EU i rad nacrno: Staviš 100-200 eura u pasoš i puste te da prođeš ^Istaknuto

Evo jučer me zove jedan čovjek porijeklom iz Bosne, ali već godinu i po je u Njemačkoj, tačnije od marta prošle godine. U tu zemlju je ušao legalno, ali je ostao duže od tri mjeseca i sad je gore zapeo, niti ostati niti izaći. Pita me kakve mogućnosti ima da se izvuče, započinje svoju priču Dragan Pavlović.

U svojoj agenciji koja se bavi savjetovanjem za pronalazak posla u Njemačkoj on se susreo sa raznim slučajevima. Za Bosanca koji je “zaglavio“ u Njemačkoj on nema rješenje, ali je čuo od drugih kako bi se to moglo riješiti.

Traže se zidari

– Ja sam mu rekao, vidi, neću ništa da kažem, ali ja sam čuo od drugih ljudi i klijenata koji nam dolaze i bili su u sličnim situacijama, da se u takvom problemu ide na mađarsku granicu. Staviš 100-200 eura u pasoš, graničari ti stave ulaz-izlaz i nema problema. Uđeš u Srbiju i eto te u Bosni. To sam ja čuo, ali meni to ne treba, ja se time ne bavim. Ali ako treba savjet, ja sam tako čuo – priča Pavlović.

Njegova agencija je samo jedna u nizu koja u ovdašnjim medijima daje oglase o svojim uslugama, a koje su u proteklim godinama stekle veliku popularnost među radnicima koji odlaze u evropske zemlje trbuhom za kruhom.

Pavlovićeva agencija ADC Consulting, u kojoj radi sa kolegom Igorom Karagićem, bavi se savjetovanjem, a za njemačke firme sa kojima imaju sklopljen ugovor u BiH potražuju zidare, tesare i ostale majstore za sektor građevinarstva. Sjedište im je u Sarajevu. Ne šalju radnike “nacrno“, i ne preporučuju da se tako ide u Njemačku. Za svoje usluge oni međutim od bh. građana naplate 600 eura.

– Mi, između ostalog, imamo i program volontiranja. Građani koji kod nas dođu, ako odgovaraju profilima koji su traženi, prvo moraju završiti obuku ovdje u školi. Osim toga, učimo ih kako da se tamo ponašaju i platimo im prenoćište dok su u Sarajevu, platimo im autobusku kartu do Njemačke. Kad dođu gore, plaćen im je smještaj i prijevoz do posla, a mjesečno mogu zaraditi oko 80 posto prosječne njemačke plaće, odnosno od 600 do 1.000 eura – pojašnjava Pavlović.

Priča da pojedini bh. građani, ponukani lažnim pričama po Facebooku o ogromnoj i brzoj zaradi u Njemačkoj, često imaju nerealne zahtjeve kada nazovu njegovu agenciju.

– Pitaju može li nešto u Müchenu? Može li nešto u Štutgartu? U Frankfurtu? Ja pitam zašto, a oni kažu da im tu živi rođak, prijatelj ili djevojka. Ja im poručim da je najbolje da mi kažu ulicu u kojoj hoće da rade, te da zažele neku muzičku od Šabana ili Lepe Brene. Neke pitam hoće li posao zamjenika direktora Deutsche banke? Da imaju mjesečnu plaću od 50.000 eura, radno vrijeme od devet do 12, Porschea i tri mjeseca godišnjeg? Pitaju me zezam li ih? Ja ih pitam da li oni mene zezaju sa svojim zahtjevima – pojašnjava Pavlović.

Rad nacrno

Posla u Njemačkoj ima, kazao je njegov kolega Karagić, ali u određenim regijama centralne i južne Njemačke. Građevinska industrija cvjeta kao nikad u posljednjih 25 godina. Ističe da bh. građani koji u Njemačkoj rade minimalno pet godina tokom kojih ih je poslodavac uredno prijavio, sa napunjenih 67 godina života mogu dobiti minimalnu penziju od nekih 400 eura. Za to bi u BiH morali raditi više od 40 godina.

Ali Pavlović tvrdi da Bosanci koji ne znaju jezik trebaju prihvatiti bilo kakav posao, onda naučiti jezik u Njemačkoj, prilagoditi se te, nakon što dobiju papire, tražiti bolje plaćen posao.

– To je jedino normalno, tako bih i ja radio da sam u njihovoj situaciji. Ja sam u Njemačkoj bio niz godina i znam o čemu pričam. Ali savjetujem da se nacrno ne ide raditi u Njemačku – poručuje Pavlović.

Prošlo zlatno doba Njemačke

Tvrdi da je prošlo zlatno doba Njemačke za radnike sa Balkana. Azilanti su prisutni u Njemačkoj, i za 200-300 eura rade po cijeli dan. Konkurencija su radnicima sa Balkana.

– Ti migranti dobiju ugovor za takozvane mini jobs, koje mogu raditi od dva do četiri sata dnevno. Ali ko će kontrolirati rade li oni i do 10 sati dnevno te ima li mućki? Pa neće inspekcija iz Zavoda za zapošljavanje ili finansijska policija biti cijeli dan na svakom gradilištu – priča Pavlović.

(A. Perčo/Faktor.ba/Foto: J. Brutus)