Baljvine: Jedino selo sa slonom u BiH ^Istaknuto

Baljvine su naseljeno mjesto u opštini Mrkonjić Grad.

Selo Baljvine je javnosti poznato po činjenici da u njemu nikada nije došlo do međuetničkih sukoba, ni u proteklom ni u Drugom svjetskom ratu, iako stanovništvo pripada dvjema različitim etničkim i konfesionalnim grupama.

Ovo selo, godinama poznato po miroljubivosti, krije jednu od najljepših kolekcija stećaka u zemlji, u šumi nadomak sela ove mramorne gromade tajanstvenu kriju priču o ovim krajevima mnogo stariju od nas.

Na jednom stećku, zamislite, uklesan je slon.

Tu je to, na manje od sat od Banjaluke, pola sata od Jajca, isto toliko od Mrkonjić Grada... Možda i ti ljudi iz Baljvina i nisu sa ove planete, ko zna ko su im preci, kad više vole ljude od rata, slonove od topova.

Odnedavno su Baljvine uvrštene u turističku ponudu okolnih gradova Banjaluke, Mrkonjić Grada, Šipova i Jajca.

A da znate kakve još hurmašice prave od kukuruznog brašna...

Ivan Lovrenović napisao je kako se "još od Drugoga svjetskog rata za Baljvance , uvijek s istim strahopoštovanjem, pričalo kako ni jednima ni drugima “dlaka s glave nije falila”.

"Čuvali su jedni druge, svatko od “svojih”, kao oči u glavi. Ranih sedamdesetih godina, usred socijalizma, gledao sam u blistava ljetna popodneva kako uz vrbaske strane sporom cik-cak stazom mile bosanci, planinski konjići natovareni pijeskom i vodom iz zelene rijeke: uznose materijal za miješanje betona, od kojega se gradi baljvanska džamija. To Srbi iz Baljvina Gornjih uzimaju slobodne dane iz firmi u kojima rade po Mrkonjiću, Jajcu, Banjoj Luci, samare svoje konjiće, i – pomažu komšijama graditi džamiju! Posjećujući katkad Baljvine tih godina (koje sad sijaju i zlate se u sjećanju), što zbog stećaka, što zbog ljudi i njihova čudesnoga jezika, čuo sam u kući starca stogodišnjaka Sejde Zahirovića i ovakvu običnu pričicu:

“U našoj kući vavik je bilo slanine i rakije – obaška, da se ne miša s našom hranom. Znaš kako ti je: put mi pokraj kuće, naijdu komšije iz gornjega sela, ne valja da se ne svrate. A red je iznit prid njiha ono što oni vole.” napisao je Ivan Lovrenović.

/buka/