Predizborna matematika: Zaposliš jednog i eto 10 glasova ^Istaknuto

Piše: Mladen Mirosavljević

Dok se u jeku predizborne kampanje za oktobarske lokalne izbore obećavaju brda i doline, ali bez ikakvog realnog uporišta, svi se sa strahom pitamo kako ćemo (pre)živjeti nakon izbora. Svima je već odavno jasno da država živi od kredita do kredita, a da je najpoželjniji posao u njoj bavljenje politikom ili se zaposliti u javnom sektoru. Akcenat je na onom zaposliti.

Vic koji je nekada kružio ovim prostorom da zaposleni u javnoj upravi svako jutro dolaze na posao i prije radnog vremena - ne da bi radili, nego da bi sebi obezbijedili stolicu na kojoj će sjediti - danas je stvarnost. Zato vrijeme izbora ne znači prazna obećanja za sve. To je šansa za one koji žele da se uhljebe u politici, ali i za sve one koji stranačku privrženost žele da naplate uhljebljujući se gdje god to mogu. Plus nepotizam i korupcija. Tako pred svake izbore u Bosni i Hercegovini imamo istu priču.

Povećano je stranačko-predizborno zapošljavanje, pod krinkom zapošljavanja novih osoba i mladih pripravnika. Računica je jasna: 50 zaposlenih, sa isto toliko sigurnih glasova, plus, recimo, još po dva člana njihovih porodica, to je već 150 sigurnih glasova. Ne računajući u taj broj očeve, majke, braću i sestre te raznu drugu rodbinu - najmanje još deset sigurnih po zaposlenom. Sve u svemu, 50 novozaposlenih, koji vjerovatno neće ništa raditi, donosi više od 500 glasova.

Postizborni politički plijen

Nevladina organizacija "Centri civilnih inicijativa" objavila je bazu svih institucija organa uprave i kompanija sa više od 20.000 imena, kako kažu, podobnih političkih imenovanja. Prema CCI-ju, blizu 6.000 političkih je funkcija u cijeloj Bosni i Hercegovini. Tome treba dodati i 20.000 rukovodećih radnih mjesta, koja su samo službeno nepolitička, ali ipak se radi o vrlo važnom postizbornom političkom plijenu. Partije su jednostavno podijelile sve državne resurse i funkcije, a sve ide dotle da se stranka kojoj pripadne određeno ministarstvo ili javno preduzeće ponaša u toj oblasti suvereno bez miješanja ostalih stranaka u tu oblast, pa i zapošljavanje.

"Prosto je nevjerovatno, pa čak i bezobrazno, povećavati administraciju i javnu potrošnju dok privreda grca u problemima koje ne rješavaju ti isti službenici. Političari su, očito, administraciju proglasili strateškom granom državnog razvoja, a ne metalsku industriju, energetiku ili poljoprivredu", izjavio je još 2010. godine Obrad Belenzada, predsjednik entitetske Konfederacije sindikata bh. entiteta Republika Srpska.

Njegova ocjena da su zajedničke institucije "rupa bez dna" te da nemaju opravdanje, ni moralno pravo da povećavaju troškove, s obzirom na mnoge slučajeve rasipništva koje je utvrdila državna revizorska služba važe i danas, a ta ocjena važi i za sve druge nivoe vlasti u Bosni i Hercegovini. Vlada Republike Srpske je te godine za plate 34.000 entitetskih funkcionera i službenika planirala izdvojiti 315 miliona eura, dok su institucije Bosne i Hercegovine, koje imaju 11.600 manje zaposlenih, na njihova primanja planirale potrošiti 22 miliona eura više.

Od tadašnje do sadašnje rastrošnosti nije se ništa promijenilo, osim što su se promijenile brojke - kako u budžetima tako i one kada je riječ o zaposlenima, i to na svim nivoima. Obećanja i problemi su ostali isti. U 2016. godinu Republika Srpska je (za razliku od entiteta Federacija Bosne i Hercegovine, čiji budžet za tekuću godinu iznosi oko 1,3 milijarde eura), prvi put ušla sa budžetom od gotovo 1,6 milijardi eura, ali ni za osam mjeseci ove godine nije uspjela finansijski da završi 2015. godinu.

Ko još sluša MMF...

Duguje se bukvalno svima, a da pomenemo primjer da su najboljim entitetskim studentima isplaćene samo tri stipendije u ovoj školskoj godini, dok se Ministarstvo za izbjeglice "još nalazi" u 2015. godini. Pri tome političari u Republici Srpskoj uporno tvrde da je ona neuporedivo bolji entitet od Federacije Bosne i Hercegovine, maltene ovog momenta spreman da postane samostalna država. Ali, šta reći ako se, recimo, zna samo jedan podatak, a to je da ove godine gotovo polovina budžeta Republike Srpske ide na otplatu dugova.

Podaci Ministarstva finansija govore da 44,3 odsto entitetskog budžeta u 2016. godini odlazi na otplatu duga Republike Srpske, i to 375 miliona eura. Prošle godine na servisiranje duga odlazilo je 37,4 odsto ukupnog budžeta. Ukupan dug Republike Srpske 2015. godine iznosio je gotovo 2,7 milijardi eura. Spas se i ovaj put traži, prije svega, u kreditnom zaduživanju, dok bilo kakve ozbiljnije reforme ostaju mrtvo slovo na papiru.

Nakon pregovora, koji su trajali više od godinu, između bh. vlasti i predstavnika Međunarodnog monetarnog fonda, Bosni i Hercegovini je odobren trogodišnji prošireni aranžman od 554 miliona eura, a nedavno je isplaćena prva tranša u iznosu od oko 75 miliona eura. Centralna banka Bosne i Hercegovine doznačila je Republici Srpskoj oko 26 miliona eura, što je dio prve tranše Proširenog aranžmana sa MMF-om, a ostatak Federaciji Bosne i Hercegovine. Poređenja radi, ova rata kredita MMF-a prošla je isto tako kao kada prospete nekoliko kapi vode na vrelu platu. Isto bi se dogodilo i da je prosuta puna kanta.

Šef Misije MMF-a za Bosnu i Hercegovinu Nadim Ilahi izjavio je da će isplata narednih tranši aranžmana zavisiti od sprovođenja reformi, na koje su se obavezale političke strukture u ovoj zemlji. "Produženi aranžman sadrži 26 izazovnih reformskih aktivnosti, koje uključuju reforme plata u javnom sektoru, reformu banaka, poreskog sistema i druge." On je poručio da nijedna naredna tranša neće biti isplaćena ako ne bude konkretnih rezultata. U stvarnosti izgleda kao da Ilahija niko nije čuo. Ili jeste tamam onoliko koliko su ozbiljno shvaćene i sve one agende i reformske agende koje su u međuvremenu potpisane da bi se ovaj kredit dobio i nastavio "reformski" put Bosne i Hercegovine ka članstvu u Evropskoj uniji.

Ko će provesti 'redukciju'

To se pogotovo vidi po ponašanju u sektoru zapošljavanja. Ministar rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske Milenko Savanović rekao je da ovaj entitet naredne godine očekuju reforme na osnovu sporazuma sa MMF-om, koje će biti bolne, a koje podrazumijevaju i "redukciju radne snage". U junu ove godine u Bosni i Hercegovini je zvanično bilo 518.000 nezaposlenih, od kojih je 53 odsto žena. "Kod nas se razvilo očekivanje da je Republika Srpska neki Eldorado, koji će dati svima zlatnu kašiku. Nema toga. Moramo da radimo, zaradimo i ojačamo Srpsku materijalno, da ona iz te akumulacije pomogne onima koji ne mogu da rade, a to su bolesni, invalidi rata i penzioneri", rekao je Savanović.

Kako će se to postići u situaciji kada na jednog zaposlenog dolaze tri penzionera, kada su najveći poslodavac država i njene institucije, ustanove i preduzeća, a bez ikakvih poboljšanja poslovnog ambijenta - nije jasno. Dok Savanović to priča, Šume Republike Srpske su zaposlile, pored sadašnjih pet, još dva nova izvršna direktora, a povećava se i broj radnika, iako se godinama govori o višku zaposlenih. U ovoj godini zaposleno je novih 220 radnika samo u tom preduzeću. A tek ostala, pa lokalni nivo, pa…

Biće zanimljivo kako će se napraviti i ko će i po kojem kriterijumu praviti tu "redukciju radne snage". Ko će, naprimjer, napraviti tu redukciju u banjalučkoj Gradskoj upravi, u kojoj je trenutno zaposleno oko 800 radnika, a upućeni, pa i sam predsjednik Skupštine grada Banjaluka, kažu da je već 30 odsto njih apsolutni višak. Ništa drugačija situacija nije ni na entitetskom nivou, ali ni u Federaciji Bosne i Hercegovine i na državnom nivou. Da li će se ta "redukcija" praviti na osnovu partijske ili neke druge podobnosti i ko će biti zadužen za tu reformu, ostaje nejasno. Ili će se, na kraju, sve svesti na to da će svi zaposleni biti članovi jedne ili dvije stranke - naravno, one na vlasti.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera