Uči sine za sebe, pusti ove na vrhu i destruktivno sistemsko obrazovanje ^Istaknuto

Piše: Adnan Murselović

U današnjem tzv. naprednom civiliziranom društvu nastale su pozitivne promjene, ali istovremeno i negativne koje su, nažalost, sve više dominatne uništavajući ljudske vrijednosti. Najviše u tome oštećeni ostaju djeca koja su bitna za nastavak funkcionisanja sistema, države, društva itd.

Gdje nam je pamet?

Posmatrajući okruženja, ali i Brčko distrikt BiH vidimo sve više destruktivna ponašanja djece i odnosa obrazovanja prema temelju društva i toj najmlađoj populaciji koja se smatra najbitnijim segmentom razvoja jedne države, civilizacije. Osnovni cilj države je imati pamet, inteligenciju, društvo koje će doprinositi nastavku i daljem pozitivnom napretku. A, gdje smo mi u svemu tome?

Kada je u pitanju BiH i Brčko distrikt BiH taj odnos obrazovanja prema društvu je katastrofalan i ne proizvodimo iskreno djecu, ljude koji će biti spremni i korisni ovoj zajednici.

U mnogim brčanskim školama uočljiva je destrukcija, a to najbolje znaju rukovodioci tih ustanova. Najviše koji osjete destrukciju su oni koji su na prvim linijama znanja i neznanja, a to su učitelji, nastavnici i profesori. Šta se dešava u tom svijetu?

Svi šute, pa i nastavnici...

Imamo sistem da nijedan učitelj, nastavnik, profesor neće da javno iznese u kakvom se stanju nalazi obrazovanje, kako se znanje prenosi, kako se djeca ponašaju, koji su direktni problemi i sl.

U neformalnim razgovorima saznao sam mnoge stvari koje ne priliče normalnom društvu, a žalosno je što samom šutnjom sistema, ali i nastavnog kadra doprinose ovakvom stanju ne želeći da reaguju, najprije, kako sam mogao zaključiti, zbog mogućnosti gubitka posla ili osjećaja nemoći da kao pojedinac ne može promijeniti sistem i sl.

Sve iz kuće dolazi

Sve iz kuće dolazi i to je istina. Pored samog obrazovnog sistema koji je u paukovoj mreži odavno i drugi osnovni temelji društva su urušeni gdje imamo rezultate da sve više djece dolaze u škole problematična ili sa veoma niskom koncentracijom na časovima, inteligencijom života itd.

Nastavnici i sistem obrazovanja olako to posmatraju. Nezaslužne prolazne ocjene koje se daju učenicima su samo jedan od pokazatelja da se “skine teret s leđa”. Ovo nije rješenje i ovako podržavamo i prihvatamo dalji razvoj društva koji neće moći biti nikako konkurent drugim naprednim civilizacijama.

Prisutnost problema je često uočljiv i u roditeljima koji odavno ne razmišljaju svojom glavom i koji su prepušteni sistemu da ih vodi na osnovu kojeg godinama formiraju mišljenja i svoja ponašanja. Na sceni je “da drugi razmišlja umjesto njih”. Tako čovjek ili porodica postaje svjesno i nesvjesno rob “dužničkom biznis mašinom” gdje svako njegovo odstupanje od toga postaje izgubljen i nemoćan da se snađe u okruženju. Tako prepuštaju djecu ne vodeći računa da li djeca u sebi imaju ugrađene osnovne elementrane ljudske norme kako ih je priroda podarila po svom zakonu. Koliko god smatrali da pravilno djecu formiraju, neka dobro sagledaju sve stvari kao npr. šta dijete gleda na TV-u, koliko vremena provodi u igri sa društvom napolju i da li uopšte provodi vremena napolju, da li je više za računarom, da li ga navodi na pravilan put vrijednosti i sl. Sve osnovne životne norme društveni sistem je zatrpao i iluziju pretvorio da im se čini stvarnost i da je vrijedno ono što danas dominira na sceni.

Svi smo na fabričkoj traci i političkoj destrukciji

Čitav svijet je kao u fabrici i sve je danas izgubilo smisao. Mnogi kritikuju današnju putanju kojom civilizacija ide i želi se ukazati da smo pogrešno shvatili život i odredili sebi nemoralne i pogrešne kriterije života. Gledajući takav svijet BiH se nalazi u još gorem stanju. Svake godine proizvodimo generacije koje ne znaju suštinske vrijednosti bez poznavanja, usuđujem se i kazati, osnovnih stvari. I, koga briga za to? Nikoga. Sada nam je ovako i nije dobro da traje još dugo. Još ako na to dodamo “ninja roditelje” koji su spremni pretuči nastavnika zbog toga što mu je dijete dobilo slabu ocjenu, roditelj koji ne razmišlja u kakvom je stanju znanje djeteta, onda ćemo dobro “zaglibiti” i teško da ćemo se izvući. I ako budemo radili na popravljanju ovakvog stanja, žalosno je što će mnoge generacije živjeti sa oštećenjem i manjkavosti osnovnih životnih stvari koji nisu naučeni ni da čitaju, ali ni da posmatraju prave vrijednosti.

Na sve ovo kada dodamo politiku i njezino destruktivno miješanje u obrazovanje u BiH dobijamo jad i čemer kome se ne vidi kraj. Kao da se želi poslati poruka “imati zaglupljeno društvo koje je nespopsobno da reaguje i misli svojom glavom”.

Teška odluka odstupanja od današnjeg sistema

Okupan ludilom društva koje danas živimo i preživljavamo svojim očima vidim svijet da ona djeca koja pješače po nekoliko kilometara do škole u kojoj se nalazi samo pet ili deset učenika u razredu su u prednosti u odnosu na ovaj današnji takozvani “napredni civilizirani sistem”, koji često u velikom broju proizvodi djecu bez morala i iskrenog znanja.

U pojedinim mjestima u svijetu roditelji koji su fakultetski obrazovani povlače se u manje sredine okruženi prirodom kako bi odstupili iz nemoralnog društva i svoju djecu sami edukuju. Rezultati su pokazali da ta djeca posjeduju veliki koeficijent inteligencije. Za ovakav postupak treba imati jaku volju koji mnogi nemaju, jer su postali potrošački koorporacijski dužnici koji poznaju samo ovaj svijet koji danas žive, sa puno nemorala, laži, dvoličnosti, glume, iluzije...

Zbog toga ponekad u sebi kažem: “Uči sine za sebe, pusti ove na vrhu i destruktivno sistemsko obrazovanje”.