Ljubiša Samardžić: Želio sam Šibu izvući iz Sarajeva, a on mi je jasno poručio…. ^Istaknuto

Pod rediteljskom palicom Kineskinje Peng Qing jučer su Sarajevu, na lokacijama Bijela tabija, Begova džamija, Sahat kula, Zemaljski muzej i u ulici Kujundžiluk, zabilježeni kadrovi televizijskog dokumentarca, koji će biti homage Hajrudinu Šibi Krvavcu i njegovom filmu “Valter brani Sarajevo“.

Kinezi traže odgovore

Tim povodom u bh. prijestonicu doputovao je glumački velikan Ljubiša Samardžić, koji je u ovom klasiku iz 1972. godine – sa senzacionalnim uspjehom u Narodnoj Republici Kini – odigrao jednu od glavnih uloga. Sada, kao jednog od živih glumaca filma “Valter brani Sarajevo“, kako je pojasnio za naše novine, pozvali su ga da učestvuje u projektu koji je jedna vrsta “reality showa“. Zbog toga su u Sarajevo iz Kine došle i četiri porodice, čiji je zadatak da pronađu autentične predmete iz filma. Oni koji u susretu sa Samardžićem odgovore na enigmatično pitanje – ko je glumac koji je igrao u “Valteru“, dobit će poklon s njegovim potpisom iz Kujundžiluka.

– Veliko iznenađenje je bilo kada me je zvala Kineska ambasada i predložila da budem u ovom projektu… Nisam jedini živući glumac iz filma, jer živ je i Bata Živojinović. Žao mi je što, iz mnogo razloga, i on nije mogao učestvovati. Da budem iskren, ustreptao sam zbog tog poziva, jer ćemo podsjetiti na jedan veliki film i na jednog velikog čovjeka, našeg Šibu. “Valter brani Sarajevo“ očarao je Kinu. Kao što znate, Kina je bila na koljenima, a i dan- danas svim srcem želi da vidi film. To je nevjerovatno i to je mogao samo Hajrudin Šiba Krvavac, koji je možda najosobenija ličnost iz svijeta filma. Stvarao je najljepše filmove – ljudske, tople, jednostavne, logične. Nikada nije imao poprijeke i neprijatne poglede na ljude. On nas je dočekivao s osmijehom i pratio osmijehom. Ispričat ću vam i anegdotu kako biste shvatili o čemu govorim. Kada smo jednog dana trebali da idemo na skijanje, ovdje na okolne planine, došli smo vozom sa djecom, a on nas je dočekao sa svojim bijelim volkswagenom i rekao: “Djeco, evo vam ovaj automobil, vi ćete ići gore da se vozikate, pa da možete svratiti do “Evrope“ da tu provodimo večeri“. To govori o njegovoj plemenitosti i ličnosti – prisjetio se Samardžić.

U šetnji starim dijelom grada – dok su ga pozdravljali brojni fanovi, na što je on srdačno odgovarao, a nije m bilo mrsko ni da se slika sa njima – ispričao nam je i kako je svog velikog prijatelja Šibu, koji je preminuo 1992. godine, pokušao spasiti iz opkoljenog Sarajeva.

– Nazvao sam ga telefonom, jer sam kriomice nekako našao rješenje da ga izvučem iz tog pakla, neprimjerenog pakla, koji ste doživljavali. A on mi kaže: „E, moj Ljupče, ostat ću sa svojima. Nikada ne bih otišao od njih. Oni su moji. Ali, i ti si moj. J*beš moj život, vjerovatno će ubrzo biti prekraćen, jer nisam siguran da ću preživjeti.“ Jednom riječju bio je veliki čovjek! I kao tako velika ličnost mogao je da ode bilo gdje, ali nije otišao, Sarajevo je njemu bilo u srcu – istakao je Samardžić.

Pitali smo ga da prokomentira situaciju da Kinezi ukazuju čast jednom tako velikom, filmadžiji, što bismo trebali mi, njegovi sugrađani, a u to vrijeme bila je to cijela Jugoslavija, koju danas zovemo regionom. Jer, svojim djelovanjem nas je zadužio.

– Zaborav je po mom uvjerenju ljudska slabost i to nikada nisam odobravao. Nikad nisam praštao ljudima koji nisu osjetljivi i pažljivi prema kvalitetnim djelima, a to je bila jedna od najboljih filmskih priča iz rata: afirmacija slobode, slobode koja nam je oduzeta, kao što znate nekoliko puta. Živjeli smo kao braća, socijalizam je bio nekako najuzvišeniji oblik eksplotacije ljudi i života naravno. Sada je došao liberalni kapitalizam, koji je sam po sebi izgubio lice, dostojanstvo, pa smo se i mi izgubili i mnogo toga nam škripi kada su u pitanju odnosi, ili kada su, u ovom slučaju, u pitanju filmska stvaralaštva iz prošlosti. Ti filmovi su jako dobro prošli u svijetu, ja se time ponosim, kapa im dole, ali ovaj film i dolazak Kineza je posebna storija – naglasio je.

Plakat za spomenik

Iz džepa je potom izvadio fotografiju na kojoj je bio plakat filma “Valter brani Sarajevo“, koji je svojevremeno krasio svaki djelić Kine. Donio ju je iz te zemlje kako bi je ostavio na spomen-bistu Vladimiru Periću Valteru, jer, tvrdi, on tu i pripada.

– Pojavit ću se pred njegovom bistom da mu se zahvalim u ime svih, da oprosti svima onima koji su zaboravili na jedno veličanstveno umjetničko djelo – otkrio nam je.

Produkciju dokumentarca potpisuju “Jadran“ film iz Zagreba i kineska nacionalna televizija “Sandong“, koja ima milionski auditorijum.

Titov omiljeni film

– Filmovi koji su nastali u vrijeme Jugoslavije ostavili su veliki pečat, ali što i ne bi kada je Tito volio film. Zato je film bukvalno bio razmažena umjetnost u to vrijeme. Imao sam privilegiju da s Titom budem dva puta godišnje i jednom prilikom razgovarali smo koji mu se film najviše dopada, na šta je odgovorio da je to „Valter brani Sarajevo“. Vrlo interesantno, iako je on bukvalno tvorac filma “Bitka na Neretvi“. Čak je dozvolio da se sruši Jablanički most kako bi scena bila autentična – prisjetio se Samardžić.

Besmisleno je raditi remake

Osim televizijskog omaža filmu “Valter brani Sarajevo“ ,kako nam je jednom prilikom kazao producent Vinko Grubišić iz “Jadran“ filma, bit će snimljen i remake ovog ostvarenja, u kojem će se naći novi glumci. Pitali smo Ljubišu šta misli o toj ideji.

– Besmisleno je snimati remake. Protiv koga se Kina sad bori, protiv koga bi se borila? Mi smo se borili protiv fašista i Šiba je to vrlo tanano prefinjeno, njemu svojstveno napravio film, mek, uzbudljiv i neponovljiv – odgovorio je.

(Merima Čustović/Faktor.ba/Foto: M. Živojević)