U bivšem logoru “Luka” promovisana knjiga Brčaka Kenana Trebinčević “Bosanska lista” ^Istaknuto

"Namjera nam je bila da Brčaci posjete Muzej, da se okupimo kroz ovu promociju Kenanove knjige koji živi u Njujorku. Knjigu je izdao 2014. godine na engleskom, a zatim poslije toga izdata je i na bosanskom jeziku. Knjiga govori o svjedočanstvu početka rata u Brčkom i njegovom životu u dijaspori. Knjiga je izazvala pažnju, te iste godine objavljena je i u BiH. Prilikom pisanja knjige dobio je pomoć od poznate njuroške novinarke Susan Shapiro osobe koja piše za "New York Times", "Washington Post" itd. takođe ona se navodi i kao pomoćnik u izradi knjige. Ako je jedan "New York Times" mogao objaviti odlomke iz knjige onda knjiga dodatno zaslužuje pažnju i u Brčkom", kazala je Emina Osmić - Hajdarević, voditelj Muzeja logoraša BiH Brčko distrikta BiH.

Autor knjige prisutnima u sali Muzeja obratio se putem skajpa iz Njujorka koji se zahvalio organizatoru i onima koji su odvojili vrijeme i došli na promociju knjige.

kenan promocija knjige brcko1

"Hvala organizatoru i svima koji su odvojili svoje vrijeme da dođu u "Luku" na promociju knjige. Mislim da je važno da postoji "spomen soba" koja je simbol naše davne prošlosti, a ujedno i jedna velika napomena svima nama", kazao je Trebinčević, autor knjige "Bosanska lista".

U proljeće 1992, kad je Kenan imao 11 godina, njegov idilični svijet se nasilno srušio. Cijela zemlja je zasuta bombama, krvlju i etničkim čišćenjem, što je pogodilo i njegovu porodicu, jer su bili muslimani. Ovo je priča o opstanku i bijegu Kenanove porodice i njegovom povratku kao odraslog čovjeka u zemlju iz koje je bio prisiljen da bježi. Napisao je potresnu memoarsku prozu u kojoj opisuje početak rata u BiH koji je doživio kao dječak, ali i povratak na mjesto zločina od kojega se spasio odlaskom u SAD dvadeset godina kasnije.

Oprah Winfrey je za knjigu sedmice u svom poznatom Book Clubu izabrala 'The Bosnia List' Kenana Trebinčevića i Susan Shapiro.

Priča o Kenanovoj knjizi počinje kada je susreo poznatu autoricu Susan Shapiro.

Po struci fizioterapeut u jednoj klinici u boemskoj četvrti New Yorka, Greenwich Villageu, Kenan je dobio pacijenticu koja se oporavljala od povreda. Ali, i Susan je dobila "pacijenta" - bosanskog izbjeglicu s uspomenama dvanaestogodišnjeg dječaka, koliko je Kenan imao 1992. Tada se neumoljivi rat brutalno obrušio i na njegov porodični dom u Brčkom. Pomislila je ispravno, da može pomoći ako ga inspirira da, 20 godina kasnije, ispiše svoje autentične memoare - brutalno iskrene, bez mrvice politike, onako kako on to osjeća, sada, kada je uz bosansko porijeklo postao i Amerikanac.

Kenan je brzo sastavio prvi esej, na svega tri stranice o svojim ratnim uspomenama iz Brčkog. Ta priča je Susan podsjetila na "Dnevnik Ane Frank". Esej je objavljen u New York Times Magazinu. Ubrzo se pojavio agent izdavčke kuće, koji je Kenana Trebinčevića i Susan Shapiro, inače njegovu buduću koautoricu - kao u američkim filmovima o neočekivanom uspjehu - ubijedio da Kenan sve to treba proširiti u knjigu svojih autentičnih sjećanja.

Sa 11 godina, upravo kada je rat u bivšoj Jugoslaviji počeo, Kenan je bio sretni dječak koji je volio trenirati karate, živeći običnim životom svojih vršnjaka na obalama najduže tada jugoslovenske rijeke Save. Ali, kada je rat u njegovoj rodnoj BiH buknuo svom žestinom u proljeće 1992, zlo je zakucalo i na njegova vrata.

"Čovjek koji je bio moj drugi heroj, odmah iza mog oca, moj trener karatea Pero, lokalni Srbin koji je toliko puta svraćao u našu kuću, pojavio se s 'kalašnjikovom' (puškom AK-47) u ruci i rekao da mi Trebinčevići imamo jedan sat da spakujemo kofere i napustimo naš stan, ukoliko ne želimo da budemo ubijeni. Naš jedini 'zločin' bio je to što smo bili bosanski muslimani", kaže Kenan.

U knjizi je opisano niz sličnih ratnih epizoda, uključujući i zatvaranje oca i Kenanovog starijeg brata u zloglasni koncentracioni logor Luka u Brčkom, te njihovo višemjesečno skrivanje, ponovo u njihovom stanu. Odatle je Kenan izlazio u nabavku životnih namirnica, služeći se lažnim imenom - Igor. Nastavio je to činiti čak i onda kada ga je njegov drugi učitelj, Milutin, prepoznao na ulici dok je nosio hljeb za svoju porodicu, pokušavši mu ispaliti metak u glavu.

"Uhvatio me za kosu, ali, nekim slučajem, puška se zaglavila dok je repetirao. Brzo sam se otrgnuo, pokupio razbacani hljeb koji je ispao iz moje torbe i pobjegao kući. Naravno, nisam rekao ni riječi majci ili bilo kome o ovoj epizodi, jer me više ne bi pustili u nabavku. Otac i brat nisu smjeli izlaziti iz stana, a neko je morao donijeti hljeb kući. Nastavio sam to raditi, samo puno opreznije, izbjegavajući susrete takve vrste", kaže Kenan.

Kenan odlučuje na svoju "bosansku listu" staviti odlazak na Perin grob, "kako bih se uvjerio da je doista mrtav". Zatim, da se suoči sa prvom komšinicom Petrom, za koju je znao da je potkradala pokućstvo njegove majke. Želio je otići i do onoga što je ostalo od koncentracionog logora Luka, odakle su danima čekali najgore vijesti o očevoj i bratovoj sudbini.