ulaže, negdje oko 5 hiljada eura po učeniku, međutim moramo znati da oni imaju sistem obrazovanja koji prati razvoj privrede i može se reći tamo nema nezposlenih osim onih koji možda ne žele da rade, ali čak i za njih ima metod da se na neki način sankcionišu.

Da li su jednim dijelom zakoni krivi i sama pollitika koja je i previše svoje pore pustila u svaki oblik društvenog života?

BAŠIĆ: Naš zakonodavni okvir je još uvijek trom, ne zadovoljava potrebe tržišta rada, ne zadovoljava potrebe i inicijative privrednika koji su ukazivali, pokreću i daju, a evo imamo mogućnost sada i Zakon javnom privatnom partnerstvu koji daje široke mogućnosti, no činimi se da je škola još uvijek zatvorena. Osnovni problem škola, ne samo naše zajednice, nego cijelog društva je politilizacija. Kada škole budu depolitizovane, samostalne, kada budu imali menadžere, kada budu znali upravljati sredstvima, kadrovima, projektima, onda možemo očekivati nihov razvoj.