Laku noć, Bosno i Hercegovino, gdje god da si... ^Istaknuto

Piše: Adnan Pečković

No, to je već stara priča.

Ernest Gellner je rekao da je nacionalizam prije svega političko načelo koje tvrdi da politička i nacionalna jedinica trebaju biti istovjetni. Što će reći jedan narod – jedna država. U slučaju današnje Bosne i Hercegovine to je jako veliki izazov. Nacionalizam, naravno, ima i svoja načela. Po Gelneru, načelo na koje su nacionalisti najosjetljviji je to gdje ako pripadnici vladajuće klase političke jedinice pripadaju naciji različitoj od nacije većine podložnika, to za nacionaliste znači izrazito nepodnošljivo narušavanje političkih pravilnosti. U slučaju današnje Bosne i Hercegovine ovaj slučaj se ogleda u velikom broju političkih stranaka koje su u velikoj većini slučajeva nacionalno obojeni tako da svaki “narod” bira svoje kako oni drugi nebi preovladali.

Ako „oni drugi“ preovladaju onda „oni“ vladaju resursima kao što su radna mjesta. Iz tog razloga građani daju glasove „svojima' osjećajući određenu vrstu sigurnosti i nadajući se boljoj dostupnosti resursa. Tu postaje jasno da građani moraju prihvatiti nacionalizam i njegove vrijednosti da bi on funkcionisao, a da bi ga prihvatili moraju imati koristi od istog. Samo što ti građani ne razumiju da većina njih neće imati ama baš nikakve koristi od nacionalističkih vladajućih elita, te da oni nisu nista osim interesne skupine koje koriste emocije svojih glasača kako bi održali svoju moć. Osim toga građani moraju shvatiti da snose veliki dio odgovornosti za ono sto im se dešava.

Osnovna retorika nacionalističke vladajuće elite u Bosni i Hercegovini se su suštini sastoji iz tri elementa:

1. Buđenje nacionalne svijesti kroz stvaranje istorijskih mitova
2. Ubjeđjivanje svog glasačkog tijela da su superiorniji od drugih
3. Širenje straha kao načina moblilizacije “svoje etnije”

Sve nas ovo dovodi do zaključka da se ciljano i sistematski uništava i slabi civilno društvo i građanska država, a sa druge strane grade se tri zasebna etno-nacionalna društva koja će funkcionisati na paralelan način u jednoj državi, od državnog do lokalnog nivoa. Deborah Michaels i Doyle Stevick kažu da postoje dva različita koncepta države: etnonacionalna država, tj. država koja je bazirana na plemenskom porijeklu i mitovima, dok je drugi koncept, koncept građanskog uređenja države u kome su nasljeđene tradicionalne vrijednosti manje važne i u kojima postoje političke vrijednosti koje se poštuju.

Apsolutna vladavina etnopartija, koje su manje – više na vlasti od kraja 80-tih će se definitivno nastaviti, kao i majorizacija svih ostalih od strane većinskog naroda kroz zakonodavstvo i postavljanje podobnih na najbitnija mjesta. Drugim riječima, ništa se neće promijeniti osim toga da će etnokratija još jače zavladati. Bosna i Hercegovina postaje ono što nikada nije smjela postati, njeni građani postaju ono što nikada nisu smjeli dopustiti da postanu – objekti igrarija vladajuće etnokratske elite koje će učiniti sve da zadrži svoju moć, čak i žrtvovati narod koji navodno zastupa. Što prije građani ove zemlje to shvate, to bolje.

Štiteći svoju pljačku kroz navodnu odbranu nacionalnih interesa vladajuće elite će uzeti sve što mogu, ali na kraju krajeva građani će u oktobru reći da li ih i dalje žele tu. Najveći uspjeh elita danas je to što su ubjedili svoje glasače da se ništa ne može promijeniti. Produkt toga je klijentilističko ponašanje stanovnika i odliv mozgova. „Mozgova“ je iz dana u dan sve manje, tako da ako ovakvo stanje potraje neće više biti dovoljno kvalitetnih kadrova da zamjene sadašnje elite.

Građani Bosne i Hercegovine ponovo će birati u oktobru. Ostaje da vidimo kako.