Menu

Isak Samokovlija, jedan od najvećih pripovjedača kojeg je BiH imala Istaknuto

isakNa današnji dan prije 64 godine u Sarajevu je preminuo jedan od najznačajnijih bh. književnika Isak Samokovlija. Iako je radni vijek proveo radeći kao ljekar, široj javnosti je poznat kao vrsni pisac koji je svoja djela prožeo bosansko-jevrejskim pričama običnih, malih ljudi.

 


Isak Samokovlija je rođen u Goraždu 3. septembra 1889. godine u, kako se pretpostavlja, porodici sefardskih jevreja s obzirom na to da je poznavao ladino jezik. U Goraždu završava osnovnu školu, a potom se s porodicom seli u Sarajevo gdje uspješno završava Prvu gimnaziju. Studij medicine okončava u Beču, a nakon toga radi kao ljekar u Goraždu, Fojnici i Sarajevu. Za vrijeme Drugog svjetskog rata biva više puta zatvaran u koncentracione logore zbog svog jevrejskog porijekla, ali ipak uspijeva izaći živ.

 

Kada je riječ o njegovoj književnosti, 1927. godine objavljuje svoju prvu pripovijetku "Rafina avlija", a naredne godine i prvu zbirku pripovijetki "Od proljeća do proljeća". Pripovijetku "Nosač Samuel" objavljuje 1946. godine i ovo djelo se zajedno s dramom "Hanka" smatra njegovim najvećim literarnim ostvarenjem. Ovaj velikan bh. književnosti je preminuo 15. januara 1955. godine, a sahranjen je na starom jevrejskom groblju u Sarajevu.

 

Pavle Kaunitz, glavni i odgovorni urednik lista "Jevrejski glas" čije izdavanje potpisuje Jevrejska opština Sarajevo, jedan je od rijetkih živućih ljudi koji su imali blizak kontakt s Isakom Samokovlijom.

 

"Moj djed Pavle, po kojem sam ja kasnije dobio ime, bio je ljekar, a samim tim je bio i kolega po struci Isaku Samokovliji. Također, Pavle i Isak su bili izuzetno bliski prijatelji. S obzirom na to da sam ja bio dijete za vrijeme intenzivnog druženja Samokovlije i mog djeda, njegov lik mi je danas nejasan, ali se kao kroz maglu sjećam da sam mu sjedio u krilu i da me tako ljuljao. Međutim, Isak Samokovlija je široj javnosti mnogo poznatiji kao pisac nego kao ljekar, a umjetnici su generalno okrenuti prema prirodi i njenim ljepotama. S tim u vezi, Isak Samokovlija se znao igrati sa zanimljivim komadima granja, drveća, panjeva, tj. bavio se rezbarenjem tako da se sjećam i njegove sobe koja je bila ispunjena drvenim skulpturama", na početku je istakao Pavle Kaunitz.

 

Osim što je bio izuzetno nadaren kada je u pitanju pisana riječ i izuzmemo li činjenicu da je bio ugledan ljekar, Isak Samokovlija se okušao i u glumi. Naime, 1955. godine se ekranizirala Samokovlijina drama "Hanka", a jednu od uloga u filmu tumačio je i sam njen stvaralac sve do trenutka svoje smrti.

 

"Kada je Slavko Vorkapić snimao film 'Hanka' 1955. godine, koji je nastao na scenariju Isaka Samokovlije, zanimljivo je istaći da je pisac scenarija u filmu igrao sam sebe iz razloga što je zaista on secirao Hanku nakon što je ubijena. Međutim, za vrijeme snimanja on je preminuo tako da je Slavko Vorkapić zamolio mog djeda da preuzme ulogu Isaka Samokovlije. Film 'Hanka', u kojem se čudnim spletom okolnosti pojavio i moj djed, učestvovao je i na Filmskom festivalu u Cannesu, što je samo po sebi veliki uspjeh i što dovoljno govori o značaju ovog filmskog naslova", pojasnio je Kaunitz.

 

On ističe kako mu je žao što polako padaju u zaborav jevreji koji su ostavili dubok trag kao što je primjerice Isak Samokovlija, a navodi kako je za ovakvo stanje krivo društvo koje generalno nema naviku njegovanja kulture sjećanja.

 

"Nažalost, dnevna politika uveliko kroji i kulturnu politiku, što jedno s drugim u principu ne bi trebalo imati nikakve veze. Jevreji u BiH žive preko pola milenija i njihov doprinos bh. društvu nije moguće izmjeriti. Tu imate ljekare, apotekare, arhitekte, umjetnike i mnoge druge. Dakle, nema oblasti u kojoj jevreji nisu ostavili dubok trag, ali o tome se jako malo zna. Naprimjer, niko ne zna da je moj djed Pavle, koji je bio patolog, secirao Franza Ferdinanda i Sofiju nakon atentata. Povodom obilježavanja 100 godina od početka Prvog svjetskog rata 2014. godine nisam dobio podršku društva i institucija da napravim jednu izložbu na kojoj bi predstavio seriju arhivskih fotografija iz tog vremena. Međutim, mi smo generalno nezainteresirano društvo koje ne zna ni šta ima, a i ono što ima ne zna iskoristiti na pravi način. Društvo generalno ne zna puno o jevrejima, a samim tim ni o njihovom kulturnom utjecaju, pa ne treba čuditi što se pomalo zaboravlja Isak Samokovlija iako je možda najveći pripovjedač kojeg su ovi prostori imali", kaže Pavle Kaunitz.

 

Pavle Kaunitz govori kako u biblioteci Jevrejske opštine Sarajevo danas imaju sva izdanja djela Isaka Samokovlije od kojih je i nekoliko rariteta. Također, on navodi kako posjeduju i nekoliko Isakovih knjiga na engleskom jeziku, a trenutno najstarija njegova knjiga koju imaju je "Nosač Samuel" iz 1946. godine.

 

Na samom kraju, on je istakao kako su danas počeli "Dani Isaka Samokovlije - Sunce nad Drinom" u Goraždu, kojim Goraždani najstoje očuvati spomen na možda i najvećeg domaćeg pripovjedača svih vremena.

 

Piše: Mirza Abaz/Klix.ba

Copyright (c) 2006-2018 portal InfoBrcko.com Sva prava zadržana. Sadržaji objavljeni na portalu InfoBrcko.com se mogu prenositi uz obavezno navođenje izvora i linka na orginalni tekst. info@infobrcko.com