Menu

Naši su vakufi trajno dobro, a osipali su se iz jednog državnog uređenja u drugo

vakufiVakifi su pripadali svim slojevima društva od sultana, paša i vezira, aga i begova, uleme, do trgovaca, zanatlija i zemljoradnika. Među vakifima bio je veliki broj žena. Svi su se trudili da ostave što trajnije djelo, što ljepšu zadužbinu. Džamije su gradili od klesanog kamena, ukrašene i nagizdane, s munarama poput nebeskih pisaljki, a vlastite kuće od ćerpiča. Ljudi su vakufili ono najbolje što su imali

 

 

Piše: Ahmed MEHMEDOVIĆ

 

Šta je vakuf i koja je njegova svrha?

 

Vakuf kao pojam nije spomenut u Kur'anu, ali je njegovo nastajanje inspirirano kur'anskim tekstom. U Kur'anu se, naprimjer, kaže: "Oni koji imanja svoja troše na Allahovu putu liče na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. A Allah će onome kome hoće dati i više. Allah je neizmjerno dobar i sve zna." (Kur'an, el-Bekare, 261)

 

Vakuf je inspiriran Kur'anom, a razrađen hadisom. Poslanik je govorio: "Kad čovjek umre, prestaju sva njegova djela, osim u tri slučaja: ako ostavi trajnu sadaku (vakuf), ako ostavi znanje kojim se drugi koriste (knjigu) i ako ostavi dobro dijete koje će za njega dovu činiti" (hadis, prenosi ga Muslim).

 

Poslanik je u više navrata savjetovao ashabe da izdvoje dio imetka kojim bi se koristili svi ljudi ili njihovi potomci. Navodi se primjer halife Omera, koji je poželio da učini neki izniman hajr pa mu je Poslanik predložio da uvakufi svoju najdražu parcelu u Hajberu, što je on i učinio. Parcela zvana Semg halife Omera spada među prve vakufe u islamskom svijetu, izuzevši skromni Poslanikov imetak koji se nije mogao naslijediti i kao takav predstavlja trajnu sadaku (vakuf). U prve vakufe ubraja se i palmovik Bejruha ashaba Ebu Talhe. Tako su nam poznata čak i imena prvih vakufskih parcela. Od tada pa do danas diljem islamskog svijeta niklo je neizrecivo mnogo vakufa.

 

Vakifi su pripadali svim slojevima društva, od sultana, paša i vezira, aga i begova, uleme, do trgovaca, zanatlija i zemljoradnika. Među vakifima bio je veliki broj žena. Svi su se trudili da ostave što trajnije djelo, što ljepšu zadužbinu. Džamije su gradili od klesanog kamena, ukrašene i nagizdane, s munarama poput nebeskih pisaljki, a vlastite kuće od ćerpiča. Ljudi su vakufili ono najbolje što su imali. Čestiti mostarski učenjak Šejh Jujo prepisao je šezdesetak rukopisa drugih autora, sam napisao trideset, sve ih je uvakufio za Karađoz-begovu biblioteku. Većina ih se danas nalazi u Gazi Husrev-begovoj biblioteci.

 

Vakufima se može zahvaliti postanak velikog broja gradova, kasaba, naselja i sela. Nekoliko naših gradova u svom imenu nosilo je ili nosi odrednicu vakuf: Donji Vakuf (Vakf-i Zir), Gornji Vakuf (Vakf-i Bala), Varcar-Vakuf, Kulen-Vakuf, Skender-Vakuf, Vakfi Sana (Sanski Most), Skucani Vakuf. Skender-Vakuf u svom imenu sadrži i ime najpoznatijeg vakifa tog grada – Skender-dede. Mnogo je lokaliteta u našim krajevima koji i danas nose naziv Vakuf.

 

Vakufi se uglavnom dijele na samostalne (srf) i porodične (evladijjet) vakufe. Porodični vakufi prerastaju u samostalne kada izumru vakifovi potomci koji su se legalno koristili prihodima dotičnog vakufa.

 

Vakuf se podiže u ime Boga kako bi se zaslužila Njegova pažnja i zadovoljstvo (vasila), oprost i milost i konačna nagrada na Onom svijetu. Vakif izdvaja dio svog čistog imetka koji mu je dat u posjed kako bi ga vratio njegovom stvarnom vlasniku, Gospodaru svjetova, a na korist Božijih robova. Vakuf je, kako stoji u vakufnami muderrisa Gazi Husrev-begove medrese hadži Ahmed‑efendije Dupničanina, vječni hajrat. Sevabi od vakufa teku do Sudnjeg dana, bez obzira da li su vakufska dobra na broju ili su otuđena, djelomično ili u potpunosti.

 

Da bi neko mogao uvakufiti imovinu, treba ispunjavati sljedeće uvjete: da posjeduje određenu imovinu koja mu je na raspolaganju, da bude punoljetan, da je pri pameti, da nije od suda proglašen rasipnikom, da mu je imovina na raspolaganju i da nije pod stečajem. Najčešći predmet vakufljenja jesu nekretnine, ali se može uvakufiti i pokretna imovina i gotov novac ako su u funkciji održavanja ovog prvog. Vakufska gotovina stoljećima je služila za kreditiranje privrednika uz sasvim podnošljivu rentu (murabeha) na godišnjem nivou. Dok su lihvari privrednike zavijali u crno, dotle su vakufski krediti puteve napretka činili sigurnim.

 

Vakuf može biti punovažno ustanovljen i putem vasijjetname, akta posljednje volje. Tim se putem može uvakufiti samo jedna trećina imetka, ili više ako se nasljednici ne protive ili ako oporučitelj nema nasljednika. Ovakav vakuf postaje definitivan i izvršan tek nakon oporučiteljeve smrti. U vakufske objekte ubrajamo džamije, medrese, hanikahe i tekije (zavije), hamame, sahat-kule, muvekkithane, česme, sebilje, vodovode, bunareve, javne kuhinje (imareti), besplatna svratišta (musafirhane), bolnice (hastahane), biblioteke, mostove, hanove, dućane, magaze, mlinice, valjaonice sukna... Glavni vakufski objekti imaju vjersku, obrazovnu i socijalnu svrhu, a njih prate koristonosni objekti (akkarat) od kojih se izdržavaju. U centru velikih vakufa jesu džamije i medrese oko kojih se nižu ostali hajrati višestruke namjene.

 

Uloga vakufa u islamskim zemljama i sredinama bila je od krucijalnog značaja, jer je sav vjerskoprosvjetni, kulturni, socijalni pa i privredni život bio vezan za vakuf i njegove objekte. Država je inicirala osnivanje vakufa koji su podmirivali osnovne potrebe stanovništva. Ona se više koncentrirala na održavanje vlasti, na odbranu granica i nova osvajanja. Brigu o narodu i njegovim potrebama prepustila je vakifima.

 

Vakufi imaju vjerski, obrazovni, humanitarni, socijalni i općekorisni karakter. Vakuf nastaje tako što vakif, pred svjedocima, izjavi da nešto ostavlja u trajno dobro, odredi njegovu namjenu, način upravljanja, način trošenja viška prihoda, nadziratelja (nazir) i upravitelja (mutevelliju). Vakuf se ne smije otuđiti niti mijenjati volja vakifova osim u krajnjoj nuždi. Čin uvakufljenja u prvo vrijeme bio je usmenog karaktera, a mnogo su kasnije u praksu uvedene vakufname koje je ispisivao mjesni kadija, uz svjedočenje uglednih građana (šuhudul-hal).

 

NEOBIČNI VAKUFI

 

Osim uobičajenih, tipičnih vakufa, postojali su sasvim neobični i nesvakidašnji vakufi. Iz domaćih vakufnama čitamo da su naši vakifi izdvajali sredstva i u ove namjene: za obavljanje hadža siromašnim, a pobožnim muslimanima, nojeva jaja za mihrabe, hiljade tespiha od šimširova drveta, održavanje javnih zahoda, nabavku kazana koji će se ustupati za održavanje svadbi, za kupovanje ruha siromašnim djevojkama, za podmirenje poreza siromašnim džematlijama, sredstva službeniku koji će tokom cijelog ramazana iz Neretve pred Roznamedžijinu džamiju donositi vodu za iftar, za voće i slatkiše koji će se dijeliti djeci četvrtkom, za trešnje i janjeće pečenje s kojim će se pogostiti mektepska djeca na izletu, za koričenje Mushafa siromašnoj djeci. Gazi Husrev-beg je u Dobor-Gradu kod Modriče 1537. godine uvakufio 150 košnica pčela.

 

Šejh Muslihuddin Čekrekčija u svojoj vakufnami iz 1526. godine izdvaja i vakufi hiljadu dirhema za onoga ko bude meo nužnik u blizini tekije Turna-dede. Mostarski vakif Ćejvan-Ćehaja je za svoje tri džamije, u Mostaru, Blagaju i Gabeli, između ostalog, uvakufio: deset ukrašenih jaja; dvadeset i devet nojevih jaja; jedan sat koji otkucava i jedan pješčani sat; tri hiljade tespiha od šimširova drveta. Konjički vakif Mehmed-čauš određuje sredstva u svojoj vakufanami iz 1662. godine "da se nađe učena žena koja će ići od kuće do kuće i poučavati one djevojčice koje iz opravdanih razloga ne mogu ići u školu".

 

Utemeljitelj Varcar-Vakufa hadži-Mustafa Kizlaraga određuje "da se svake godine kupi djeci koja uče u njegovoj školi po jedna dolama i po jedne čakšire od bijele čohe, po jedna kapa i pojas". Vakif zapovijeda "da im se to podijeli i obuče povodom mubarek-večeri Lejlei-kadra". Hadži Hasanaga Nezirhodžić iz Sarajeva (u. 1943) osnovao je jedan vakuf u Medini koji bi trebao poslužiti našim hadžijama prilikom obavljanja hadža. Više naših vakifa odredilo je da se određena sredstva redovno dijele siromašnim stanovnicima Meke i Medine.

 

Postojali su vakufi za otkup muslimana koji su pali u ropstvo, za osiguravanje hrane gladnim pticama i psima tokom zime i mnogi drugi najrazličitije namjene. U svijetu je čak zabilježen i jedan vakuf za ptice rode. Muhamed-beg Čučković je polovinom 19. stoljeća uvakufio ribolovna jezera na Trebižatu kod Čapljine. U čijim su danas rukama ta vakufska jezera?

 

Kao poseban kuriozitet, navodimo vakufe nemuslimana kojih je bilo i kod nas. U sidžilu sarajevskog kadije (br. 22, str. 140) zapisana je vakufnama ćurčije Ivana, sina Neškova, iz Franačke mahale u Sarajevu od 3. džumadel-ahira 1192. (29. juna 1778) i druga vakufnama istog vakifa (dopuna) od 15. džumadel-evela 1197. (18. aprila 1783) godine. Vakufnamu je ovjerio sarajevski kadija (Sarajlija) Sejjid Muhammed Lubbi (Lubo). Poznate su nam još neke vakufname nemuslimana. Stav islamskih pravnika jeste da nemusliman može uvakufiti svoja dobra samo za potrebe humanitarnih i socijalnih ustanova, za crkve i samostane, ali ne za džamije i druge isključivo vjerske objekte muslimana. Vakuf je pokrivao skoro sve oblasti ljudskog života i djelovanja, pa i one van naših očekivanja.

 

PODACI O VAKUFIMA

 

Osnovni podaci o vakufima i vakifima nalaze se u vakufnamama (o njima ćemo pisati u jednom od narednih brojeva). Problem je što je većina vakufnama nepovratno izgubljena u prethodnim ratovima, bunama, upadima uskoka i hajduka, požarima i poplavama. Drugi značajni izvori za proučavanje vakufa, mada ne tako opsežni, jesu detaljni i sumarni popisi naših sandžaka i pokrajina. Bogati izvori podataka sačuvani su sidžili pojedinih kadija (preostao je mali broj), privatni kadijski zbornici (naročito su vrijedni sakk-sidžili braće Drnišlija s kraja 17. i početka 18. stoljeća), pojedinačni dokumenti, izvještaji o finansijskom poslovanju vakufa, ukazi o postavljanju vakufskih službenika (berati), orijentalni rukopisi općenito, proračuni i popisi vakufa.

 

Rijedak je slučaj da se o vakufu govori u samom djelu nekog našeg pisca na orijentalnim djelima. Tako je šejh Muslihuddin Kninjanin početkom 17. stoljeća u uvodu svog djela Tuhfa al-mu'allimin wa hadiyya al-muta'allimin spomenuo da je u Banjoj Luci podigao medresu i da je za nju uvakufio svoju biblioteku od 120 kodeksa rukopisa (OZ HAZU, R-564, list 3b). Gotovo da se ne mogu naći uvakufljeni rukopisi bez klauzule o uvakufljenju, najčešće na početku rukopisa. Ima ih koji na svakoj stranici imaju obilježje vakf. I pored toga, mnogi su vakufski rukopisi otuđeni.

 

Putopis Evlije Čelebije svjedoči nam o mnogim izgubljenim vakufima, džamijama, medresama i drugim vjerskim, prosvjetnim i humanitarnim zadužbinama. Za Sarajevo je vrlo važan Ljetopis Mula Mustafe Bašeskije, sina mu Firakije, sačuvane hronike ili njihovi fragmenti. Bez Muvekkitove Povijesti Bosne u dva toma, Kadićevog Zbornika u 28 svezaka, ostali bismo prikraćeni za brojne podatke o domaćim vakifima i njihovim hajratima. Mnoge podatke o vakufima nalazimo u dokumentima Arhiva Gazi Husrev-begove biblioteke, naročito onima koji se vezuju za rad Zemaljske vakufske komisije, Zemaljskog vakufskog povjerenstva i Ulema‑medžlisa. Evo samo jednog primjera. Hivzija Hasandedić, nenadmašni istraživač kulturne baštine Bošnjaka, naročito onih u Hercegovini i Mostaru, nijednom riječju ne spominje mostarsku vakifu Zahidu-hanumu, a u dokumentu Arhiva GHB (ZVP-4120/1894) stoji da je ta plemenita Mostarka uvakufila: berberski dućan, dućan i sobu, ekmekčinicu i još tri dućana. Ukupan prihod od izdavanja iznosio je respektabilnih 353 forinte.

 

Zlata vrijedni su Proračuni vakufa u BiH za 1889. i 1913. godinu, urađeni za vrijeme austrougarske vlasti. Za mnoge vakufe znamo isključivo na osnovu tamo iznesenih podataka. Za svaki vakuf navedena je raspoloživa imovina, nekretnine, iznos gotovine, prihodi i rashodi, ime mutevellije i naznaka da li postoji vakufnama. Iz tih proračuna vidi se kako su se naši vakufi osipali iz proračuna u proračun, iz jednog državnog uređenja u drugo, pod jednom ili drugom vlasti, ali uvijek na štetu vakufa. Ovi dokumenti, popisi i proračuni u toliko čekanom procesu restitucije vakufske imovine bit će od velike važnosti. Ako je ikad dočekamo.

 

http://stav.ba

Copyright (c) 2006-2018 portal InfoBrcko.com Sva prava zadržana. Sadržaji objavljeni na portalu InfoBrcko.com se mogu prenositi uz obavezno navođenje izvora i linka na orginalni tekst. info@infobrcko.com