Profesor iz Brčkog: Hoće li nastavnici preživjeti predizbornu kampanju!? ^Istaknuto

Silne nadoknade časova su izmučile i nastavnike i učenike, a nijedni ni drugi nisu krivi što se gubila nastava i što časovi nisu bili “pokriveni”. Učenici su otišli na raspust, a nastavnici u nove brige. Oni koji su zaposleni u brčanskom školstvu već imaju svoju profesionalnu poslovicu- Novi šef, nova nafaka(čitaj nova briga). Preživjeli su Poljićeve ratove protiv privatnih fakulteta. Te bitke su srednje i osnovno obrazovanje bacile u zapećak interesovanja lokalne vlasti. Poljića su svi pustili da uvodi svoj red. U friškom su sjećanju ostali famozni intervjui, “poštenjačko” otvaranje Poljićevih pitanja za test. Onako, pošteno, pred kandidatima. Farsa u kojoj su se teško mogle dogoditi neplanirane greške.

Onda se, kao niotkuda, pojavio novi šef Odjeljenja za obrazovanje koji je krenuo sa svojim reformama. Novi direktori, ne svi, čast onima što imaju stav, pohitali su da ispune očekivanja novog šefa. Pohrlilo se u susret novom šefu i sve je počelo ličiti na neku satiru Radoja Domanovića. Navalilo se na pedagoške standarde i to samo u dijelovima koji se odnose na broj učenika, pa se krenulo u spajanja odjeljenja, kao da su učenici stolice koje ćete iz jedne učionice premjestiti u drugu. Krenulo se u prebrojavanje učenika na satima maternjih jezika, i ucjenjivanje njihovim brojem, ne bi li se smanjio koji čas, i ne bi li valjda neko ostao bez posla kako bi se uštedilo! Ne bi li se uštinulo od nastavničkih plata ono što se drugdje razbacilo.

Uplašeni direktori su svoju dramu preživljavali razapeti između ljutitih nastavnika i odanosti novom šefu- Pedagoški standardi se (slijepo) moraju poštovati!- vrištali su izbezumljeni direktori.

A to što toaleti smrde, to što u učionici možete vidjeti samo starinsku tablu i hrpu kreda, to što u Gimnaziji ne smijete biti visok nastavnik jer možete udariti glavom o strop, to što većina škola nema biblioteku, to što su računari “dotrajale kante” što bi djeca rekla, to što političke škole godinama postoje i niko ne dovodi njihovu besmislenost u pitanje, i bezbroj drugih TO koja bi trebali pokazati da se standardi nigdje ne poštuju. Njima se prijeti kada treba uplašiti nastavnike, prisiliti ih da budu slijepi poslušnici političkih direktora koji su i sami poslušnici svojih šefova, koji se svako malo smjenjuju.

Može li uplašeni nastavnik biti pedagog, i čemu će učiti svoje učenike!? Naučit će ih da budu pokorni, da ne dižu glavu, da ne razmišljaju bez dozvole, uništit će u njima svaku želju za akcijom i kreativnošću. Uništit će u njima stvaralački duh, jer taj duh su i njemu uništili stalnim prijetnjama i ucjenama.

Ima li svako dijete pravo na maternji jezik, čak i ako ono jedino u odjeljenju izučava baš taj jezik. Nisu li matematička prebrojavanja etničkih pripadnika jasna poruka da se trebate seliti u dio Brčko distrikta gdje su “vaši”većina, jer kao manjina nemate ista prava. Ili niste finansijski opravdani. Jesu li to neka nova pregrupisavanja i podjele. Ili je sve dio predizborne kampanje koja već galopira sokacima brčanskog obrazovanja".

Piše: Edin Jašarević, profesor bosanskog jezika i književnosti