Menu

Princ iz Eleja 550x50

IMG 9701

Neka današnji mladi koji su "nabrijani" na rat dobro shvate riječi Tuzlaka Bahrudina Kaletović vojnika raspadajuće JNA (VIDEO) Istaknuto

Bahrudin KaletovicVojnik Bahrudin Kaletović inače rodom iz Tuzle u uniformi JNA, sa kamuflažnim šljemom na glavi i puškom u ruci leži, prilazi mu tadašnji reporter Yutela Ivica Puljić i počinje da ga intervjuiše. Upravo taj intervju je ušao u anale ovdašnjeg TV novinarstva.

 

 

“Kakvo je stanje?”, pita ga reporter Yutela Ivica Puljić.

 

“Jebeno, eto kakvo”, rezignirano će tada 19-godišnji Bahrudin.

 

Pa ko puca po vama, nastavlja reporter. “Otkud znam, samo znam da pucaju na nas i ništa više. Pucaju ovi teritorijalci, jebi ga, ko će drugi.”

 

“Znate li zbog čega se vodi ovaj rat, ova bitka?”

 

“Koliko ja razumijem, oni kao hoće da se odcjepljuju, a mi im kao ne damo. U stvari, mi samo hoćemo da se vratimo u kasarnu. Ništa više. Ovo je opšta ludnica, samo da živ ostanem. Gdje da ja pucam na nekoga ili neko na mene, to ne može nikako. Nijedan oficir nije poginuo, sve sami jarani. Samo da staroj kažem da sam živ i zdrav i da ću se ako Bog da vratiti”

 

U tih nekoliko rečenica bila je sažeta sva zbunjenost i strah mladića koji će kasnije iznijeti najveću žrtvu tokom ratova na ovim prostorima. Od Slovenije, preko Hrvatske, Bosne i Hercegovine, sve do Kosova.

 

Bahrudin je bio zarobljen u Sloveniji, pa je pušten kući da bi ga opet natjerali na stupanje u JNA i to u Đakovo gdje je opet zarobljen s cijelom jedinicom. Nakon izlaska iz zarobljeništva u Hrvatskoj se javio u rezervni sastav MUP-a BiH gdje je bio vezist.

 

“Često sam bio na prvoj liniji fronta, tamo sam vidio pravi pakao. Poslije svega što sam doživio, ono u Sloveniji je bio mačji kašalj”, kazao je Kaletović u jednom intervjuu krajem 1997. godine.

 

Demobilisan je po završetku rata 24. aprila 1996 godine. Bahrudin se oženio 1993 godine. Iz tog braka mu se rodila kćerka Esmeralda i sin Damir. Sanjao je da bude muzičar i svirao je gitaru. Bahrudin je u vremenu nakon rata na prostorima bivše Jugoslavije svirao sa svojom grupom u Zagrebu.

 

Bahrudin Kaletović je preživio rat i sve njegove zamke, preživio je dva zarobljavanja, prvu liniju ratišta, da bi prije 21 godinu poginuo u saobraćajnoj nesreći na putu za rodnu Tuzlu. Išao je s jednog nastupa u Zagrebu da posjeti porodicu i tek rođenog sina.

 

Bahrudina svi znamo sa Yutelovog snimka, ali to je tako nedopustivo malo za čovjeka po čijoj biografiji se može snimiti film za Oskara.

 

“Znaš, care, bio si u vojsci, znaš kako je. Šta ti kaže, radiš. A nijedan oficir nije poginuo, sve moji jarani poginuli….” I ovo je rekao Bahrudin, samo se manje pominje.

 

Valjda zbog guzatih oficira.

 

Onaj vojnik sa kojim se smijala čitava bivša država, zapravo je bio i paradigma naših života devedestih. Njegove riječi, prostodušne, ali bolno iskrene mogu ući u udžbenike istog časa. Njegove riječi su univerzalne, njegove riječi su mjera. Mjera nas i jednog vremena.

 

I tamo negdje pred pogibiju, 1997. godine izgovara poluproročku rečenicu u intervjuu za Nedeljni dnevnik: “Za mene je Titova Juga bila država po pravoj mjeri. Ovo sve sada je za mene pretjesno“.

 

Nekako se čini da je i otišao sa ovog svijeta jer mu je bilo pretjesno u našim torovima, a vjerovatno je bio najnaivnije i najbolje biće, koje je bivša Juga pojela u službi nacionalističkih politika.

 

Pa se čini sa distance da je Bahrudin življi od svih nas, da je otišao negdje u budućnost, a da smo mi onako đuture zaglavljeni u nekim svojim devedesetim sve ovo vrijeme.

(Dio izvora Dragan Bursać | AJB)

 

Copyright (c) 2006-2020 portal InfoBrcko.com Sva prava zadržana. Sadržaji objavljeni na portalu InfoBrcko.com se mogu prenositi uz obavezno navođenje izvora i linka na orginalni tekst. info@infobrcko.com