Ako je Tito Staljinu kazao “dosta više”, onda i narod centralizaciji može isto ^Istaknuto

Raskolom između vođa Jugoslavije i SSSR-a, Josipa Broza Tita i Josifa Staljina dovelo je do izbacivanja Jugoslavije iz Komunističkog informacionog biroa (Informbiro) 1948.

Cilj tadašnje sovjetske vlade bio je da kontrolira jugoslavensku unutrašnju i vanjsku politiku, međutim jugoslavenska vlada željela je ostati neovisna i samostalna, a ne postati sluga tadašnjem SSSR-u.

Kako je funkcionisala tadašnja Jugoslavija i kako je funkcionisao njihov centralizovani politički sistem, takođe posebno je za obradu!?

Demokratska stranačka centralizacija

A, kako je danas u “višepartijskom demokratskom društvu” i da li postoji sistemska centralizacija?

Danas demokratski sistem ponudio je i višepartijsko okruženje gdje trenutno u BiH postoji oko 100 raznih političkih stranaka koje prezentiraju svoje ideje.

Taj embrion u BiH počinje da se razvija raspadom Jugoslavije kada na scenu stupaju “demokratske” tri najveće stranke nudeći narodnoj masi demokratski sistem koji će omogućiti svakom građaninu neviđeno pravo i slobodu.

Narod je prihvatio program i stranke i danas žive u tome bez obzira što je ekonomija i svaki drugi društveni razvojni sistem destabiliziran i doveden u propast.

Takođe, danas je osjetna “staljinova” centralizacija unutar samih vladajućih stranaka koje pokušavaju da manipulišu sa ostalim manjim stranačkim ograncima, tako da naprimjer pojedini poslovi i zaposlenja van stranačke glavne centrale ne mogu se završiti bez naredbe centralnog izvora stranke.

“Biće onako kako kadija kaže”

Sa takvim postupcima gubi se smisao demokratije i početnih ciljeva i manipulaciji se daje na značaju koja uglavnom funkcioniše u obliku organizacionog “poslušnog” komuniciranja, odnosno “biće onako kako kadija kaže”.

Na takav način jednoumni sistem u okriljem riječi “demokratija” funkcioniše i prevazišla je “javnu tajnu” u BiH. U toj mreži upleteni su svi, od podanika do naroda i samo na takav način centralizacija ima potpunu kontrolu koja kreira ambijent onako kako pojedincu ili grupi odgovara.

Narod ne shvata svoju značajnost

Narod kao velika bitna uloga u kreiranju političkog sistema, narod bez kojeg političke stranke ne bi postojale još uvijek ne shvataju svoju značajnost, dok mali broj prepoznaje i uočava greške vladajućih, ali još uvijek sa oslabljenom i nemoćnom reakcijom.

Narod je preplavljen raznim stereotipima i osjetno je da i na tom polju polako dolazi do prezasićenja lažnih iskrivljneih mišljenja i obećanja.

Edukacijom protiv iskrivljenog uma

Biti udaljen od današnjeg iskrivljenog sistema jeste i izbjegavati prikriveni centralizacijski sistem. A, kako pokušati suzbiti centralizaciju i nedavati joj značaj?

Jednostavno. Obrazuj se kako bi mogao uočiti i prepoznati šta ti ko govori, kako ti govori, šta ti nudi i sl. Samo edukacijom i svojim znanjem suzbit ćeš iskrivljeni um, a istovremeno bićeš sposoban dati nekome povjerenje koji bolje od tebe može uraditi nešto za tebe, odnosno za bolji život svih nas. Sve dok budeš dozvoljavao da neko umjesto tebe razmišlja i samo klimaš glavom ti si svjesno dio toga tražeći sebe u komformizmu.

Ako je nemoguće sa današnjom kreiranom glasačkom masom uočiti budućnost možda jednom u životu pokušati djelovati lokalno kako bi vidio da li ima konkretne promjene na bolje.

Mjesta u BiH su puni kreativnih ljudi, naročito mladih koji sigurno mogu ponuditi i promijeniti današnje stanje. Možda jednom u životu pokušati nekome od takvih dati pravo da odlučuju za prosperitet. Kada bi svaka lokalna zajednica na takav način djelovala kreirali bi svoj život onako kako ga zamišlja godinama, a to je NORMALAN ŽIVOT.

Normalan život se jednostavno umrežava u ekonomski gdje bi kroz razmjenu dobara stvorili ambijent pozitivan ne samo za nas, nego i za buduće generacije.

A, ako promjena postaje misterija, onda još uvijek daješ pravo da centralizacija upravlja onako kako ona želi bez obzira da li neko imao znanje, kvalitet, rezultat...

Svaki sistem boluje od centralizacije i potrebno ga je samo držati na nivou sve dotle dok ne počne narušavati razvoj i život...