Oraščanin: Spasili smo oko 3.500 ljudi tokom rata u BiH ^Istaknuto

Na početku razgovora je objasnila kako je dobila nadimak "Prva dama jugoslavenskog mira".

"U ljeto 1991. godina nakon tzv. Balkanske revoucije, nastao je mirovni pokret u Bosanskoj Dubici koji je poprimio širi karakter. Dolazili su nam mirovnjaci iz Zagreba, Beograda, Novog Sada, Sarajeva i Prijedora. Svi zajedno smo radili na mirovnim projektima. U to vrijeme je naša glava već bila na panju. Osjećali smo zvukove tenkova iz Kostajnice. Jedino smo mogli da javno pokažemo da se bojimo", pojasnila je.

Prisjetila se borbe za mir i kako je znala da je Slobodan Milošević opasnost za bivšu Jugoslaviju. Za sebe kaže da je i danas "teški ljevičar" jer se zalaže za jednaka prava ljudima.

"Kao diplomirani politolog i novinar sam imala kontakte s ljudima iz Beograda. 1983. ili 1984. godine kada sam bila u redakciji Zagrebačkog vjesnika, zovnuo me telefonom kolega iz Beograda i rekao mi da je u Beogradu došao tip koji se zove Slobodan Milošević i da mete sve pred sobom. Rekla sam mu da ako mete u Beogradu, onda će mesti i u Zagrebu. Osjetila sam pad popularnosti Komunističke partije (KP) među radnicima. Na televiziji sam 1983. ili 1984. godine obznanila da je KP izgubila povjerenje radnika. I danas sam teški ljevičar. Zalažem se za jednaka prava svima, a to je marksizam, zar ne? Borim se protiv nepravde", rekla je Oraščanin.

Kaže da je svoju borbu za mir iskazivala javnim iskazivanjem straha. Ispričala je kako je počelo naoružavanje srpskog stanovništva u Dubici.

"Nismo imali vremena da se organizujemo. Jako smo se uplašili. U četiri sata u jutro nam je vojna policija donosila pozive za mobilizaciju. Da je sve bilo u redu, ne bi nam pozive donosili u to vrijeme, nego u toku dana. Zato smo znali da se nešto gadno sprema, a od ranije sam to znala kao politolog. Na godišnjici mature mi je prijateljica rekla: "Draga Vasvija, meni se ne ratuje". U srpskim kućama se već znalo da će početi rat. Sve one su bile obilježene bijelim čaršafima. Pred kuće koje su bile obilježene, kamioni su dovozili oružje. Zatim sam rekla: Hajmo se plašiti na ulici, a ne u kući", prisjeća se Oraščanin.

Ukazala je i na manipulaciju javnosti koja se dešavala uoči rata. Tvrdi da je mnoštvo ljudi srpske nacionalnosti u mirovnom pokretu bila razlog da se nađe na potjernici Vojske Republike Srpske (VRS).

"Bilo je propagande. Naime, sarajevske Večernje novosti su objavile informaciju da je iz Hrvatske Dubice pucano na Bosansku Dubicu. Nakon toga sam pozvala novinare da im pokažem da uopšte nema otisaka metaka u Bosanskoj Dubici. Potom sam ih odvela u Hrvatsku Dubicu da im pokažem da nema uopšte lišća na drveću, što je naravno sumnjivo. Zapravo, srpski dobrovoljci su pucali na Hrvatsku Dubicu. Objavili smo demant na vijest da je na Bosansku Dubicu pucano iz Hrvatske. Radili smo protiv propagande. U pokretu za mir je bilo na hiljade ljudi. Među njima je bilo mnogo onih koji su bili srpske i hrvatske nacionalnosti. Srpskoj demokratskoj stranci (SDS) je to mnogo smetalo i zato sam se našla na potjernici VRS", kazala je.

Izbjegla je u Sloveniju, a potom u Austriju. Posvjedočila je kako je kod Banjaluke na putu prema Dubici, u autobusu čula vijest kako je miniran most u Dubici koji je koristio mirovni pokret. Sebi je rekla: "Ako je miniran most, miniran je i mir".

Uz pomoć Martina Fishera i brojnih nevladinih organizacija (NVO) je spašavala građane BiH u toku rata. Tvrdi da je uspjela spasiti oko 3.500 ljudi.

"Shvatila sam da je to rat zbog teritorija. Da nije bilo genocida u Srebrenici, Prijedor bi bio najveća masovna grobnica u Evropi. Ubica mog brata se i danas slobodno šeće ulicama Dubice. Ljude iz BiH smo spašavali tako što su njemačke porodice slale garantna pisma porodicama u našoj zemlji, a koja su željela pobjeći od rata. Dočekivala sam izbjeglice. Pa sam tako dočela jednog 84-godišnjeg partizanskog borca koji mi je rekao: "Ja ovo ništa ne razumijem. Sa Srbima sam se borio protiv Nijemaca. Sada me Nijemci spašavaju od Srba". Spasili smo oko 3.500 ljudi. Na tome nisu radile njemačke institucije, već nevladine organizacije", rekla je Oraščanin.

Kaže da je tada strahovala da u ratu "neće ostati ni list". Ukazivala je "da državu treba braniti svim sredstvima, pa i vojnim". Tu svoju konstataciju je i objasnila.

"U Salzburgu sam 1994. godine organizirala sastanak kojem je prisustvovalo mnoštvo stranih organizacija. Potpisali smo deklaraciju kojom smo se svi obavezali da ćemo apelovati kod predsjednika, premijera stranih država i u Ujedinjenim nacijama (UN) da se vojnim sredstvima BiH zaštiti kao država. Zamislite, evropski mirovni pokret je pozivao da se država zaštiti vojnim sredstvima", objašnjava.

Mišljenja je da u BiH ne postoji mir kakav zaslužuje, te da su nacionalističke snage postigle ono što nisu postigle u ratu. Smatra da se Srbima i Hrvatima u BiH manipulira. Poručila je građanima BiH sljedeće:

"Ako smo mi mogli izaći pred tenkove, možete onda i vi na izbore, glasajte!", njena je poruka.

Izrazila je i svoj stav po pitanju ravnopravnosti Hrvata, kazavši da je riječ o borbi Hrvatske demokratske zajednice BiH (HDZ BiH) za njegovu poziciju. Ukazala je na to da postoji opasnost da se sa trećim entitetom rasparča BiH.

http://ba.n1info.com/