Zastupnik Enes Pašalić nastavlja pisati o entitetskom državljanstvu ^Istaknuto

Drago mi je da je g. Milić našao vremena i intelektualne energije za nastavak javne polemike oko obaveze posjedovanja entitetskog državljanstva za građane Distrikta, no bojim se da su njegovi selektivno, pa čak i nekorektno, istrgnuti citati iz normativnih akata BiH i Distrikta, na kojima temelji svoju diskusiju, samo u funkciji nominalnog, a ne stvarnog, utemeljenja i opravdanja sopstvene pozicije, a da pri tome zamagljuju suštinski sporne elemente u ovome predmetu, bitne razlike u našim stavovima, kao i normativnu i praktično-političku pozadinu koja stoji u osnovi ovih razlika. Stoga ću pokušati , na osnovu do sada rečenog, precizirati bitne razlike u našim stavovima o entitetskom državljanstvu u Distriktu, istaći bitne argumente za i protiv, na kojima temeljimo te svoje stavove, a onda pokušati naznačiti normativnu i praktično-političku pozadinu, koja je u osnovi tih naših razlika.

Osnovna razlika između g.Milića i mene proizilazi iz njegovog stava "da je Brčko Distrikt BiH dio ukupnog pravnog sistema u BiH...i da kao takav ne posjeduje nikakav ekskluzivitet", "naročito ne u pogledu državljanstva građana". U praktičnom smislu ovaj stav g. Milića znači da, pošto je BiH sastavljena od dva entiteta, ono što važi za entitete važi i za Brčko Distrikt BiH, jer Distrikt nije nikakav treći entitet. Ja se slažem da je Brčko Distrikt BiH sastavni dio pravnog sistema BiH, ako se pod pravnim sistemom BiH podrazumijeva i Konačna arbitražna odluka, koja je definirala status Distrikta i koja je ugrađena u Ustav BiH. Međutim, ne slažem se da Brčko Distrikt BiH, temeljem Končane arbitražne odluke, ne posjeduje sopstveni ekskluzivitet (specifičnosti), jer je upravo Konačna arbitražna odluka donijela te specifičnosti (ekskluzivitet), po kojima se Distrikt razlikuje od entitetske konstitucije BiH i da je tako specifičan dio pravnog sistema BiH. Ta se specifičnost (ekskluzivnost), pored ostalog, ogleda i u pogledu posjedovanja entitetskog državljanstva za građane Distrikta u odnosu na građane entiteta.

Sama činjenica da su entiteti "trajno i nepovratno" prenijeli svoje ovlasti na Vladu Distrikta, i time izgubili sve pravne i političke ovlasti u Distriktu, te da je Distrikt članom VI.4 Ustava BiH, odnosno amandmanom 1 na Ustav BiH stavljen pod direktni suverenitet BiH, odnosno pod nadležnost institucija BiH, dovoljno govori o ekskluzivitetu Distrikta u sklopu pravnog sistema BiH. Ekskluzivitet Distrikta ogleda se i u principima unutarnje socio-kulturne konstitucije Distrikta, sadržanim u Konačnoj arbitražnoj odluci, koja isključuje svaku podjelu Distrikta na nacionalnoj osnovi, a omogućava, pored ostalog, specifičan oblik izbora i funkcioniranja organa vlasti Distrikta. Distrikt, temeljem ovakvog svog ekskluziviteta, praktično remeti daytonsku dvoentitesku strukturu BiH, dovodi u pitanje teritorijalni kontinuitet R. Srpske, isključuje svaki praktični suverenitet entiteta na prostoru Distrikta (jer je pod direktnim suverenitetom BiH) onemogućava entitetski referendum u Distriktu, samim tim i otcjepljenje entiteta koje bi podrazumijevalo i otcjepljenje ili podjelu Distrikta. Uključujući i slučaj entitetskog državljanstva, te specifičnosti (ekskluzivitet) Distrikta permanentno se osporavaju, pokušavajući podvesti Distrikt pod logiku daytonske entitetski podijeljene BiH. Konsekventno vašoj logici g. Miliću, ako Distrikt nema nikakav ekskluzivitet i ako ono što važi za entitete mora važiti i za Distrikt, onda po vama nije sporan ni teritorijalni kontinuitet R Srpske, ni suverenitet RS u Distriktu, ni referendum RS u Distriktu, pa onda ni otcjepljenje R Srpske sa Distriktom ili dijelom Distrikta. Sve navedeno proizilazi kao krajnja konsekvenca argumenata na kojima temeljite obavezu stanovnika Distrikta da posjeduju entitetsko državljanstvo.

Temeljem Zakon o državljanstvu BiH, na kojeg se pozivate, vi ne možete utemeljili svoju tvrdnju o obaveznosti posjedovanja entitetskog državljanstva za stanovnike Distrikta. Ta nemogućnost proizilazi iz jednostavne logike što stanovnik Distrikta može ispunjavati kriterije za sticanje državljanstva BiH, sadržane u pomenutom Zakonu , ali ne može ispuniti uslove za sticanje entitetskog državljanstva. Osnovni kriteriji za sticanje državljanstva (porijeklo, rođenje, adopcija, naturalizacja) vezuju se za mjesto boravka. Stanovnik Distrikta koji zadovoljava neki od navedenih kriterija sadržanih u Zakonu po automatizmu stiče državljanstvo BiH, ali ne i entiteta. Brčko Distrikt BiH, kao mjesto boravka, pripada BiH, ali ne pripada ni jednom od entiteta. Stoga, za stanovnike Distrkta nema automatskog dodjeljivanja entitetskog državljanstva, nego se ono može samo izabrati. Pošto stanovnici Distrikta nisu bili voljni da uzimaju entitetsko državljanstvo, neko je odlučio da se na to moraju prisiliti. To se uradilo perfidno i posredno Zakonom o izmjenama i dopunama zakona o ličnoj karti, kojim se za stanovnike Distrikta dobijanje liče karte uslovljava upisom entitetskog državljanstva. Sama ta intervencija Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o ličnoj karti potvrđuje moju tezu da se Distrikt temeljem Konačne arbitražne odluke, u kojoj stoji da stanovnici Distrikta mogu imati i državljanstvo entiteta, nije uklapao u Daytonsku logiku dvoentitetske BiH, a što potvrđuje ekskluzivitet Distrikta.

Vaš pokušaj relativiziranja odredbe "mogu" imati entitetsko državljanstvo sadržano u Konačnoj arbitražnoj odluci i Zakonima o državljanstvu, pozivajući se na član 12 Statuta Distrikta u najmanju ruku je nekorektno. Tačno je da u članu 12. stav 1. stoji da: "stanovnici Distrikta mogu biti državljani entiteta i BiH", ali se iz toga ne može izvoditi zaključak, kako ga vi izvodite, da stanovnici Distrikta mogu, ali ne moraju biti i državljani BiH.
Prvo, pri tome ste previdjeli član 11 Statuta Distrita u kojem stoji da "stanovnik Distrikta je lice koje je državljanin BiH..." Dakle, Statut polazi od pretpostavke da je svaki stanovnik Distrikta automatski državljanin BiH, jer je Distrikt u BiH. Pošto po automatizmu stanovnici Distrikta ne mogu imati entitetsko državljanstvo, jer u Distriktu nema entitetskih granica, onda se u članu 12 Statuta, na koji se pozivate uvodi samo mogućnost da stanovnici Distrikta, koji su već državljani BiH, mogu, pored državljanstva BiH, imati i entitetsko državljanstvo.

U najmanju ruku je nekorektno pokušavati afirmirati tezu da građani Distrikta moraju imati i državljanstvo BiH i državljanstvo entiteta pozivajući se na član 2. Zakona o državljanstvu BiH u kojem stoji da: " svi državljani FBiH i RS (u daljem tekstu entiteta) su samim tim državljani BiH", te da tu (u Zakon o državljanstvu BiH) nema "ni slova o distriktu Brčko i njegovom ekskluzivitetu...". G. Milić je očigledno previdio da se ta odredba ne odnosi na građane Distrikta, nego na građane entiteta. Zakon o državljanstvu BiH, kao i Zakoni o državljanstvu entiteta, su izmjenjeni i dopunjeni shodno Konačnoj arbitražnoj odluci za Brčko i Nalogom Supervizora o državljanstvu. Tako u Zakonu o državljanstvu BiH, u članu 29a, koji g. Milić ne navodi, postoje ekskluzivne odredbe o entitetskom državljanstvu za građane Distrikta. U stavu 2 člana 29a stoji: "Državljani BiH koji imaju prijavljeno boravište u Brčko Distriktu BiH, a koji nemaju izjavljeno entitetsko državljanstvo entiteta, imaju pravo da izaberu entitetsko državljanstvo." Dakle ponovno zakonski ekskluzivitet za građane Distrikta koji imaju državljanstvo BiH, a nemaju državljanstvo entiteta, što vi g. Miliću uporno osporavate, kao i mogućnost, a ne i obavezu, kako vi tvrdite, da ga izaberu.
Mislim da je bilo dovoljno argumenta koji potvrđuju tezu o ekskluzivitetu Distrikta u okviru pravnog sistema BiH, kao i specifičnost Distrikta u pogledu entitetskog državljanstva.

No, ovaj ekskluzivitet Distrikta, utemeljen Konačnom arbitražnom odlukom, iz kojeg proizilazi specifičnost za stanovnike Distrikta u pogledu izbora entitetskog državljanstva, kontinuirano se osporava, prije svega iz redova velikosrpske politike, koju danas zastupa Milorad Dodik. Razlog tome je ambivalentnost Daytonskog mirovnog sporazuma, koji nudi mogućnost za integraciju BiH, ali i za njenu entitetsku podjelu. Brčko Distrikt BiH, utemeljen Konačnom arbitražnom odlukom, usmjerio je taj proces u pravcu integracije BiH. Ponudio je građanski politički model, za razliku od Daytonskog modela nacionalnih ekskluziviteta i onemogućio dosljednu entitetsku podjelu. Stoga velikosrpska politika radi na negiranju njegovih izvornih odredbi, sadržanih u Konačnoj arbitražnoj odluci i njegovoj entitetizaciji. Kao rezultat djelovanja takve politike u Distriktu još uvijek nisu doneseni zakoni i propisi sa liste Naloga supervizora iz 2006. g,, pa se još uvijek primjenjuju zakoni i propisi entiteta; nisu formirane ljekarska advokatska komora Distrikta, te se licence stiču u entitetima, ne postoje propisi Distrikta u oblasti nostrifikacije diploma, pa se nostrifikacija vrši u entitetima; donosen je Zakon o lovstvu koji uvodi mogućnost formiranja tri nacionalna lovišta, mada se Arbitražnom odlukom zabranjuje svaka podjela Distrikta na nacionalnoj osnovi...kao i mnogo toga drugoga što vodi u pravcu entitetizacije Distrikta. U svemu ovome, što je još žalosnije učestvuju i Bošnjaci.
Ne shvatite ovaj moj tekst g, Milići kao neko lično optuživanje ili zamjeranje. On služi samo da se povuku jasne granice naših razlika oko entitetskog državljanstva i Zakona o ličnoj karti, kao i implikacije takvih stavova na ustrojstvo Distrikta, pa samim tim i BiH. Vi profesionalno obavljate svoj posao i civilizovano i argumentovano pokušavate braniti svoje stavove, što zaslužuje svaki respekt i poštovanje.

Pašalić Enes