Kvalitetno obrazovanje je ključ uspjeha u društvu! ^Istaknuto

Sve počinje od obrazovanja. Zar mogu biti isti oni koji nešto znaju ili oni koji ništa ne znaju? Škola je mjesto na kojem se stječe znanje, a diploma je naša propusnica za život, za ulazak u određeni krug ljudi. "To su bili dani", pomisle mnogi kad se sjete dana provedenih u školi. Nismo ništa znali, pa smo naučili. Tu smo naučili čitati i pisati. Tu su nam se desila prva prijateljstva. Da bi čovjek bio potpuna ličnost, osim znanja koje će mu biti potrebno tokom života, potrebno je da ima moralne i duhovne vrijednosti. Onako kako čovjek bez znanja vrijedi malo, tako i čovjek bez morala ne vrijedi nikako, uprkos znanju koje posjeduje.

U ovom kontekstu valja ukazati na važne aspekte odnosa učitelja i roditelja prema učeniku koji su neophodni da bismo oblikovali mladog čovjeka na što bolji način i uputili ga na staze korisnosti društvu.

Učitelj je temeljni stub društva. On je taj koji oblikuje mozgove i način ponašanja novih generacija. Djeci je potrebno objasniti šta su zajednički ciljevi, način ponašanja jednih prema drugima, potrebno ih je naviknuti na međusobno ohrabrivanje, a ne na svađanje. Djecu treba motivirati na rad, na život, na lijepo ponašanje i ljubav jednih prema drugima. Učenika koji dobro uči i koji se lijepo ponaša treba pohvaliti pred svima da bi mu se povećala motivacija i samopouzdanje. Učenika koji ne razumije ili nije naučio gradivo ne smije se kritikovati pred ostalima, jer će drugi imati loše mišljenje o njemu, a i pokvarit će se njegovo mišljenje o sebi samom. Pomislit će da nije vrijedan znanja te posustati u traganju. Ne smijemo nipodaštavati nijedno dijete jer svako ima svoj talent, koji ga ističe u odnosu na druge. Potrebno je istražiti koji su razlozi negativnog ponašanja i potražiti idealno rješenje da bi se dijete motiviralo. Ako se desi neki problem, profesor bi trebao popričati s učenikom. Potrebno je shvatiti da su djeca dobra i da je njima potreban razgovor i pažnja. Djeca se lahko zastide ako se s njima lijepo porazgovara i posavjetuje, bude im žao zbog onog što su učinili.

U procesu izgradnje ličnosti uloga roditelja je presudna. Roditelji utječu na moralni i odgojni razvoj. Neophodno je potrebno konsolidovati redove i preusmjeriti naše misli u pozitivnom smjeru. Mediji također preuzimaju važnu ulogu u tom procesu, jer svakodnevno oblikuju našu svijest i podsvijest. Zato moramo birati medije koji objavljuju pozitivne vijesti, a ne one koji svakog dana prikazuju situaciju u Bosni i Hercegovini gorom nego što jeste. Nismo mi toliko propali koliko oni prikazuju, ali nismo ni na nivou koji zaslužujemo. Ako pogledamo referentne vrijednosti u izgradnji društva, može se zaključiti da je stanje bolje, nego što je to bilo u proteklom periodu. Ne smijemo dozvoliti da budemo pasivni, najprije promijenimo sebe, odmah ćemo promijeniti svoje stanje, promijenimo svoju svijest dok imamo vremena, jer imamo državu koju sada moramo izgraditi, učiniti institucije, efikasnije, pravedenije za sve građane, kako bi ovaj narod imao bolje sutra.

Priroda je ponekad surova, no nikad, kako mi to mislimo i zato je opasnost velikih reformi nešto najpogubnije po narod, makar koliko se te reforme čine u teoriji valjanima. One bi bile korisne tek onda, kad bi se odjednom mogla promijeniti i osjećanje naroda. Samo vrijeme bi moglo imati takvu moć. Ljudima vladaju ideje, osjećaji i običaji, ono, što je u nama samima. Zakoni i drugi propisi su očitovanja stanje duše naroda, izražaj njenih objektivnih potreba.