Brčko: Na mjesto, građanine pokorni! ^Istaknuto

Piše: Adnan Pečković

Činjenica je da ogroman broj mladih ljudi pristupa političkim opcijama ne zbog ideologije (kakva god ona bila) nego iz želje za rješavanjem svoje egzistencije.

Licemjerstvo tih ljudi ide do neba, jer sa jedne strane tvrdi se da je potrebno boriti se protiv nepotizma i korupcije, a sa druge strane se pristupa političkim opcijama na prvi poziv. Da ostavimo na momenat na stranu i borbu za egzistenciju na koju su nas "begovi" i "age" sveli.

Postoje i svakodnevne situacije koje nemaju veze sa golom egzistencijom, a koje nijemo posmatramo kao da smo svi na "drogama" koje su nas paralisale. Primjera je mnogo, a evo jedan.

Stojim u banci, a troje klijenata banke ispred mene. Dolazi mlada dama staje pored prvog u redu i gura gospođi na šalteru neki papir. Apsolutno niko, osim moje malenkosti, se ne buni. Čak niti službenica banke nije upozorila dotičnu gospođu da stane u red. Apatija ili strah, ne znam.

Stotine priča o plaćanju ispita na fakultetima sam čuo, a niti jedna nije dobila sudski epilog (barem meni nije poznato). Aktiviste koji javno prozivaju korumpirane političare se na nekom ličnom nivou podržava, ali kada se dođe do toga da treba djelovati, onda je: “super si ti, ali nemoj, ba, mene”.

Može li se ovo stanje u društvu nazvati apatijom? Jedna od definicija apatije je generalna nezainteresovanost osobe na pojave koje ga/je okružuju. Možemo pričati o nezainteresovanosti ljudi za klimatske promjene, ratove itd, ali zainteresovanost za politička dešavanja kod nas itekako postoji. Postoji u onom smislu da prosječan građanin/ka zna vrlo dobro “sa kim treba biti dobar” da bi se ostvarila neka lična korist, zna se ko su glavni igrači.

Dakle, djelimično jeste apatija, ali je glavni problem to što smo naučili da budemo pokorni gospodaru i njušimo za svojom prilikom kako da i mi postanemo “vlast” makar to bilo kratko, tako da (morat ću generalizovati) niti sami građani ove “Proklete avlije” nisu ništa manje korumpirani od onih koji ih vode.

"Kmetovski" mentalitet i konformizam prosječnog Bosanca i Hercegovca doveo nas je u stanje u kakvom se nalazimo. Pade mi na pamet film “Na mjesto, grđanine pokorni“ iz 1964-te, Radivoja Lola Đukića, koji davno odgledah i početna scena iz filma koja ide nešto ovako:

Osoba 1: "Poznato je, Grđani, da starije treba slušati. Svijet počiva na poslušnosti. Narodna mudrost govori da starija kokoška uvijek kljuca mlađe kokoške."

Osoba 2: "Šta to pričas? Ne primjenjuj pileće navike na savremeno ljudsko društvo. Ljudi pomažu jedni drugima, među ljudima nema kljucanja." Osoba 1: "Je li?

Zašto onda meni govre: Ne guraj se, građanine. Znaš li svoje mjesto, građanine pokorni?" Na mjesto, građanine, pokorni (1964).

Vrijeme je da se pogledamo u ogledalo i razmislimo ko smo i u kom pravcu idemo.