Kako su loši ljudi u Brčkom ubili sve u nama ^Istaknuto

Piše: Adnan Murselović

Grad Brčko je dobro poznat u svijetu, ali istovremeno i zemlja BiH koja je na lošem glasu u kojoj se mnogi trude godinama da ne mislimo da je tako.

Mi i dalje putujemo i živimo u nadi da će biti bolje, jer napravili su nas da tako razmišljamo i da tako živimo. Napravili su nas kako bi umrli za njih, za nekoga koga dovoljno i iskreno ne poznajemo.

Nacionalizam im je raj, a pakao dubinska infuzija

"Ja ne želim da ih poznajem, jer vidim da u meni ruše sve. Još uvijek ne vidim ni traga od mojih koraka ka izlazu i sanjam put prema tome. Sanjam i sanjat ću taj put, ali ne želim da se rodi iluzija da samo živim u njoj. Svjestan sam da su me ubili, ali i pobili, i vidim da sam još uvijek "bolesno živ". Njima je nacionalizam raj, a pakao im je dubinska infuzija. Zato bježim i bježimo u svoj kutak sreće kojeg je sve manje. U nama više nema ni zdrave rijeke koja teče, ni doma, ni smisla... Ali, svemu dođe kraj. Kraj je jedina nada, jer "kraj je kraj". Vidim da smo ranjeni i krivi su, ali bez stida, krivim i sebe. Dok krivimo sebe planine rastu, ptice lete, rijeke teku, a kada stane i sve zlo potone u beskraj znam da tada nastupa RAJ".

Niko ne čuje "vapaj"

Zbog nemogućnosti i otežane dalje pozitivne nadogradnje u ovom okruženju mnogi ostaju zatvoreni u svoj svijet vezanih ruku i svoju granicu kazivanja i kreativnosti ne mogu proširiti, jer su "kormilo" odavno preuzeli ljudi koji rijetko znaju prepoznati kvalitet. Obično to se dešava zbog neznanja i sistemskog postavljanja ljudi na određena mjesta gdje kasnije zna prerasti u individualnu dominaciju gdje stavove na javnost znaju preslikavati često i uz usaglašavanje svojih istomišljenika. Na takav način "ubijaju" svakoga ko bi mogao da doprinese pozitivno ovoj zajednici i takvi "kormilari" zakonskog državnog, opštinskog, kantonalnog i drugog uređenja kao da ne vide i ne čuju "vapaj".

Mladi koji pokazuju kapacitet u različitim pozitivnim oblastima u startu su na nejasnom putu, okruženi sa zbunjenošću bez realnih putokaza, jer politička sistemska homogenizacija u ljudskim umovima uskraćuje one koji žele da sebe "poklone" društvu, odnosno zajednici.

Prognanici u vlastitim kućama

Pored "sistemskog ubijanja" svih naraštaja u Distriktu koji je često prepoznatljiv, postoje i otvori koji omogućavaju kreativnima i onima koji žele nešto da pokušaju da dođu do cilja, ali sa pravom može se reći da se još uvijek ne radi o onoj otvorenosti kao što je to regulisano u drugim normalnijim i razvijenijim okruženjima.

"Ljudi su prokleti i ono dobrih što ima ne možeš ih prepoznati od pokvarene gomile. Rat je zle ljude učinio sretnim, a dobri ispaštaju. Koliko je godina prošlo od rata, a normalan čovjek i dalje ispašta. U ljudskim glavama još uvijek je stanje borbe i šta možeš očekivati onda od kolektivne misli i koletkivne mase. Neko je sebi napravio takve robote od mesa koji će samo klimati glavom. Vjerujte nismo ni svjesni da smo postali prognanici u vlastitim kućama, jer su ti loši ubili sve u nama".

I narod je podivljao, sve neki heroji i nindže

Primjetno je da brčanske generacije rastu na devijacijama i često se poistovjećuju sa onim sistemom u kojem živi, jer za drugo i ne znaju.

Takođe, manjkom edukacije, nedostatkom zdravog porodičnog odgoja i sl. sve dovodi do narušavanja normalnog razvijanja osobe u korisnog društvenog čovjeka.

Mladi se nalaze na mjestu gdje "pušu vjetrovi" sa svih strana i nikako da svoj plamen upale. Zbog toga uglavnom traže liniju lakšeg otpora boraveći i dalje na toj "vjetrometini" bez ikakvog pokušaja da razmisli i zapita se, "pa zašto ja ovaj plamen ne mogu da upalim na ovoj poziciji i u ovom trenutku"?

U toj teškoj poziciji prepuštaju se lakšim sredstvima gdje postaju svjesno latentni prihvatajući i podržavajući dalji vid dominacije loših nad dobrim. U takvom stanju dodatno su opijeni medijskim ludilom koje je uglavnom glasilo onih dominirajućih.

"Ovo je sve divlji narod. Svi neki heroji i nindže, a niko ništa konkretno da učini. Svi žive u nekom virtualnom svijetu. Previše su dali na značaju razvijanja tjelesnih vidljivih mišića, a najamnje mišiću mozgu. Dok se oni tove iluzijama koje im omogućavaju bijeg od realnosti, istovremeno produžavajući ovakvo stanje, loši samo potvrđuju svoj uspjeh. Pa zar ne vide da su nam ubili ono najdraže, ubili su nam djecu, jer to je njihov dalji vid opstanka. Lošima trebaju ljudi bez mozga, ljudi bez razmišljanja".

Kome?

Utopljeni u životno brčansko i bosanskohercegovačko ludilo gdje laž najviše dominira sve više činjenica je pred onima koji razmišljaju svojom glavom kako su loši ljudi u Brčkom ubili sve u nama. Ustvari, te činjenice su odavno i jasne.

Ali, kome, brate, ja ovo sve pričam?