Brčak Adnan Pečković: Kratki osvrt na jednu od panel diskusija na Samitu zemalja Zapadnog Balkana ^Istaknuto

Piše: Adnan Pečković

Jednu od ključnih rečenica izgovorio je Dimitrije Jovičević, inače član Upravnog odbora Kancelarije za regionalnu saradnju mladih (http://www.rycowb.org/): "Ne možete kreirati politike za mlade bez učešća mladih".

Mladi ili mladi

Dimitrije je izgovorio jednu istinu koja će tek da odjekne među domaćim elitama, ali je zaboravio naglasiti jednu krucijalnu stvar, a to je da u Bosni i Hercegovini (kao i u okolnim državama) postoje mladi kojima je na razne načine onemogućeno da po raznim londonima prostru svoj glas. Ti mladi ljudi žive u bosanskohercegovačkim zabitima, putuju po pet kilometara do škole (većinom pješke), ukoliko je u opšte pohađaju. Ovi mladi ljudi iako svjesni svojih potreba, zbog lošeg ili nikakvog obrazovanja, obično nemaju jezičke mogućnosti da na pravi način artikulišu način na koji bi mogli prevladati svoje nedaće, ogroman broj ovih mladih sretan je ako završi osnovnu školu (pogledati podatke Agencije za statistiku BiH), putovanja su im misaona imenica, žene/udaju se već u srednjoj školi (nekada i ranije) i tako dalje. Tako da je Dimitrije, iako je istakao nekoliko bitnih činjenica, propustio da prepozna jednu činjenicu, a to je da ne postoje mladi kao homogena grupacija, nego da su mladi, kao i cijelo društvo, podjeljeni na više slojeva. Ukoliko se ova činjenica zanemari rad sa mladima postaje, skoro pa beskoristan. Posljedica zanemarivanja gore navedene činjenice je to da će se omladinski rad voditi sa "elitnim" grupama mladih iz viših slojeva društva koji će, velike su šanse, uskoro i sami postati "elite", te ukoliko se u toku svog angažmana u omladinskom sektoru nisu susretali sa mladima iz marginalizovanih grupacija, i sami će koristiti načine funkcionisanja sadašnjih elita. (Iz kojih slojeva društva dolaze mladi koji su angaživani u NVO sektoru? Iz kojih slojeva društva dolaze mladi koji su angaživani u političkim partijama?)

Ukoliko uzmemo u obzir sve gore navedeno moramo se zapitati ko su mladi koji daju glas marginalizovanim grupacijama mladih? Da li su marginalizovane grupacije stvarno zastupljene na ovakvim događajima? Pitanja je jako mnogo. Nepobitna je činjenica da ukoliko želite da utičete na neku pojavu oko vas nužno je upoznati se sa istom, uzrocima zbog kojih je došlo do te pojave, te kuda ona može odvesti. Osim toga, ukoliko su određene politike u pitanju zašto su upravo te politike na snazi, te ko ih je uspostavio i zašto!? Da bi sve to bilo realno ostvarivo nužno je da mladi ljudi budu informirani, ali i da razumiju razne društvene procese koji se dešavaju oko njih. Samo na ovaj način može se obezbjediti potpuna participacija mladih ljudi u društvenim procesima. Upravo ovdje mediji, obrazovanje i NVO sektor treba da ulože i zadnje atome snage. Bez toga, nema istinske i korisne participacije bilo kog sloja društva, pa ni mladih.

Spas je u Start - Upima

Nina Angelovska koja, kako kaže, dolazi iz biznis sektora pružila nam je nekolicinu floskula o tome kako mladi treba da uzmu stvari u svoje ruke, te da vlastodržci kroz razne programe i politike pomognu ovom sektoru da se razvije (U pravu je!). Osim toga smatra da univerziteti treba da sarađuju sa ovim sektorom na način da, između ostalog, budu inkubatori gdje će studenti sticati praktična znanja koja će moći koristiti u stvarnom "svijetu". Nina je, vjerovatno i neznajući, u nekoliko minuta svog izlaganja predstavila svu filozofiju neo-liberalne politike koja gazi sve pred sobom ukoliko niste "sposobni" da se prilagodite vremenu kojem živite, što po automatizmu podrazumjeva puko prilagođavanje sistemu, a nikako promjenu istog. Kao i Dimitrije, Nina nije dala odgovore na moju dilemu kako mladi iz siromašnih porodica koji potpadaju, na primjer, pod kategoriju nepismenih (u BiH barata se cifrom od 90.000 nepismenih stanovnika/ca, a govori se o elementarnoj pismenosti - čitanje i pisanje) mogu aplicirati na razne fondove koje nudi EU ili drugi donatori!? Kada govori o univerzitetima kao inkubatorima za sticanje praktičnih znanja Nina je, u stvari, pokazala koliko ne razumije društvenu ulogu univerziteta, kao ni obrazovanje, generalno. Ono o čemu Nina govori su treninzi, a ne obrazovanje. Razlika je suštinska, donekle i ideološka.

Neo-liberalne elite, oličene u raznim korporacijama, trenutno su najzaitersovanije za radnika/cu koji/ja izvršava svoj posao (kvalitetno), ne dira u vodeće strukture, ne razumije razne društvene procese i tako dalje. Iz tog razloga, kroz političke elite, uložiće novac u "obrazovanje" nove, mlade, kvalitetne radne snage koja će pratiti gore navedeno. To sa obrazovanjem nema nikakve veze. Ovaj trenažni tip "obrazovanja" ne radi ništa osim što ekonomskim elitama pruža novu radnu snagu, te održava sistem ovakvim kakav jeste. Sve ono što univerziteti ne smiju biti!

Da zaključim...

Ova panel diskusija dotakla je nekoliko bitnih činjenica, ali samo površno, te smatram da suštinski problemi nisu izbačeni na površinu. Drugim riječima, razgovaralo se o posljedicama, a ne o uzrocima. Zaključci panel diskusije mogli bi izgledati ovako:

· Mladi moraju biti uključeni u društvene procese

· Potrebno je razviti biznis sektor

Koliko puta smo sve ovo čuli!?

Nažalost, mladi su propustili priliku (vjerovatno zbog ograničenja u vremenu ili se jednostavno nisu dovoljno dobro spremili) da postave suštinska pitanja ministrima i drugim prisutnim zvaničnicima, te skrenu priču u pravcu koji će ih odvesti do odgovora na suštinska pitanja.

Link za panel diskusiju:

https://www.youtube.com/watch?v=4gGdNSxzBUk