Menu

Fata Orlović u epskoj borbi pobijedila korumpirani sistem u BiH Istaknuto

nana fata ajbNana Fata je heroj kao i njeni preci Orlovići koji su stotinama godina Konjević Polje čuvali i branili od svih nepravdi.

 

 


Piše:Ahmed Hrustanović

Mnogo posjetilaca dolazi u Srebrenicu, Bratunac i Podrinje. Onima koji prvi put dolaze, a najave svoj dolazak, objašnjava im se kojim putem da idu. Bilo da dolaze iz pravca Tuzle ili Sarajeva kada dođu do Konjević Polja bude im rečeno:“ Eh, kad vidite „Fatinu crkvu“, tu skrenite desno prema Bratuncu.“ A, ako posjeta dolazi iz pravca Tuzle i Zvornika kaže im se isto, da skrenu kod „Fatine crkve“ lijevo prema Bratuncu.

 

Zamivljiva sintagma, u jednu ruku simpatična koja se uvukla u narodski govor, a s druge strane jeziva, jer je nastala silom i nepravdom. Čuj „Fatina crkva“!? Kako je to moguće?

 

Moguće je.

 

Bošnjaci su kroz historiju gradili i crkve i složno sa svojim komšijama se pomagali u izgradnji vlastitih bogomolja. Sjetimo se svježeg primjera kako je Ahmetlić, jedan od vlasnika grupacije HIFA, pomogao da se obnovi crkva. I drugih primjera ima.

 

To što je crkva na privatnoj bošnjačkoj zemlji izgrađena odmah iza genocida na putu gdje je stradalo hiljade Bošnjaka, govori samo jedno, da vlast i Crkva nikada nije planirala da se Bošnjaci vrate na svoje.

 

Nana je inatila se i zarekla se, da će do kraja svoga života tražiti istinu pa gdje god bude morala, pa tako i u Strazburu, koji je danas donio odluku da crkva mora biti uklonjena. Inatila se i crkva i političari. Inatila se nana, inatili se naši sudovi, ali rješenja nije bilo na pomolu, sve do danas.


Planetarno poznata

 

Nana Fata je u međuvremenu postala, slobodno možemo reći, planetarno poznata. Posjećivali su je ljudi sa svih strana svijeta i davali joj moralnu podršku. Svi su se rado susretali s njom. Kada je spemenu svima je ulivala nadu da borba za pravdu je dostižna. Nana Fata heroina Orlović je heroj kao i njeni preci Orlovići koji su stotinama godina unazad Konjević Polje čuvali i branili od svih nepravdi. U njoj je proradio taj iskonski Orlovićki inat, „Ne dam svoje, a ni tuđe neću“, sama je govorila. Da je džamija izgrađena na takav način na nečijoj zemlji da nikada u tu džamiju ne bi otišla.

 

Slična inat crkva i njeni temelji i nezavršeni zidovi nalaze se 500 metara od Memorijalnog Centra u Potočarima, isto na bošnjačkoj uzurpiranoj zemlji koja je oduzeta 1980. godine od porodice Begovića. I o toj crkvi niko ne priča, a Begovića nema više.

 

Fatinu crkvu smo prihvatali kao crkvu svi, nikome lično ona nije smetala i suguran sam da niti jednom svjesnom Bošnjaku ni jedan crvka bilo gdje u našoj domovini ne smeta, smeta nepravda. Dokaz tome su brojne crkve koje su u ratu i agresiji ostale sačuvane tamo gdje su Bošnjaci. Sjećam se ratih dana u izbjeglištvu u živio sam blizu crvke. Kada bi granatiranja sa Ozrena krenula, nama djeci crkva je davala nadu da granate neće blizu nje padati.

 

Svjestan čovjek i razuman ne može sebi dozvoliti mržnju prema nečemu što je drugačije, ne mnogo drugačije od onoga što on sam jeste. Tako i naša Fata, majka, heroina, koja u svojim izjavama ponavlja da nema ništa protiv crkve nego ima protiv toga da bude na njenoj zemlji gdje oko crkve nema u blizini da žive oni koji bi dolazili redovno na molitve u nju.

 

Fatina borba je epskih razmjera, sigurno primjer kojeg će prepričavati generacije i generacije. Jedna žena, starica, pred kraj svoga života borila se za svoja prava i na kraju je uspjela.

 

Izdigla se i pobjedila čitav jedan korumpiran sistem i entitetski i državni.


Hoće li crkva biti uklonjena?

 

Hoće li crkva sa njene zemlje biti uklonjena? Neće u neko dogledno vrijeme. Isto kao što je bilo teško ukloniti crkvu sa temelja džamije na Diviču, tako i još teže će biti ukloniti Fatinu crkvu.

 

Ako i bude premještena ta crkva će biti Fatina gdje god da bude. Ona će svjedočiti vremenu koje dolazi. Ona može biti jedna od polaznih tačaka oko koje će se okupiti i Srbi i Bošnjaci. Istina o dešavanjima iz vremena koje tako ne volimo spominjati mora da se zna.

 

Moramo radi svoje djece i budućnosti, moramo pričati da se zna, kako naša djeca ne bi preživljavala isto ili gore od onoga što smo mi.

 

Crkve i džamije ne bi trebale nikome da smetaju. Crkva Pokrova Presvete Bogorodice u Srebrenici koja se nalazi na brdu iznad grada, i uz Čaršijsku džamiju i Bijelu džamiju, dominira gradom. Dio zemlje za tu crkvu kupljen je od Bošnjaka, još davne 1903 godine, kada je crkva i izgrađena.

 

Uvjeren sam da je i u Fatinom dvorištu bilo istinske potrebe za crkvom da bi na lijep način i uz uvažavanje nane Fata, da bi ona svoju zemlju dala za tu namjenu. Svaki drugi savjestan i svjestan Bošnjak dao bi svoju zemlju za crkvu, za kuću u kojoj će se spominjati Božije ime i ljudi o lijepome i moralnome učiti. Svako ko je insan u pravom smislu te riječi ne bi imao ništa protiv toga.

 

Slučaj nane Fate heroine Orlović, nije, čini mi se, plaho zanimao ni naše političare kako srpske tako i bošnjačke, niti naše sudove. Čini mi se, vjerovatno je tako, da bi svi oni voljeli da nema ni nane, ni crkve, ni tog slučaja, jer za riješavanje toga problema moraju jedni drugima da prave ustupke, a ustupci im se ne prave za nešto od čega nemaju izravne koristi. Tako je već 25 godina slučaj nane Fate ostao enigma neriješena, koje će, ukoliko ne bude dobre volje i dalje ostati takav.


Pravda je univerzalna

 

O nani Fati će se pričati priče, snimati filmovi i pisati knjige. Isticati će se njena hrabrost i borba za pravdu. No, mi sebi moramo odgovoriti na jedno pitanje: Jesmo li na strani onih što čine nepravdu nekome, bilo kome, ili smo na strani onih koji se bore za pravdu, koji se čuvaju od toga da nekome naude?

 

Pravda je jedna, ne može biti pravda moja ili tvoja. Naša ili njihova. Naša pravda je malo više pravija od vaše, ili vaša pravda je malo manje pravija od naše. Takve podjele ne smiju postojati. Pravda je univerzalna i zbog toga je tako slatka kada dođe u društvo u kojem je nije bilo dugo.

 

Nepravda isto tako je samo jedna i univerzalna. Ne može bit moja ili tvoja nepravda. Mogu samo ja ili ti činiti nepravdu. Nepravdeno je i nepošteno zlo činiti u bilo kojem obliku. Zbog toga te Božije kuće neka niču po našoj lijepoj domovini Bosni i Hercegovini na svakom brdu, dolini, ulici ili kvartu, tamo gdje istinske potrebe ima za jednom ili drugom ili nekom trećom bogomoljom.

 

Zašto da nam naša različitost bude prepreka, kad u toj različnitosti ima mnogo jednakosti...

 

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

 

Izvor: Al Jazeera

Copyright (c) 2006-2018 portal InfoBrcko.com Sva prava zadržana. Sadržaji objavljeni na portalu InfoBrcko.com se mogu prenositi uz obavezno navođenje izvora i linka na orginalni tekst. info@infobrcko.com