Kad Balkan zanijemi od skandala ^Istaknuto

Piše: Damir Nikšić

"Šokirat ćete se!", "Balkan je zanijemio!", "Čitava regija je na nogama!", "O tome bruji cijela regija!", "Balkan na koljenima!", naslovi su, ili pak samo "najave" sadržaja na koje često nailazimo u medijima otkako je ovog režima na prostoru bivše Jugoslavije. Čini mi se da on i opstajue zahvaljujući upravo takvoj skandalističkoj propagandi. Nacionalizam i skandalizam, izgleda, idu ruku pod ruku.

Namjerno ne kažem etnonacionalizam jer ne želim svesti ovo sve na lokalni nivo. Želim govoriti o nacionalizmu: o nacionalnim, državnim politikama, o međudržavnim odnosima, ili bolje rečeno: o medijskoj pokrivenosti istih, o načinu i formi u kojoj oni dolaze do nas kao vijest.

Možda ste primijetili da je sve na razini skandala, žestokih i šokantnih vijesti, izjava koje zatalasaju regionalnu nacionalističku navijačku javnost kao meksički talas na tribinama stadiona, a ako nije tako, baš direktno i frontalno, onda "između redova" možemo jasno naslutiti neki veliki skandal koji se "iza brda valja".

Radi se o propagandi koja, kada se sve sabere i oduzme, zapravo služi samo i jedino distrakciji.

Distrakciji od čega?

Distrakciji od onih "običnih" i "malih" stvari "koje život znače", kao što su npr. potpisivanje nekih bitnih akata sa nekim masivnim bjelosvjetskim bankama, organizacijama, korporacijama, fiktivnim firmama, ili štošta drugo što možemo okarakterisati u najmanju ruku kao "mutne radnje".

Zapravo nisu one toliko mutne koliko su štetne po lokalnu, nacionalnu ekonomiju, po lokalne nacije iliti narode, stanovnike/građane, a i u direktnoj suprotnosti s onim što na sva usta propovijedaju ti isti potpisnici, tj. lideri i partije koje se zaklinju u državotvornost i u narode koje predstavljaju, iz čijih "redova" dolaze.

Doktrina 'šoka'

Jer da nema svih tih šokantnih distrakcija, tih oluja ostrašćenosti, da nema te grmljavine, sijevanja i pljuskova straha i panike, svih tih iznenadnih poplava mržnje, jeda i gnjeva koje izazivaju skandalistički naslovi i vijesti; da ih ne čitamo u svojim rovovima, zasipani busenjem pod šljemovima, zaglušujućim detonacijama baražne medijske paljbe već da ih, kojim slučajem, čitamo na verandi pod vedrom nebom i mirnom danu kao odrasli, intelektualno zreli, ekonomski razvijeni i nezavisni pojedinci, onda bi svako sa dvije čiste u glavi mirne duše i svijetla obraza mogao zaključiti da se potpisivanjem tih akata zapravo ne radi samo o dokapitalizacijama ili kapitaliziranjima tog jedan posto vladajuće elite na svim materijalnim resursima, već i o konačnim kapitulacijama južnoevropskih banana država, tj. njihovom potpunom gubljenju suvereniteta za koji su se lokalni narodi (čitaj: nacionalističke partije) s puno strasti, žara i bratoubilačke mržnje međusobno pobili i izborili prije nešto više od dvije decenije.

Sve se to čini po dobro uhodanom neokolonijalnom receptu, to nije sporno, ali kako takve, u najmanju ruku "izdajničke" odluke i poteze (ako se posmatra iz ugla njihove sopstvene nacionalističke retorike i ideologije) objasniti svojim ostrašćenim nacionalističkim biračima zahvaljujući čijim glasovima su na vlasti? Kako im opravdati takve dilove, takve talove, potpunu rasprodaju svih onih nacionalnih vrijednosti, resursa i bogatstava za koje su se nekoć mobilizovali, ginuli i ubijali? Tako što će, ovi prekaljeni ratni profiteri za koje je demokratska vlast njihov najveći ratni plijen, i današnju trgovinu, tj. šverc koji vode i provode u saradnji sa bjelosvjetskim monetarnim i još kojekakvim švercerima, obaviti pod okriljem noći i žestoke razmjene vatre upravo onako kao što su to činili onomad u ratu dok su naivni domoljubi ostavljali svoje zdravlje, ekstremitete i živote po rovovima.

Dakle: ista meta - isto rastojanje, samo što ovoga puta koriste zaglušujuća i zasljepljujuća medijska oružja i oruđa. Logično. Zašto bi se "doktrina šoka" uopšte i služila nekim drugim sredstvima kada šok uvijek pali i raspaljuje?

Da se primijetiti da su potpuno razdvojiti regionalne od svih drugih "vanjskih odnosa". Regionalne nacionalne/državne odnose su napravili temom dana, popularizirali, učinili potpuno pristupačnim, pikantnim, razumljivim, prijemčivim, svodeći ih skandalizmom na nivo mediokriteta. Ovim odnosima se bavi "i Kunto i Panto" i to onako kako je navikao: tradicionalno primitivno-navijački.

Bavljenje sitnom boranijom

Tu skandalizam i nacionalizam idu pod ruku. Svaka vijest, ma kako obična, normalna, očekivana i rutinska bila, prolama se i odjekuje medijskim nebom dok su, sa druge strane, odnosi sa "tamo nekim čikama" iz "bijela svijeta", sa tim nekim komesarima, emisarima, u najmanju ruku malkice nejasni, mutni, nerazgovijetni.

Njih doživljavamo kao dječica koja posmatraju iz nekog donjeg rakursa, "žablje perspektive" kako "odrasli" nešto tehnokratski nerazgovijetno, sebi u njedra i samo njima razumljivo brundaju koristeći neke stručne i nama nerazumljive riječi i izraze. Uglavnom pričaju na stranim i tuđim jezicima, a često ni ne koriste riječi već samo brojeve pa sve to dodatno zvuči još važnije i još dosadnije da bi mi tome poklonili neku pažnju, a s nama i "naši" mediji.

Sve to nam postane, ako ne zanimljivo - a ono barem razumljivo, tek nakon izvjesnog vremena kada se osjeti direktni učinak i posljedica svih tih sastanaka i potpisanih akata, kada tamo neki radnik u isporenom džemperu teško jaukne na periferiji, kada rikne kao ranjena zvijer, kada nas jeza prođe od tog urlika pa se probudimo na crno-bijeloj ledini zaglibljenih i zahrđalih fabrika.

E onda se, k'o kroz maglu i dimnu zavjesu sjetimo da je, dok smo lajali na komšije i susjede oko nekih lokalnih i regionalnih dnevnopolitičkih skandala, "ratnih aferima", medijskih šok-bombi i petardi, upravo tih dana bila u posjeti nekakva bjelosvjetska ili evropska delegacija, šta li?... ko li? ... nešto se ugovaralo i potpisivalo... ne znamo tačno šta...

Možda ćemo znati malo bolje drugi put kada dođu, možda nam i pojasne o čemu se radi, ako i tada opet nešto ne bude preče, važnije i skandaloznije na vijestima, neki novi nastavak dvadesetogodišnje nacionalističke sapunice... Živi bili - pa vidjeli.

Kada bi mediji ne samo bacili više svjetla na taj bitan sadržaj i aspekt politike i naših života, već uz to potcrtali svaki od njih jednakim naslovima ili najavama tipa: Šokirat ćete se!, Balkan je zanijemio!, Čitava regija je na nogama!, O tome bruji cijela regija!, Balkan na koljenima!, možda bi konačno slika i ton bili usaglašeni i "doktrina šoka" koja se ovdje provlači "ispod žita" i stolova "iza zatvorenih vrata" postala mnogo jasnija, glasnija, transparentnija i šokantnija. Onda bi konačno i upoznali te face, te zvijezde, te glavne igrače i istinske celebrityje koji vedre i oblače, pale i žare ovom našom regionalnom scenom.

Za sada se bavimo "sitnom boranijom", tj. sami sobom u sopstvenoj žabokrečini toksičnih emocija, a za svaki zdravorazumni i intelektualni pokušaj praćenja savremenog imperijalizma, neokolonijalizma te istinskih političkih i međunarodnih skandala koji proizilaze iz njih, kažemo da su ideološki motivisane teorije zavjere.

No dobro...

Izvor: Al Jazeera