Pravosudni presedan prerastao u praksu: RS-u prijeti novi talas tužbi zbog ratnih zločina ^Istaknuto

Piše Nedim Pobrić

Amina nije njeno pravo ime, ali ćemo je tako oslovljavati u nastavku teksta. Ipak je mnogo ljepše od „S-4“, kako ju je nazvao Sud BiH. Vodila je bezbrižan život prosječne 14-godišnjakinje u selu Orahova kraj Kotor-Varoši, kada je u proljeće 1992. godine rat zakucao i na vrata njenog porodičnog doma.

Silovali 14-godišnjakinju

Bezbrižan život se pretvorio u pakao 28. juna 1992. godine, kada su u njeno selo došli Bosiljko i Ostoja Marković te Predrag Cicmanović, pripadnici Vojske Republike Srpske. Sva trojica su je tog dana, zarobljenu u automobilu na putu ka Dabovcima, naizmjenično silovali i zlostavljali. Više od 20 godina nakon tog događaja Amina tvrdi da je oprostila silovateljima te da je „naučila živjeti sa svojom traumom“. Međutim, Sud BiH im nije oprostio. U junu prošle godine je Bosiljka i Ostoju osudio na po 10 godina zatvora, a usvojen je i imovinsko-pravni zahtjev da Amini isplate naknadu u iznosu od 26.500 KM zbog nanošenja nematerijalne štete. Iako ne postoji novac koji bi mogao nadoknaditi bol koji je iskusila, njen slučaj je označen kao presedan u bh. pravosuđu.

Prvi put u historiji je neki sud u BiH naredio isplatiti odštete žrtvama ratnih zločina u BiH. Istu obavezu je nešto kasnije dobio i Slavko Savić, također pripadnik Vojske RS-a, koji je osuđen na osam godina zatvora zbog silovanja žene u Vogošći kraj Sarajeva 1993. godine, a naređena mu je i isplata 30.000 KM žrtvi po istoj osnovi. Tako je presuda u slučaju Amine iz Orahova kraj Kotor-Varoši od presedana prerasla u praksu, koja, nažalost, do danas nije implementirana u praksi.

faktor