Brčak Jasmin Hemze: Ako osoba sa invaliditetom ne radi to je jedan od najvećih oblika diskriminacije ^Istaknuto

 

Piše: Adnan Murselović

 

Firme u krugu diskriminacije

 

“Ako osoba sa invaliditetom ne radi, to je jedan od najvećih oblika diskriminacije. Znači da osoba ne postoji i ne može egzenstencijalno da se brine o sebi. Ja sam završio srednju medicinsku školu. Nekada davno u bivšoj Jugoslaviji specijalna komisija je kazala da mogu ići u školu i zvršiti kako bi bio profesionalno osposobljen da radim. Međutim, praksa je pokazala sasvim drugačije. Ispalo je da je i poslije profesionalne rehabilitacijama firmama ostalo otvoreno da biraju da li će zaposliti osobu sa invaliditetom ili ne. Ja sam tada dobio posao, ali sam ga dobio na sudu, jer firma, odnosno “kliničko medicinski centar” koji je trebao da me primi nije htio, iako je postojao zakon s kojim je regulisan taj problem. Znači firme učestvuju u diskriminaciji, pa makar se i vodio spor. Takođe, poznajem i osobu koja ima “Daunov sindrom”, osoba koja je završila školu za cvjećara i nema mogućnost zapošljavanja, pa ni odrađivanje pripravnikčkog staža i mnogo takvih primjera poznajem”, kazao je Jasmin.

 

Kaže da je žalosno što je Brčko distrikt BiH jedini grad u BiH koji nema usvojen Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju invalida, ali mišljenja je da i ako ga ima, kao što je u FBiH i RS-u, da se zakon ne poštuje i kao da ne postoji.

 

“Brčko distrikt BiH jedini u BiH nema usvojen Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju invalida i to je žalosno. Ali, takođe sam mišljenja, odnosno po dosadašnjim iskustvima, možete imati zakon, zakonske odredbe i moralnu svijest građana, a da se apsolutno ništa ne uradi za osobe sa invaliditetom. Kod nas je problem da i kada postoji zakon ne poštuje se. U FBiH i RS-u postoji taj zakon i mogu slobodno reći da osobe sa invaliditetom nemaju nikakve koristi. To što ga Distrikt nema, ja sam razmišljao da su oni to kroz druge institucije riješili kada je u pitanju profesionalno usmjeravanje osoba sa invaliditetom”, kazao je Jasmin.

 

Hasanović: Neka je stid i sram onih koji ne rješavaju pitanje invalida

 

Šefik Hasanović je preživio ratne strahote i ratni vojni invalid je 30%. Sve se pogoršalo kada je nedavno imao dvije operacije kičme koje su njegov život još više promijenile. Prilikom potrage za poslom susret sa diskriminacijom je bio neizbježan.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

“Ja sam ratni vojni invalid 30%, a u međuvremenu sam operisao kičmu u dva navrata i imao sam teške operacije. Svrstali su me u jednu grupu gdje ne pripadam ni zdravim, a ni bolesnim osobama. Nisam u mogućnosti da dobijem bilo kakvo zaposlenje, a ne mogu dobiti ni penziju. Naprimjer, prilikom prijave na konkurs za posao kazali su mi da ne mogu raditi sa 50 godina. Mlad za penzije, a kao star za posla. Koji apsurd. Nigdje nisam dospio. Bilo gdje da pokucam na vrata gdje bih mogao sa svojom sposobnošću raditi svako me odbije. Ni na nebu, ni na zemlji sam”, kaže Šefik.

 

Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju invalida bi sigurno olakšao osobama sa invaliditetom i pita se zašto Distrikt taj zakon ne usvaja, grad sa najvećim budžetom.

 

“Zakon bi vjerovatno olakšao osobama sa invaliditetom, ali postavljam i pitanje zašto Distrikt taj zakon opstruira, grad sa najvećim budžetom!? Vjerovatno oni koji odlučuju o tome nemaju u porodicama osobe sa invaliditetom, pa ih i ne interesuje taj zakon, niti problem ljudi sa određenim invaliditetom. Ovaj problem je vrlo jednostavno riješiti. Neka je stid i sram onih koji ne rješavaju ovo pitanje”, kazao je Šefik.

 

Puno novca za osposobljavanje za rad, a na kraju bez posla

 

Dr. Ibrahim Kamenjašević, zastupnik u Skupštini Brčko distrikta BiH kazao je da je Brčko distrikt BiH trebao biti primjer ostalom dijelu države i grad koji je trebao biti prvi koji bi donio Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju invalida, ali to nije tako. Putem skupštinske komisije za zdravstvo, rad i socijalnu pomoć naloženo je Odjelu za zdravstvo Vlade Brčko distrikta BiH da nastavi sa svim procedurama kako bi se ovo pitanje što prije riješilo i zakon ugledao svjetlo dana.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

“Na inicijativu građana sa invaliditetom, te nekoliko roditelja sa djecom sa teškoćama u razvoju skupštinske komisije za zdravstvo, rad i socijalnu pomoć i njeni članovi su u jednom razgovoru pokušali da pokrenu inicijativu za Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju invalida. Jednoglasno smo podržali ovu ideju i naložili smo Odjelu za zdravstvo da nastavi sa svim procedurama koje su potrebne da ovaj zakon ugleda svjetlo dana. Trebali smo da budemo primjer ostalom dijelu države, pa da mi budemo oni koji su prvi donijeli ovaj zakon. Vjerujem da bi sa usvojenim ovim zakonom bilo obezbijeđeno rješavanje svih problema sa kojim se susreću osobe sa invaliditetom tokom svog života. Puno se ulaže za njihovo osposobljavanje za samostalan život i onda kada dođu u godine, kada su završili školu, edukacije, kada su osposobljeni za samostalan život, ne mogu da dobiju ni posao, niti da se angažuju u jednom normalnom životu u sredini u kojoj se nalaze”, kazao je Kamenjašević.

 

Dugotrajne zakonske procedure

 

Anđa Nikolić, šefica Odjela za zdravstvo i ostale usluge Vlade Brčko distrikta BiH kazala je da je Odjeljenje apsolutno za podršku tog zakona, ali da se procedure moraju ispoštovati.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

“Apsolutno sam za podršku donošenja Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju invalida. Naravno, prije pokretanja bilo kakvih inicijative parlamentarna većina mora da se izjasni da li je u ovom trenutku spremna za takvo nešto, jer svaki zakon ima svoje i budžetske implikacije i poteškoće tako da kada se parlamentarna većina odluči da idemo u tu proceduru onda formiramo radnu grupu koja izradi smjernice zakona koje ponovo idu na parlamentarnu većinu da se usaglase. Nakon prihvatanja smjernice idu na vladu, a onda se ide u izradu nacrta zakona. Još jednom ponavljam Odjeljenje je za ovakvu inicijativu i moj cilj je da se to što prije završi, ali kada će parlamentarna većina raspravljati o tome i dati svoj zaključak i stav, ne znam!? Ne mislim da neko ima nešto protiv tog zakona, ali to je jednostavno procedura koju mi moramo ispoštovati”, kazala je Anđa.

 

Rješenje, UN Konvencija o pravima osoba sa invaliditetom

 

Zbog usporenog rada državnih službi u Distriktu i BiH Jasmin Hemze jedino rješenje ovog problema vidi kroz UN Konvenciju o pravima osoba sa invaliditetom.

 

“BiH je potpisnica UN Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom i ona je ključna i bitna za BiH. To je Konvencija koja reguliše sve što je vezano za osobe sa invaliditetom, pa čak i zapošljavanje. Mi, osobe sa invaliditetom očekujemo puno od toga zato što svi zakoni moraju biti harmonizirani sa tom Konvencijom. Tu očekujemo rješenje naših problema. S obzirom da Konvencija košta milione ili će koštati milione ovu državu, vjerovatno ćemo još dugo čekati. Kao što vidimo o njoj se ne priča i to je još gore”, kazao je Jasmin.