Menu

Mikrobiolozi, genetičari i biohemičari na birou za nezaposlene u BiH Istaknuto

 

Zvuči pomalo nevjerovatno, ali uprkos epidemiji bolesti COVID–19, s kojom se suočio cijeli svijet, u Bosni i Hercegovini stotine biologa, mikrobiologa, genetičara i drugih zanimanja sposobnih raditi laboratorijske analize na zavodima su za zapošljavanje. Ignorancija s kojom se zdravstvene vlasti odnose prema mladim i obrazovanim ljudima s veoma specijaliziranim, a u posljednje vrijeme i izuzetno potrebnim znanjima eskalirala je do mjere da se stotine njih uključilo u Facebook-grupu nadajući se da će se njihov glas napokon čuti i da će nadležne institucije pokrenuti neophodne korake kako bi se stanje promijenilo.

A ono što ti mladi ljudi traže nije ništa posebno, samo da se stvore pravni uvjeti da svoja znanja mogu primjenjivati praktično u bolnicama i drugim zdravstvenim ustanovama u zemlji. Taj put toliko je težak da su čak i u vrijeme vanredne zdravstvene situacije njihove usluge odbijene iako su nuđene na potpuno volonterskoj osnovi. Diplomirana biologinja Ena Bajrić Alibašić pokretač je neformalne grupe koja sada ima više od 900 članova.

"Riječ je o trenutno neformalnom udruženju biologa u Bosni i Hercegovini, koje je u procesu zakonskog osnivanja, te trenutno ima 935 članova, s tim da okuplja zaposlene, nezaposlene biologe, kao i studente biologije. Broj neprestano raste, kao i naši budući planovi i akcije nakon osnivanja formalnog udruženja biologa u Bosni i Hercegovini s ciljem ukazivanja na važnost biologa u društvu, promoviranja biologije kao znanosti od velike važnosti, poboljšavanja statusa biologa u zdravstvu, ali i globalno na tržištu rada s obzirom na širok dijapazon mogućih angažmana navedenih u Dodatku diplomi."

Problemi zakonske prirode
Formiranju grupe prethodio je niz neprijatnih iskustava koje je Bajrić Alibašić imala u nastojanju da svoje znanje stavi na raspolaganje zdravstvenim ustanovama u Bosni i Hercegovini. Dva su ključna problema zakonske i administrativne prirode s kojima se diplomirani biolozi svih smjerova suočavaju nakon završetka školovanja. Svjesna da se njihova zanimanja vode kao zdravstveni saradnici, pojašnjava da većina problema nastaje zbog pravne nedefiniranosti njihovog radnog angažmana.

"No, problem nastaje u tomu što, kao zdravstveni suradnici, ne polažemo stručni ispit (nemamo ni Komoru za izdavanje licenci za samostalni rad za biologe u zdravstvu), a samim tim nismo obvezni ni na pripravnički rad. No, unatoč tomu, rijetko kada, ali u nekim slučajevima dobijemo priliku za volonterski pripravnički rad u trajanju od jedne godine (iako, napominjem, nismo obvezni na nj), te nakon toga opet bivamo diskriminirani jer, i ako se nekim slučajem zaposlimo, nemamo pravo na potpisivanje nalaza koje smo analizirali zato što ne posjedujemo spomenutu licencu za samostalni rad, tj. ne možemo je dobiti jer ne postoji tijelo koje bi nam je izdalo."

Još je veći problem za diplomirane biohemičare, mikrobiologe i genetičare što prema sistematizaciji JZU-a nijedno od tih zanimanja nije obavezan kadar za rad zdravstvenih ustanova, kaže Bajrić Alibašić.

"Dakle, uzmimo za primjer: u jednom biohemijsko-hematološkom laboratoriju ja, kao bačelor biohemije i fiziologije, diskriminirana sam u odnosu na inženjera laboratorijske dijagnostike s FZS-a, što nema nikakvog smisla, bez ponižavanja tog zanimanja. Dakle, mi biolozi, kao zdravstveni suradnici, trebamo jednakopravno raditi rame uz rame sa zdravstvenim radnicima kao što je to regulirano u svijetu."
Kad govori o stanju u zdravstvenom sistemu zemlje i odnosu koji ima prema cijelom nizu zanimanja iz spektra bioloških nauka, magistrica biologije (smjer Genetika) Aneta Vareškić s mnogo gorčine govori koliko je širok dijapazon laboratorija u kojima bi mogla koristiti svoja specijalizirana znanja. Ipak, danas je nezaposlena, a njena znanja neiskorištena i kao glavnu prepreku potencira sistematizaciju radnih zanimanja koja ljude s njenim naučnim profilom jednostavno ne prepoznaje.

"U našoj državi sve je moguće, to ste mogli vidjeti u proteklih nekoliko dana. U mojoj diplomi piše da mogu raditi u sljedećim laboratorijama: medicinsko-genetičkim, molekularnodijagnostičkim, hematološkim, citogenetičkim, toksikološkim, u laboratorijama za humanu i animalnu reprodukciju, mikrobiološkim, farmaceutskim, forenzičkim, laboratorijama za kontrolu GMO hrane i sličnim, odnosno naučno-istraživačkim institutima, agencijama, te na visokoškolskim ustanovama.

Mogu učestovati u planiranju istraživanja i razvoju novih istraživačkih procedura u različitim područjima genetike, kao u genetičkom inženjerstvu i biotehnologiji, medicini, poljoprivredi, šumarstvu, prehrambenoj industriji itd. Koliko je samo spisak laboratorija dug, a ipak veliki broj nezaposlenih... Kao što rekoh, problem je u sistematizaciji, koja nas ne smatra neophodnima u laboratorijama."

Ko analizira testove na COVID-19?
U borbi protiv aktualne pandemije znanja biologa od ključne su važnosti, kaže magistar mikrobiologije Adi Edi Kaloper. Na pitanje ko analizira testove na COVID-19 odgovara da to rade "doktori, specijalisti određenih profila, poput mikrobiologa i biohemičara, a uz njih idu i laboratorijski tehničari; izuzetno je negdje angažovan neki biolog, i to najčešće pri kliničkim centrima" i dodaje:

"Međutim, razvoj nauke i tehnologije ukazao je na potrebu za povećanom interdisciplinarnom saradnjom na svim nivoima zdravstvene zaštite. Svjedoci smo razvoja sve većeg broja novih ili, pak, 'jačanja' starih uzročnika oboljenja. Tako, npr., imate meticilin-rezistentni Staphylococcus aureus (MRSA). Taj patogen spada u bakterije otporne na gotovo sve poznate antibiotike, te je veoma uzak ili nikakav spektar raspoloživih sredstava u cilju efikasne terapije.

Dosadašnji pristup identifikaciji i tretmanu takvog tipa uzročnika počeo je da zaostaje u neprestanoj borbi za opstanak između patogena i njihovog okoliša (u koji se svrstava i čovjek). Shodno tome, javlja se prirodna potreba za većom saradnjom između različitih disciplina, tako da, za razliku od ustaljenog pristupa u humanoj mikrobiologiji, jedan biolog ima važnost u dijagnostici i tretiranju takvih uzročnika, s obzirom na to da svojom izobrazbom donosi jedan novi pogled ili pogled iz "drugog ugla" na takvu problematiku."
Nakon izbijanja pandemije i nastojanja velikog broja biologa da alarmiraju organe vlasti u vezi s njihovim statusom i potrebom da se uključe u borbu protiv bolesti COVID-19, bilo je određenih pokušaja da se situacija promijeni. No, čak i uza svu dobru volju Službe za zapošljavanje da angažira određen broj diplomiranih biologa ništa se nije dogodilo. Zdravstvene ustanove u zemlji ostale su zatvorene za njihova znanja, pojašnjava Bajrić Alibašić.

"Budući da je Služba za zapošljavanje neposredno prije toga poslala dopis Vladi i Ministarstvu kako su spremni u roku 48 sati formirati program sufinansiranja zapošljavanja ni danas nam nije ostalo jasno zašto nismo angažirani jer sredstva, dakle, nisu bila problem. Osim toga, znatan broj kolega bio je spreman i na volonterski rad čak i u uslovima pandemije, ali nitko od nas nije bio angažiran. Lično sam se javila u Opću bolnicu 'Prim. dr. Abdulah Nakaš', no dobila sam odgovor da kadar mog usmjerenja nije potreban jer su u to vrijeme testiranja vršili u kooperaciji s Genetičkim centrom ALLEA, u kojem rade naše kolege u kapacitetu koji je potreban. Na ostala mjesta, kao što je KCUS, nisam aplicirala jer tu nemamo priliku ni za volonterski rad u okviru pripravničkog (koji nam nije potreban)."

Zvuči nevjerovatno!
Da je zdravstveni sistem toliko "otporan" na angažiranje obrazovanih ljudi, i to u vrijeme kada se bori protiv nezabilježene zdravstvene prijetnje, zvuči pomalo nevjerovatno, a da je toliki broj ljudi s tako specifičnim i traženim znanjima nezaposlen još je nevjerovatnije, što je jedna od opaski koju iznosi Vareškić.

"Dobro ste rekli, nevjerovatno zvuči s obzirom na to koliko smo u drugim državama priznati! Ovo je priča o ugroženom društvu, ugroženom boljem sutra. Vjerujte da se stalno pitam zašto. Kako to da su svugdje u svijetu naše diplome prepoznate osim u našoj državi? Sistematizacija nas ne prepoznaje, imamo laboratorije bez naučnika (biologa) jer naučnik je nemedicinsko osoblje, a da bi se laboratorija otvorila, potrebna su minimalno tri medicinska zaposlenika. Laboratorije u našoj državi zaobilaze nas u širokom luku. Pitam se: ko su ti ljudi koji su odlučili da mi nismo neophodni u laboratorijama?"

Izvor: Al Jazeera

 

Copyright (c) 2006-2018 portal InfoBrcko.com Sva prava zadržana. Sadržaji objavljeni na portalu InfoBrcko.com se mogu prenositi uz obavezno navođenje izvora i linka na orginalni tekst. info@infobrcko.com