Uskoro otvaranje novih “klizišta” u Distriktu Istaknuto
“Narod je pred državnim upraviteljima, vođama osuđen da život žive “ni na nebu, ni na zemlji”. Oni su dušu prodali. Nije mi jasno kako mogu gledati da im “kuća” postaje sve gora. “Genge” im mašu pred očima i dobro učkurom stegnu kesu koju drže u gaćama. Zvecka li zvecka. Tone dok mu zvecka i misli da je uspio i da je sretan. Svega na ovom dunjaluku. Ali, samo jedno znam, da za svoga života nikada nisam srela nekoga da živi u svojoj kući godinama, a da zna i da je svjestan da je on uzrok zbog čega mu kuća tone. Pa, ni da prstom mrdne”, govorila je nena u hodu dok je nosila “eko ceger” pun mlade prase.
Piše: Adnana Murselović
Nena je bila razočarana toliko da dugo nisam vidio nekoga starog i ljutog. Mrmljala je ona putem dovoljno jasno da su je svi prolaznici mogli čuti.
Kad te nešto “strefi” u glavu
“U mom “vaktu” nije bilo ni konja kako treba, a ovi danas samo se “vozikaju”, ali hajd to, nek svako vodi svoju brigu, nego mene brinu ova “klizišta” što su registrovana na području Distrikta i BiH, a ništa konkretno država i lokalana zajednica ne uradi. Još više me brinu i ova nova koja se pojavljuju. Nedo Bog da mi se desi katastrofa, pa ostadoh i bez ovog malo što imam. Sva sreća da u meni i ovo malo duše radi, pa trpim, ali dokle će duša, ja ne znam. Znam samo da se narod svaki dan sve više “sikira”.
- “Rekoh:, neno, jel tebi baš kuća ugrožena?
- “Jašta, i to cijela “kuća” u kojoj sam odrasla. Sve ide i tone. Klizi ko dobro “pomašćen” maslanjak u tepsiji. U svom životu nikad ne vidjeh ovako. Al, et, ja sam se, mogu reći, barem naživila. Ja ovako stara često znam postavljat sebi pitanja šta ćemo sa djecom i drugima koji su sposobni za rad i da grade”!? Ima da ih ovo neviđeno “klizište” u BiH i Distriktu “dokusuri” da narod neće ni biti svjestan šta ga je “strefilo” u glavu.
Ni jaja nisu ko što su nekad bila
“Skoro pravila jaja, domaća, tako pisalo, i kad sam ih razbila od tavu zasmrdi ko nikad u životu. Nikad smrad gori nisam osjetila. Rekoh u sebi, pa ni jaja nisu ko što su nekad bila. Uzmem ja preostala jaja i vratim onom “domaćem” što prodaje i porazbijam ih sve na njegovom stolu. Usmrdi se mahala sva. Rekoh, kad smrdi, nek mahala i država konkretnije zasmrdi. Evo ti ova “domaća jaja” od kokoši koja su tovljena hemijama i napravi kajganu sa domaćim mlijekom steriliziranim i homogeniziranim, okrenem se i odem. Ja pred kuću kad kuća mi bliža za metar”.
“Ugrađivanje” na tuđoj muci
Većina građana je okružena ovom realnošću i brige su prepuštene na pojedince bez kolektivne društvene pomoći, odnosno državne. Niko ne pokušava da mijenja stanje i da pronalazi realna rješenja. O tome, u BiH, nema priče. Ustvari, ima priče, ali sve dok se neko ne ugradi u tuđoj muci.
„Izgleda da je na nas sve krenulo. Neimaštinja, loš životni standard, nabujale rijeke, poplave, a evo i klizište. Živiš u neizvjesnosti i osjećaj u ovoj našoj državi je kao kada te neko osudi na smrt, a ne znaš kada će te ubiti. Ko bi rekao da će i brdo na nas“, govorila je mještanka Rašljana kod Brčkog prije više od godinu dana.
